Razgovor

16.08.2013. 11:55:35 - Hadley Freeman (guardian.co.uk)

Ellen Page - glumica, feministkinja i aktivistkinja

'Živimo u patrijarhatu jer je feminizam i dalje loša riječ'

Ellen Page

Ellen Page

Dan prije nego što su se Ellen Page i autorica intervjua susrele u Los Angelesu, administracija Baracka Obame je konačno objavila kako će omogućiti Plan B, pilulu za dan poslije, koja će biti na raspolaganje djevojkama i ženama bez recepta. Kako javlja New York Times, ovaj potez je s nekim nedorečenostima 'pun političkih posljedica za Obamu'.

Ovo će zvučati apsurdno većini ljudi koji žive u Velikoj Britaniji, gdje je pilula za dan poslije dostupna bez recepta već više od desetljeća. No, u Americi, određeni političari/ke glume razumijevanje stvarnosti ženske biologije i kontracepcijskih potreba.

Ako se vratimo u 1960-e i 70-te godine, feministička revolucija u Americi činila se nezaustavljivom - dok se odjednom nije učinilo da se zaustavila. Godine 1972., godinu dana prije Roe vs. Wade slučaja, časopis Ms Magazine izdaje feature pod nazivom Mi smo imale pobačaj koji su potpisale 53 poznate žene uključujući Lillian Hellman, Noru Ephron i Billie Jean King. Pitajte američku celebrity zvijezdu danas je li feministkinja i vjerojatno ćete dobiti neuki verbalni proljev (Lady Gaga: "Nisam feministkinja! Pozdravljam muškarce, volim muškarce, slavim američke muškarce, pivo i barove, automobile") i uplašene demantije (Björk:"Reći da sam feministkinja će me izolirati"). Najbolje što je Beyoncé mogla sročiti, kada je nedavno upitana smatra li se i sama feministkinjom je: " Ta riječ može biti vrlo ekstremna ... I vjerujem u jednakost ... Ali ja sam sretno udana. Volim svog muža".  Priznaje, ona je 'suvremena feministkinja', a to je vjerojatno istina, s obzirom da, ako ste ženska zvijezda, sintagma 'modern day feminist' čini se distancira vas od te (F) riječi. 

Ellen Page je u posljednjih nekoliko tjedana meta teških zlostavljanja. Dugo je bila glasna pobornica  Plana B. "Dakle  jako vas ljuti ako bi 15-godišnja djevojka mogla spriječiti trudnoću, ali želite da svi imaju oružje bez suvišnih pitanja? Smiješno", napisala je na Twitteru prošlog mjeseca samoprozvana  'mala Kanađanka'. Tweet je naišao na kritiku. "Twitter je pokazao da glumci/ice jako neuki. Hvala, Ellen," rekla je jedna.

"Mislim da ako niste iz Amerike i pročitate ove stvari, možete se samo upitati o čemu se k vragu radi. Ne znam zašto žene tako nerado kažu da su feministkinje. Možda neke žene jednostavno ne zanima. Ali zapravo ne može biti više očito da mi još uvijek živimo u patrijarhalnom svijetu kad je feminizam loša riječ?", pita se mirnim glasom koji vjeruje u čvrsta mišljenja i njihovo često izražavanje.

"Feminizam se uvijek povezuje s radikalnim pokretom -  tako bi i trebao! Sa svime onime što su su radikalne feministkinje  1970-im govorile, a i danas govore, ja se slažem s njima", kazala je Ellen. Ovo nisu tvrdnje koje ćete čuti od Beyoncé u skorije vrijeme.

Iskreno, razgovor s Page znatno je drugačije iskustvo razgovora s bilo kojom ženskom slavnom osobom. Naš razgovor varirao je od toga kako je njezina odluka za iPhoneom 'izazvao opresije nad mnogim ljudima', da je 'kapitalizam religija uništenja' ('jedna od', zaključuje), o ekonomiji Big Macova, preko diskriminacije LGBT zajednice pa sve do poljoprivrednog dizajna. To je sve u prvih 15 minuta. Posljednja glumica koju sam intervjuirala (nije za Guardian) pričala je oko 45 minuta o tome kako joj je život "doslovno putovanje. Doslovno'.

Page, s druge strane ne može prestati govoriti o velikim pitanjima, a dva puta sam odlučila produžiti naš razgovor. Ona preporučuje ezoteričnu knjigu:  "Samo sam progutala ovu veliku knjigu o pogrešnim teorijama prapovijesne seksualnosti. I tebi bi se svidjela', sa zanosom intelektualno znatiželjne tinejdžerke je rekla. Ako s vremena na vrijeme njen argument i bude malo ispred nje, kao što izražavanje ogorčenja što se u školama teško uči o bilo kojim autoricama osim Jane Austen (Brontes? Toni Morrison?) u čemu joj ponekad nedostaje preciznosti, ali ju više nadoknađuje osvježavajućom neustrašivom strašću.  Kada sam se u jednom trenutku osvrnula na nešto što je u korelaciji s njezinim najnoviji filmom, The East, što i jest trebala biti jedna od tema, samo je uzvratila: "Zašto želiš da radim filmske promocije kada možemo govoriti o radikalnoj feministkinji Shulamith Firestone umjesto toga?"

Kad Page kaže 'volim biti vani i biti prljava' govori o svom djetinjstvu u kući u Nova Scotia, ali izjava bi se jednako tako mogla primijeniti i na njezin rad.  Još je uvijek najpoznatija po ulozi  trudne tinejdžerice u  filmu Juno iz 2007., za koji je zasluženo dobila i nominaciju za Oscara. U novije se vrijeme  pojavljuju i u zanimljivim big-budget filmovima, poput Inceptiona i X-Men: The Last Stand , kao i komedije poput Drew Barrymorine Whip It i Woodyja Allenove To Rome with Love. No čini se da najsretnije izgleda u manjim, oštrijim filmovima. Njezin proboj je označio film iz 2005. Hard Candy, brutalna priča o 14-godišnjakinji  koji u zamku uvuče pedofila kako bi ga mučila. U 2010. i crnoj komediji Super, postaje lažna superheroina i osvećuje na svima. The East  je u sličnom duhu. Page igra Izzy, iznimno usmjerenu članicu eko-terorističke skupine koja priprema brutalnu osvetu onima za koje misle da su oštetili planet. To je promišljen i iskren film, i baš poput Hard Candyja, pametan na području sivog morala onih koji su najviše sigurni u svoje postupke. Page  je, kao i obično, izvrsna, puna bijesa na čovječanstvo, a njezina izvedba potaknula je usporedbe s prekrasnom američkom glumicom Lili Taylor, čija je karijera u počecima bila slična Pageinoj, uz miješanje mainstreama i ekstrema.

Juno

Juno

Tu je, međutim i nesretna ironija što je jedna od rijetkih mladih glumica koja sebe rado opisuje kao feministkinja i dalje vrlo usko povezana s filmom koji su mnogi vidjeli kao nositelja poruke protiv pobačaja. U Junu, igrajući istoimenu 16-godišnjakinju odluči se na pobačaj, ali naletjeti na kolegicu ispred klinike koja prosvjeduje protiv pobačaja. "Vaše dijete ima nokte", govori joj kolegica.

"Nokti, stvarno?", Juno odgovora. Ona tada odluči da neće prekinuti trudnoću.

Je li bila iznenađena ljutnjom koju je film izazvao?

"Ne, jer znam kakvi su to ljudi u Americi koji govore o ženskoj sposobnosti izbora za sebe u odnosu na njihova tijela. Jedino što je neugodno jest to što su ljudi film uzeli kao pro-life jer je imala dijete", kaže ona. Uostalom, Page nastavlja: "Da je imala pobačaj to bi bio kratak film". To je pošten zaključak. No, njezin glas se diže malo kada dodaje: "I barem kažemo riječ pobačaj", premda zna da je to prilično slab argument.

No, problem nije bio što je Juno rodila, kažem. Problem je što ona to odluči zbog nečega što je pro-life prosvjednica rekla.

"Ohhhh, vidim, to je točno", kaže ona.

Dakle, što ona misli o filmu u svjetlu te perspektive?

"Pa, mislim kao da smo... ", ona počinje izdržljivo, prije odustajanja, "Ne, to što si rekla je točno. Smiješno, nikada nisam pomislila da je ona reagirala tako zbog prosvjednice, ali naravno u pravu si".

Kao i gotovo sve filmova u kojima Page glumi, The East ima za cilj uzdrmati publiku, za razliku od traženja masovne popularnosti, a Ellen se slaže da nalazi zadovoljstvo u nečemu 'što izaziva ljude, čak i ako to nije pozitivno'. Što je možda još važnije,  Izzy - kao i sve njezine uloge – teška je, neovisna žena koja nije tu samo da ojača vodećeg čovjeka.  Osjećaja li Ellen odgovornost da traži takve uloge?

"Da apsolutno," odgovora ona prije nego što sam završila pitanje.

"Također, da sam igrala one druge vrste uloga samo bih umrla polaganom smrću. Ali da, mislim da je jako važno, ali to može biti teško. Samo 23 posto uloga u kojima žene zapravo govore u  filmovima su za žene. Kao da sve je sve otišlo unatrag", dodala je.

Djelomično kao odgovor na to, počela je pisati svoj vlastiti scenarij 'koji je definitivno feministički'. 

"Ali naravno, ako ste samo napisali scenarij u kojem žena ima kontrolu nad svojom sudbinom i ljubav nije glavna stvar u filmu, i to će smatrati super feminističkim", istaknula je.

 Trebala je režirati film, u kojem glumi Ana Faris, ali snimanje je još uvijek na neki način odgođeno: "Teško je napraviti stvar, pogotovo ako je riječ o ženama. Sve je o in-ter-nac-io –nal-nim- ban-kar-skim- spos-sob-nos-tima",podrugljivo govori pjevušeći riječi.

Je li ikada naišla na seksizam u Hollywoodu?

"O, moj Bože, da! To je konstanta! Tako ste tretirani, kako ste pogledali, kako se očekuje da pogledate tijekom snimanja, kako se očekuje da šutite i nemate svoje mišljenje , to je kako ste...", zaustavlja se. "Ako ste djevojka i ne uklapate se u specifičnu sliku onoga što bi trebala biti djevojka, koja je uvijek iz muške perspektive, onda ste malo na gubitku", nastavila je rečenicu.

Page je, kaže ona 'traperice i T-shirt' tip djevojke i kao dijete je bila 'tomboy koji je igrao nogomet'. Ali kad je došla u središte pozornosti osjećala je po prvi put samosvjesnost svog izgleda.

"Postoje trenuci kada se, hm, potiče na odijevanje na određeni način. Ali ja ne mogu. To samo nagriza moju dušu ", kaže ona s nervoznim smijehom. "To nije kritika djevojaka koje mogu nositi malenu haljinu i ubiti - to je izvrsno. Ljudi uvijek pripisuju da je biti feministkinja mrziti djevojke koje se odijevaju seksi, a to nije to uopće slučaj. Ja jednostavno nisam za to", objasnila je.

Dakle, neće slijediti primjere mnogih njezinih kolegica koje poziraju gole u muškim časopisima?

"Znate, ako osoba smatra da je radi osnaživanja, to je super. Ali ja ne osjećam da je to nešto što je korisno. Nije smjer kojim želim ići", rekla je Page.

Možda je jedan od najočitijih primjera seksizma na koji je Page naišla nakon što je postigla međunarodnu pozornost u Junou, kada su počele glasine o njezinoj seksualnosti. Jednostavno zato, da citiram jedan poznati post na blogu iz 2008. godine: "Odijeva se poput dečka, a ako googlate 'Ellen Page s dečkom', ne nalazite ništa'. No, idete li po takvim kriterijima, polovica žena bi trebale biti lezbijke. Page je odgovorila na trač karakterističnim bestidnim stilom, niti potvrđujući niti negirajući nego ga ismijavajući na Saturday Night Liveu 2009.

U skeču, Page je optužena da 'promovira lezbijka'. "Gay, nema šanse", Page plače, valja se po podu s nogama u zraku. "Zašto sve ima prokletu etiketu? Zašto ne mogu jednostavno prijateljski nogama zagrliti ženu", upitala je.

Danas, Page se pomalo nervozno pomiče i smije u svojoj stolici kada spominjem skeč. Nije li ona tada – s još uvijek samo 21 godinom u to vrijeme – bila nervozna prilikom suočavanja s tim pitanjem na državnoj televiziji?

"To će zvučati kao da izmišljam, ali ja ne mislim da sam čak razmišljala o tome u to vrijeme. Samo sam mislila da je skeč smiješan. Sve to s tračem je glupo. Ljudi brinu o životima slavnih. Ja to jednostavno ne razumijem ", priznala je.

Četiri godina kasnije, dokazujući kako je prolazna i ​​beznačajna ova vrsta rasprave, pojavile su se spekulacije o Elleninom romantičnom životu koje su sada prebacile taktiku na glasine s naglaskom na moguću vezu između nje i njezinog kolege iz filma The East, Alexandera Skarsgaårda. Page se  rumeni kada se priča o njemu,  smatrajući ga 'muškim prijateljem', ali se njezin publicist kasnije smije i kaže da su njih dvoje jednostavno prijatelji.

Odrastajući u Kanadi, Page nikada nije sanjala o tome da će biti glumica. No, kada je lokalni casting redatelj došao u njezinu školu kada joj je bilo 10 godina, počela je glumiti u TV filmu. To je potom dovelo do jedne televizijske emisije, a zatim još jedne, a zatim i filma, ali to nije bilo nešto više od hobija. Kad joj je bilo 15, odletjela je  u Europu snimiti film, i još uvijek ima mješavinu ranog povjerenja naglašenog s povremenom krhkošću one koja je otišla od kuće u mladoj dobi i radila samostalno u stranoj zemlji.

Page  još uvijek nadolazi oko ideje da je snimati filmove njena karijera, jer često pati od osjećaja krivnje zbog tog izbora. Pomalo kao njezin lik u The East i ona je vrlo uključena u zaštitu okoliša, stoga u njoj i dalje postoji dio kojeg privlači aktivizam.

"Stvarno sam otišla natrag i naprijed i pomislila: 'OK, ili ćeš postati intenzivna aktivistkinja, bilo da se radi o građanskoj neposlušnosti ili borbi za majmune ili ćeš živjeti u infrastrukturi i kretati se u njoj što bolje možeš'.  Ne znam što je odgovor. Trenutno želim raditi filmove, jer to volim, i smatram da pričanje priča ima smisla. Hm, ali možda to nije slučaj i možda je to samo izgovor za moju sebičnost", kaže ona .

Baš kao što neki ljudi koriste celebrity trač kako bi se odvratili od dosada u vlastitim životima, možda  je i Pagein  fokus na okoliš i feminizam ovdje kako kako bi ju odvratio od svih celebrity gluposti koje kovitlaju oko nje?

"Apsolutno, da. Volim ići na mjesta gdje se sve to [slava] nema nikakvu vrijednost", kaže ona.

Kasnije tog dana, nakon našeg razgovora, Page je natrag na Twitteru. Ignorira tweetove zahtjevnih o upitima o njoj i Skarsgaårdu nakon što su retweetali fotografiju njih dvoje. Umjesto toga, ona piše poruku: "Suludo je da ljudi koji ne mogu zatrudnjeti  odlučuju što će se dogoditi s maternicama diljem zemlje".



Prevela i prilagodila Hana Grgić

Tagovi: aktivistkinja, eko aktivizam, ellen page, feministkinja, film, glumica, juno, karijera, okoliš, patrijarhat, plan b, pravo na pomačaj, reproduktivna prava, slava, the east, twitter

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (1)

Stari komentari

:
Novinar intervjuiše dobrovoljnog davaoca krvi: *Gospodine, koji je vaš motiv da dajete krv?* *Da budem iskren, pre dve godine sam saznao da sam HIV pozitivan, pa se sad svetim svima.*
Novinar pada u nesvest, doktorke zovu miliciju, sestre vrište trče besciljno u krug, ostali davaoci čupaju igle iz vena i beže kroz prozore... čekaj malo, i nije se sve baš tako odigralo. U stvari, i davaoci i medicinsko osoblje su se slatko ismejali, a tupavi novinar se postideo zbog svog besmislenog pitanja.

Ako pročitate Guardianov članak bez odurno malicioznog uvoda, vaša predstava o malom geniju zvanom Ellen Page ostaće, manje-više, nepromenjena. Talentovana, inteligentna, brutalno otvorena i iskrena, radoznala i šarmantna. I, najbitnije, jedno od onih retkih stvorenja potpuno lišenih zlobe i skrivenih motiva. Živi, ali pusti i druge da žive, njena je filozofija. *Možda se meni ne dopada to što ti radiš, ja to svakako neću raditi, ali ti ne oduzimam pravo da ti to radiš i neću te mrzeti zbog toga.*
Ovakav, neću ga nazvati umeren, već inteligentan stav prema životu, glumi, i, naravno, položaju žene u društvu, retko je svetlo u tami radikalizacije svega, pa i, dodjosmo najzad do suštine, novo-feminističke misli u digitalnoj Ex-Yu. Dominantni feministički pokret u internet zajednici je, na žalost, onaj koji za premisu ima default mržnju prema svemu što nije pro-feministički orijentisano, uključujući i same žene. Ovaj tekst je divan primer kako se, kroz jedno divno biće kao što je Ellen, širi otrov mržnje jednostavnim novinarskim podvalama.
Autoru teksta, očigledno, razgovor sa Ellen nije bio dovoljno "feministički radikalan" ( nikoga tu ne mrzimo i ne pljujemo) pa je, kao uvod, postavio lažnu antitezu o nekakvim verbalnim prolivima raznoraznih poznatih žena, koje, kukala im majka, valjda uživaju u muškoj dominaciji nad njihovim mizernim životima. Postavljajući razgovor sa Ellen nasuprot ovakvih "užasnih izjava", svesno se podmeće konotacija koja autoru odgovara, a koje, u samom razgovoru, nema.
Samom autoru nije bilo dovoljno što je razgovor odvukao u drugačiji kontekst, već je taj, već lažan kontekst, zasnovao na lažnim informacijama. Uzimajući za primer dve ekscentrične žene, koje, valjda, same po sebi bodu oči " nama poštenim ženama" autor ih lažno predstavlja kao anti-feministe.
Bjork se izvlači iz konteksta i njena misao o etiketiranju kao pogrešnom načinu za samoizražavanje se predstavlja kao zlo. Pri tom se svesno preskaču druge njene izjave, recimo: *I have been noticing how much harder it is for me and my girlfriends to juggle things than it is for men. In the 1990s, there was a lot of optimism: we thought we'd finally sorted out equal rights for men and women ... and then suddenly it just crashed. I think this is my first time in all the hundreds of interviews I've done, that I've actually jumped on the feminist bandwagon. In the past I always wanted to change the subject. But I think now it's time to bring up all these issues. I wish it wasn't, but I'll do it, I'm up for doing the dirty work!* Bjork eksplicitno izjavljuje da se priključuje feminističkom aktivizmu (uostalom vidite i sami).

Lady Gaga: "I'm not a feminist - I, I hail men, I love men. I celebrate American male culture, and beer, and bars and muscle cars... That's what feminism is all about. Hating beer."
E sad bih se vratio na početak i priču o davaocu krvi. Pa do koje mere treba da budeš glup da ne vidiš tone i tone cinizma koje kuljaju iz te izjave i prosipaju se po podu? Kakvo je to tupavo pitanje nateralo LG da se ovako otvoreno sprda? I, na kraju, kakav je motiv autora teksta u Gurdianu da svesno previdi cinizam i uzme ovu izjavu kao dokaz nečega? Ah, da, motiv smo utvrdili - subliminalno širenje mržnje kroz mainstream medije. Zgodno.

I na kraju, da je autora zanimalo išta drugo osim iskorištavanja Ellen Page u propagandne svrhe, možda bi, osim navedenih citata upotrebila i neke druge, recimo: “All men are rapists and that’s all they are” - Marilyn French “To call a man an animal is to flatter him; he’s a machine, a walking dildo.” - Valerie Solanas
“The more famous and powerful I get the more power I have to hurt men.” - Sharon Stone

A ako se malo zaigramo, pa izbacimo lažne citate sa početka teksta, a upotrebimo ove, onda ceo razgovor sa Ellen Page može da izgleda potpuno antifeministički, zar ne? Da počnemo, npr. ovako: "Ova odvratna Šeron Ston kaže da mrzi muškarce i da voli da ih povređuje, a da vidimo šta na to kaže Ellen Page... "

Poštovana gospodo sa Libele, nadjite majstora zidara pa mu na dno njegove libele, sa jedne strane, zalepite parče providne lepljive trake. Za par godina, kuća koju je zidao će se srušiti jer je od temelja pogrešno nivelisana. Nemojte to da radite, molim vas. Pozdrav.
16.08.2013. 19:26

Stup srama

Iz drugih medija

AEM