Razgovor

17.06.2016. 10:23:58 - Marina Tkalčić

Želimo učinkovit i usklađen obrazovni sustav

Kurikularna reforma je inkluzivan i međupovezani proces

Ida Loher

Ida Loher

U kaotičnom političkom ozračju, koje vlada u Hrvatskoj već nekoliko mjeseci, zaglavila je i Cjelovita kurikularna reforma, čija je sudbina sve upitnija zbog ultimativnog političkog nemara i nepostojanja konkretne političke volje za konstruktivnim dijalogom. Nakon velikog prosvjeda podrške kurikularnoj reformi, koji je održan 1. lipnja 2016. godine, a na kojemu se okupilo 50.000 građana koji su, zajedno s organizatorima, Vladi Republike Hrvatske poslali svoje zahtjeve, do danas nisu naišli na bilo kakvu reakciju vladajućih. Ignoriranje ovolikog broja građana/ka i izostanak bilo kakve političke reakcije jasno daje do znanja da se, govoreći o dosadašnjoj, sad već bivšoj, hrvatskoj Vladi, radi o potpuno disfunkcionalnoj nakupini, koja nije bila sposobna provoditi reforme.

Povodom prosvjedne akcije, koja se održala jučer, 16. lipnja, razgovarale smo s Idom Loher, članicom Stručne radne skupine za umjetnost, koju prati 18 godina radnog iskustva u školskom sustavu. S Idom smo popričale o kurikularnoj reformi i problemima s kojima su se suočavale Ekspertna i Stručne radne skupine, o političkom nemaru po pitanju nastavka provođenja Reforme, ali i o sadržaju novog kurikuluma.

U kakvom je stanju obrazovni sustav u Hrvatskoj i na koji način bi Cjelovita kurikularna reforma trebala poboljšati položaj, kako stručnog osoblja u izvedbi nastave, tako i učenika/ica u razvijanju kritičke pismenosti te uopće slobodnog obrazovanja?

Promjene predložene kurikularnom reformom nisu 'kozmetičke prirode' (poput često korištenih termina 'rasterećenja', 'olakšavanja torbi' ili 'izbacivanja dijela sadržaja'), već su trebale biti početak smislene, sustavne i korjenite promjene hrvatskog obrazovanja. Ove promjene se nastavljaju na brojne vrijedne pokušaje i inicijative započete u prethodnih 25 godina te iz istih preuzimaju određena dobra rješenja i pravce.

Cilj kurikularne reforme bio je uspostavljanje usklađenog i učinkovitog sustava odgoja i obrazovanja kroz cjelovite sadržajne i strukturne promjene, kako bi se učenicima/ama osiguralo korisnije i smislenije obrazovanje, usklađeno s njihovom razvojnom dobi i interesima te bliže svakodnevnom životu, obrazovanje koje će ih osposobiti za suvremeni život, svijet rada i nastavak obrazovanja. To je napravljeno definiranjem ishoda koji su usmjereni na razvoj kreativnosti i kritičkog mišljenja kroz sve nastavne predmete.

Učiteljima/cama se trebala osigurati veća autonomija i kreativnost u radu, kvalitetno i konstantno stručno osposobljavanje, smanjenje administrativnih obveza i smanjivanje vanjskih pritisaka, čime bi se između ostaloga i osnažila njihova uloga.

Kako trenutna situacija s Vlasti u Hrvatskoj utječe na daljnji razvoj i provedbu Cjelovite kurikularne reforme, s obzirom na potpuni nemar MZOS-a i Vlade pri iskorištavanju sredstava iz EU fondova namijenjenih Znanstvenim centrima izvrsnosti, s obzirom na ignoriranje provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, ali nevoljkosti Vlade za konkretnim i konstruktivnim dijalogom s članovima i članicama Ekspertne skupine?

Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije definirano je da Ekspertna radna skupina vodi cjelokupni proces kurikularne reforme. Prema Strategiji to uključuje poslove javne rasprave, doradu dokumenata, izradu priručnika za odgojitelje/ice, učitelje/ice, nastavnike/ice i ostale odgojno-obrazovne djelatnike/ice za primjenu kurikularnih dokumenata, itd. Strategijom je određeno da Jedinica za stručnu i administrativnu podršku (JSAP), sastavljena od djelatnika/ica ministarstava i agencija, pruža operativnu podršku. Strategijom je određeno da stručne radne skupine izrađuju nacionalne, međupredmetne, predmetne i druge kurikulume, sudjeluju u stručnoj i javnoj raspravi, informiraju i osposobljavaju odgojitelje/ice, učitelje/ice, nastavnike/ice, ravnatelje/ice i stručne suradnike/ice za primjenu kurikularnih dokumenata u skladu s prijedlogom Ekspertne radne skupine, zatim vrednuju udžbenike i pomoćna nastavna sredstva u skladu s kurikularnim dokumentima, itd. Trenutno Ekspertna radna skupina očekuje razrješenje, JSAP ne postoji od 9. svibnja 2016. godine a pripravnicima, zaposlenima u Ministarstvu, koji su radili/e na reformi istekao je ugovor. To znači da Reforma kako je definirana Strategijom te osmišljena, organizirana i vođena od strane Ekspertne radne skupine više ne postoji. Provedba Reforme je složen proces koji se ne može voditi bez uključenosti svih navedenih dionika, bez operativne podrške MZOS-a te jasnog financijskog plana.

Prošli tjedan stručne radne skupine objavile su nove verzije preko 15 dokumenata i kurikuluma po pojedinim predmetima, unatoč ostavci Ekspertne radne skupine, ali i činjenici da se radi o neplaćenom radu, te da 15. lipnja profesorima/icama koji/e su sudjelovali/e u izradi reforme ugovori istječu. Što podrazumijeva ovo istjecanje ugovora za daljnji tijek reforme, te možete li nam pojasniti zašto je odlučeno objaviti dokumente unatoč cjelokupnoj situaciji?

Članovi/ice Stručnih radnih skupina odlučili su objaviti dorađene inačice dokumenata, koje su prije toga dostavljene MZOS-u, iz dva razloga.

Dokumenti su značajno dorađeni nakon provedene stručne rasprave. Važno je napomenuti da je ovo prvi put da je u Hrvatskoj proveden proces stručne rasprave, a osmislila ju je upravo Ekspertna radna skupina. Provedena je s ciljem uključivanja što većeg broja stručnjaka/inja u izradu dokumenta. Iznimno velik broj mišljenja pristiglih putem stručne rasprave pokazao je interes struke i želju za uključenjem u izradu ovako iznimno važnog dokumenta. Tijekom rasprave bilo je naglašeno kako će svi koji su u njoj sudjelovali dobiti odgovore o tome jesu li njihove primjedbe i sugestije uvažene i na koji način, te da će odgovori biti objavljeni zajedno s dorađenom inačicom dokumenta prilikom njihove objave za javnu raspravu. S obzirom da nije bilo jasno kada će početi javna rasprava, niti kada će se i kako objaviti odgovori na primjedbe pristigle na stručnu raspravu, smatrali/e smo da je profesionalno kolegama/icama pružiti uvid u promjene koje smo napravili/e te im odgovoriti na pitanja. Bilo je nužno to objaviti iz poštovanja prema njihovu radu.

Nadalje, u medijima se i dalje vodi rasprava o sadržaju pojedinih dokumenata, no referiraju se na stare inačice. I zato je važno da stručna javnost vidi na koji način su njihove sugestije uvažene. Na taj način naglašena je i transparentnost cijelog procesa. Sva stručna i zainteresirana javnost može vidjeti komentare upućene u stručnu raspravu kao i odgovore na nju.

Kako komentirate i što impliciraju izjave ministra Šustara o potrebi depersonalizacije kurikularne reforme i MZOS-a da oni nastavljaju s radom na kurikularnoj reformi, iako za to nisu dobili mandat, i iako se radi o direktnom kršenju Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i nezakonitom postupku preuzimanja dokumenata u izradi kojih Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije sudjelovalo?

Smatram da je upravo personalizacija doprinijela kvaliteti cijelog procesa i brzini njegove provedbe. Način na koji je vođen proces reforme postavila je Ekspertna radna skupina na čelu s Borisom Jokićem. Upravo je ta personalizacija učinila reformu drugačijom i provodivom. Ovakav proces ne može se voditi bez velikoga osobnog angažmana i entuzijazma. Personalizacija znači i odgovornost, mogućnost komunikacije s osobom koja ima ime i prezime, koja je dostupna i spremna riješiti, a ne stvoriti problem. To je ključno za ovakav proces. Svatko od nas svojim imenom i prezimenom ima odgovornost. To je nešto što učimo svoje učenike/ice, pa se tako moramo ponašati i sami. U posljednje vrijeme dobili smo nekoliko mailova koji su potpisani samo s 'Kabinet ministra'. Iz nejasnih uputa koje su u tim mailovima dane vidi se nepoznavanje procesa reforme. Ti mailovi su depersonalizirani, ne postoji osoba kojoj se možemo obratiti; koja je zato nepoznavanje odgovorna. Upravo takve stvari zaustavljaju cijeli proces.

MZOS je i u Strategiji naveden kao partner u provedbi Reforme i njegova uloga je tamo jasno definirana. Nužno je poštivati sve navedeno u Strategiji, a napominjem da je Strategija jednoglasno usvojena u Saboru. Nepoštivanje Strategije imalo bi dalekosežne posljedice.

Zašto se u tako velikoj mjeri inzistira od strane Ekspertne i stručnih radnih skupina na (MOST-ovskom) neideološkom konceptu kurikularne reforme, iako je Cjelovita kurikularna reforma uvelike emancipatorna praksa koja je prije svega politička kategorija? Osim toga, u dokumentima reforme očiti su određeni kompromisi i ustupci, primjerice Crkvi i ostanku vjeronauka unutar školskog sustava, poslodavcima i njihovu guranju fleksibilnosti rada i sl.

Ne smatram da su određene kategorije Reforme ideološki ili politički obojene. Naime, kada govorimo o kurikularnim dokumentima radi se o potpuno novom sustavu i pristupu obrazovanju. Jasno mi je da će ljudi koji nisu dio obrazovnog sustava na početku imati problema s prihvaćanjem drugačijeg pristupa, no iznimno je bitno naučiti čitati i shvaćati nove stvari. Primjerice, ako se raspravlja o Domovinskom ratu, smatram da je bitno da učenici/e znaju tko je prouzročio rat, da je nastao na postjugoslavenskom prostoru, u kakvim prilikama je nastao. Raspravljajući o tim segmentima, učenici/e ne bi trebali razvijati nikakav odnos prema tome, nego kritički promišljati, propitivati i samostalno donositi zaključke.

Također, majka sam djece koja ne idu na vjeronauk, ali ako bi postojao tako usklađen vjeronauk koji bi se bazirao na promišljanju stavova o vjeri kod djece, bez obzira na vjeroispovijest, zašto ne? Bitno je, naime, shvatiti da se kroz dokumente Reforme, odnosno kroz sve školske predmete provlači zajednička nota, koja se bazira na kritičkom razmišljanju i razvijanju kreativnosti. U tom kontekstu se stavlja naglasak i na međupredmetne teme koje će se baviti i onim stvarima koje su potrebne učenicima/ama za uspješno snalaženje u svakodnevnom životu, a te su teme međupovezane s glavnim predmetima. Dakle, ne može se izdvojiti jedan dio, primjerice poduzetništvo, i kritizirati ga zasebno, neovisno o ostatku programa, jer se radi o inkluzivnom i međupovezanom procesu koji djeluje u cjelini. Znanja i vještine se ne usvajaju odvojeno, već su dio jedinstvenog programa. U svakom slučaju ishod je razvijanje promišljanja, a da isto bude nepolitički obojano moguće je jedino u ovakvom kurikulumu u kojemu dijete neće razgovarati o tome je li NOB bio dobar ili loš, već će razgovarati o NOB-u i njegovim posljedicama – ono će diskutirati i promišljati; sagledavati određeni povijesni segment sa svih strana. U takvom pristupu nema političke obojenosti. Bitno je naglasiti da se dokumentom Reforme ne regulira ni broj sati ni status predmeta, nego samo sadržaji. Ovo je tek početak jednog dugotrajnog procesa koji se mora provoditi postepeno. Zato je važna konstantna edukacija nastavnika/ica, transparentnost i čitanje s razumijevanjem.

Također, nedavni protest podrške provedbi kurikularne reforme u organizaciji Inicijative Hrvatska može bolje kritiziran je zbog nedostatnosti političke artikulacije, odnosno depolitizacije nezadovoljstva građanstva nesposobnošću Vlade, pod parolom 'Struka iznad politike'. Unatoč tome, podršku prosvjedu dali su oportuni sindikati, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) kao zagovarateljica interesa vlasnika kapitala. S druge strane, okupljanje više od 50.000 građana umnogome se definiralo kao akumulacija nezadovoljstva kaotičnom političkom situacijom u zemlji. Kako komentirate navedene kritike?

Obrazovanje je političko pitanje u širem smislu jer određuje budućnost zemlje, ali dugoročno. Jasno je da se reforma ne može provesti za vrijeme jednog mandata jedne vlade i upravo zato se inzistira da se ona odvoji od politike. To je proces koji se mora odvijati neovisno, jer jedino na taj način može imati kontinuitet. Ukoliko svaka vlast bude postavljala ljude koji pripadaju političkoj opciji koja je na vlasti, događat će se prekid, diskontinuitet, reforma će se usporavati ili zaustaviti.

Glavna uloga sindikata je upravo zaštita prava učitelja/ice, uvijek i u svim sistemima. A ovdje se upravo dogodio napad na učitelje/ice. Najavljena cenzura od strane Saborskog odbora je povreda učiteljeve stručnosti. Svatko tko je ikad pisao znanstveni članak, a većina učitelja/ica i drugih stručnjaka/kinja koji/e su radili na reformi jesu, poznaje proces recenzije. Recenzent/ica nikad ne mijenja autorov rad, on/a daje mišljenje i sugestije, a autor/ica sam/a odlučuje hoće li ih prihvatiti ili neće. To je recenzija koja je važna i nužna. A sve drugo je cenzura, negiranje stručnosti te digniteta i kršenje procedure propisane Strategijom. Nadalje, Reforma stalno naglašava i stavlja učitelja/icu u središte kao glavnog dionika/icu njene provedbe. Njegovo/zino iskustvo i stručnost stavlja u prvi plan te naglašava važnost struke i digniteta učitelja/ice. A to je također jedna od zadaća sindikata. Kada je dovedena u pitanje stručnost učitelja/ica, i to ne samo onih koji su radili dokumente i onih koji su sudjelovali u stručnoj raspravi, nego i onih koji bi reformu trebali iznijeti u praksi u školama, logično je da sindikat reagira.

Povezanost poslovnog sektora i obrazovanja je prirodna, barem bi trebala biti. Možemo reći da je to dugoročno stvar politike, ali opet na razini funkcioniranja države, a ne ideološke obojenosti. Ukoliko pripremate ljude za tržište rada vi im morate razviti neke vještine. Škola uvijek razvija neke vještine i osobine, samo je pitanje koje vještine mi želimo. HUP je prepoznao da ovom Reformom želimo razviti vještine poput poduzetnosti, kritičkog mišljenja i kreativnosti. To je politika razvoja u smjeru napretka korištenja ljudskog potencijala u najboljem smislu riječi. To smatram vrlo domoljubnom politikom. Vrijeme je da shvatimo da ideologija zasnovana na frazama koči napredak zemlje. Smatram da niti jedan čovjek koji želi dobro svojoj djeci i svojoj zemlji, bez obzira na pripadnost lijevoj, desnoj ili srednjoj političkoj orijentaciji, nema ništa protiv razvoja kreativnosti ili kritičkog mišljenja. Isto tako, vjerujem da mu/joj je u cilju da djetetu te osobine razvijaju stručni ljudi koji su izabrani na transparentan i demokratski način.

Na samom protestu nismo htjeli da ijedna politička stranka počne svojatati cijeli proces pod svoje okrilje, poput Zorana Milanovića koji je u medijima istupio s potpuno neprimjerenom i netočnom izjavom. Neisticanjem političkih poruka i stavova htjeli smo naglasiti da je Reforma za sve građane, bez obzira za koga će glasati. I u radnim skupinama postoje ljudi različitih političkih opredjeljenja, ali i oni koji nisu niti u jednoj stranci, poput mene. Naša kolektivna suradnja pokazuje upravo to – da je bez politike moguće nešto napraviti.

Školski sustav, zbog povezanosti s cjelokupnom političkom i ekonomskom situacijom u zemlji, replicira vanjsku hijerarhiju i precrtava razne nejednakosti i eksploatacije unutar svojih segmenata rada. Kako, prema tome, povezati inzistiranje na izvrsnosti i poduzetnosti – neoliberalnim kategorijama unutar kurikularne reforme sa stvarnim stanjem u zemlji što se nepovoljnog položaja radnika i radnica tiče, a koji perpetuira kapitalistička ekonomija? Odnosno, da preoblikujem konstataciju istaknutu na portalu Novosti u pitanje: ako će đaci s više vještina, a manje znanja biti lakše zapošljivi u budućnosti, možemo li očekivati da će biti i manje eksploatirani?

Kroz cijeli Kurikulum inzistira se na razvoju vlastitog potencijala. To nije kategorija koja se veže uz samo jedan sustav, to je kategorija koja je važna u svakom sustavu i u svakom trenutku. Ovaj Kurikulum poštuje i naglašava vrijednost i važnost posebnosti svake sredine i svakog učenika/ice. On je otvoren i prilagodljiv te daje veću autonomiju učitelju/ici i školi čime ga mogu prilagoditi problemima i potencijalima sredine u kojoj se nalaze.

Važno je definirati znanja o kojima govorimo. Je li to znanje baratanje činjenicama bez mogućnosti njihovog povezivanja (kao na kvizu) ili je znanje mogućnost povezivanja i donošenja zaključaka, mogućnost pronalaženja potrebnih podataka i provjere njihove relevantnosti. Znanje je čitanje s razumijevanjem, sagledavanje konteksta. Sama sintagma 'kritičko razmišljanje' znači da učenici/e donose sud na temelju činjenica koje su pronašli/e, proučili/e, prokomentirali/e. U školi to rade uz učiteljevu pomoć ili podršku, a uče kako da to kasnije čine sami/e. Naravno da računamo da će učenici/e koji/e steknu takva znanja i vještine biti samosvjesni/e pojedinci/ke. U takvom prikupljanju znanja razvijaju se sve etape procesa: ideja – razrada – realizacija – pogreška – sud – produkt. Krajnji produkt se ne percipira u smislu isključivo fizičkog proizvoda, nego se računa i na razvoj ideje, nevezano uz kapitalistički pojam proizvoda.

Primjerice, djecu se uči da ako hoće nešto stvoriti – neka to naprave sami. Pokušava se promijeniti razmišljanje s 'ja bih' na 'ja ću', što je po meni nevezano uz određene stavove – bili oni kapitalistički, socijalistički i dr., već uz stanje svijesti, bilo da se radi o profitabilnom sektoru, poduzetništvu ili umjetničkoj struci. Ne radi se, dakle, isključivo o proizvodnji kapitala čime bi djeca koja nemaju poduzetniji duh bila u nepovoljnom položaju, već se radi o razvijanju kreativnosti, poticanju djece na kreaciju.

Tagovi: djeca, ekspertna radna skupina, hrvatska može bolje, kreativnost, kritika društva, kurikularna reforma, obrazovanje, strategija obrazovanja, učenice

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM