Razgovor

Finalno glasanje za inicijativu „My Voice, My Choice“ održat će se u srijedu 17. prosinca

My Voice, My Choice: Pristup sigurnom pobačaju pitanje je zdravlja, dostojanstva i pravednosti, a ne ideologije

Predaja potpisa My Voice My Choice inicijative

Foto: Črt Piksi

„Pravo na zdravstvenu skrb za prekid trudnoće osnovno je ljudsko pravo svake žene, neovisno o mjestu stanovanja ili visini prihoda“, ističu iz Inicijative My Voice, My Choice“.

Radi se o europskoj građanskoj inicijativi koja je imala za cilj prikupiti milijun potpisa podrške za siguran, legalan i dostupan pobačaj u Europskoj uniji, što je i učinila. „My Voice, My Choice“ od EU traži uspostavu financijskog mehanizma na razini cijele Unije kojim bi se ženama kojima pobačaj nije dostupan u njihovoj zemlji omogućilo putovanje u države koje tu zdravstvenu uslugu osiguravaju, dok bi trošak zahvata u potpunosti pokrivala Europska komisija.

Nakon što je prikupljen potreban broj potpisa, već nekoliko mjeseci traje institucionalni proces kojim se nastoji osigurati da Europska komisija razmotri i prihvati prijedlog inicijative. Prije mjesec dana Europski Parlament je usvojio izvješće o novoj Strategiju za rodnu ravnopravnost Europske komisije, u sklopu kojeg je podržana i inicijativa „My Voice, My Choice.“

Pred inicijativom je sada završni korak – glasanje u Europskom parlamentu koje je predviđeno za srijedu, 17. prosinca. Tim smo povodom razgovarale s Tinom Tomšić, jednom od ključnih aktivistkinja inicijative, koja je sudjelovala i u samoj izgradnji ovog najvećeg feminističkog pokreta za reproduktivna prava u Europi. Od rujna ove godine aktivno lobira u Europskom parlamentu, razgovarajući sa zastupnicama i zastupnicima te ih pozivajući da podrže pravo žena na siguran i dostupan pobačaj.

Ako inicijativa bude izglasana, kako će ona utjecati na dostupnost sigurnog pobačaja za građanke u zemljama EU kao što su Poljska i/ili Malta? Obvezuje li prihvaćanje inicijative države članice EU na omogućavanje dostupnosti prekida trudnoće na zahtjev i na dekriminalizaciju pobačaja (tamo gdje ona postoji)?

Ako inicijativa My Voice, My Choice dobije punu političku potporu, značajno bi promijenila pristup pobačaju za žene u zemljama poput Poljske ili Malte. Inicijativa je osmišljena da bi se uspostavio europski financijski mehanizam koji ženama osigurava pristup sigurnoj skrbi za prekid trudnoće čak i kada je on nedostupan ili nepristupačan u njihovoj vlastitoj zemlji. U praksi to znači da se žene više ne bi morale oslanjati na vlastitu financijsku situaciju kako bi platile zahvat. Istodobno, važno je biti precizan u vezi s onim što inicijativa čini, a što ne čini.

Ona ne prisiljava države članice da uvedu pobačaj na zahtjev niti izravno mijenja nacionalno kazneno zakonodavstvo. Umjesto toga, djeluje unutar postojećih nadležnosti Europske unije, usredotočujući se na jednakost, javno zdravstvo i slobodu kretanja. Cilj je osigurati da prava žena ne ovise o mjestu stanovanja ili visini prihoda te da pristup zdravstvenoj skrbi bude stvaran, a ne samo teorijski.

Ukratko, inicijativa se odnosi na osiguravanje dostupnosti i dostojanstva preko granica država u Europskoj uniji, nije zamjena za nacionalno zakonodavstvo, već nastoji osigurati da nijedna žena u EU ne ostane bez skrbi kada joj je ona potrebna.

Kako građanke i građani mogu svojim aktivnostima pomoći inicijativi i izglasavanju 17. prosinca?

Trenutačno je najvažniji kontinuirani pritisak javnosti. Ovo glasanje nije simbolično. Ono će odlučiti je li Europska unija spremna djelovati kada su životi i zdravlje žena ugroženi. Za milijune žena diljem Europe, osobito za one koje žive pod restriktivnim režimima kada govorimo o pobačaju, pitanje je hoće li pristup zdravstvenoj skrbi ovisiti o sreći i novcu ili će postati zajednička europska odgovornost.

Građani_ke mogu pomoći na vrlo konkretne načine. Mogu dijeliti točne informacije o inicijativi My Voice, My Choice“, proširiti sadržaje kampanje na društvenim mrežama i, što je najvažnije, kontaktirati svoje zastupnike u Europskom parlamentu te ih zamoliti da podrže inicijativu na glasovanju 17. prosinca. Nalazimo se u najkritičnijem trenutku, kada vidljivost i politički pritisak doista određuju ishod.

U isto vrijeme, građani_ke mogu pomoći i aktivnim suzbijanjem dezinformacija. Protivnici_e pobačaja šire lažne tvrdnje da My Voice, My Choice krši pravo EU-a ili se miješa u nacionalne zakone o pobačaju. To jednostavno nije točno. Inicijativa ne mijenja nacionalne zakone o pobačaju, ne nadjačava nacionalne zdravstvene sustave i ne prisiljava nijednu državu članicu na sudjelovanje. Sudjelovanje bi bilo dobrovoljno, unutar postojećeg pravnog okvira svake zemlje. Ono što inicijativa predlaže jest europski mehanizam za potporu pristupu sigurnim uslugama pobačaja ondje gdje je pristup trenutačno uskraćen.

Upravo je to način na koji EU može djelovati unutar svojih nadležnosti da bi zaštitila zdravlje, jednakost i slobodu kretanja. Dijeljenje točnih informacija, razotkrivanje netočnih informacija i održavanje ove rasprave vidljivom – načini su na koje svi_e mogu pomoći u zaštiti života žena i osigurati da strah i dezinformacije ne odluče o rezultatu.

Foto: Črt Piksi

Vidljivost same inicijative i cilja u značajnoj se mjeri oslanja na aktivnost na društvenim mrežama. Koliko vas u informiranju javnosti i provođenju kampanje cenzuriraju politike društvenih mreža na kojima je inicijativa aktivna? Imate li primjere u kojima su vam navedene politike otežale distribuciju sadržaja?

Društvene mreže jedan su od glavnih alata koji inicijativi „My Voice, My Choice“ omogućuju da postoji kao istinski europski pokret. One su način na koji dopiremo do ljudi preko granica, objašnjavamo što inicijativa zapravo radi i suprotstavljamo se dezinformacijama. Istodobno, sve smo svjesniji koliko je ta vidljivost krhka.

Meta je ugasila ili ograničila desetke globalnih profila povezanih sa savjetima o pobačaju i queer sadržajem, uključujući organizacije koje pružaju zakonite i ključne zdravstvene informacije.

Mnogi od tih profila bili su ograničeni bez jasnih objašnjenja, čak i u zemljama u kojima je pobačaj zakonit. Promatrajući što se događa drugima, postaje jasno da se pokreti poput našega kreću u prostoru u kojem dostupnost javnosti nikada nije zajamčena. Zabrinuti_e smo da bismo mi mogli_e biti sljedeći_e.

Već smo iskusili_e nagle padove dosega i vidljivosti koji su u skladu s takozvanim shadow-banningom, kada sadržaj tehnički ostaje na mreži, ali se prikazuje znatno manjem broju ljudi. Uz to, suočavamo se s koordiniranim pokušajima protivnika_ica pobačaja da masovno prijavljuju naše objave, tvrdeći da je naš sadržaj štetan ili da krši pravila platformi. Te prijave nisu spontane. Riječ je o organiziranim naporima da nas se ušutka, iako je naš sadržaj činjeničan, zakonit i usmjeren na zdravlje i ljudska prava.

To znači da se stalno moramo prilagođavati. Do nas možete doći ne samo na Instagramu (gdje imamo 800 tisuća pratitelja i mjesečni doseg veći od 350 milijuna ljudi!), već i na platformama kao što su Facebook, Tik-Tok, WhatsApp, X, LinkedIn i/ili Bluesky. Potičemo ljude da nas prate izravno da važne informacije ne bi bile izgubljene zbog algoritama ili kampanja prijavljivanja. To, također, pokazuje da digitalne platforme nisu neutralni prostori. Način na koji se moderira sadržaj vezan uz pobačaj sve više oblikuje to koga se čuje, a koga se miče iz javne rasprave.

Za nas to nije samo tehničko pitanje. Kada se točne informacije o reproduktivnom zdravlju mogu potisnuti koordiniranim prijavama ili netransparentnim moderiranjem, digitalni prostor sam po sebi postaje još jedno bojište u borbi za prava žena.

Protiv inicijative su organizirane i različite akcije i od strane političkih aktera, možete li nam ispričati više o tome?

Da, postoje organizirani napori da se inicijativu „My Voice, My Choice“ blokira i diskreditira, a oni su se pojačali upravo zato što inicijativa napreduje. Tijekom proteklih tjedana krajnje desni politički akteri i s njima povezane organizacije postali su vidljiviji unutar Europskog parlamenta. Jedan jasan primjer bila je koordinirana konferencija za medije koju je organizirala španjolska krajnje desna stranka Vox zajedno s Europskim centrom za pravo i pravdu, europskim ogrankom američkog American Center for Law and Justice. Taj je događaj bio temeljen na lažnim tvrdnjama da je naša inicijativa pravno neizvediva ili da krši nadležnosti EU-a, unatoč činjenici da ju je Europska komisija službeno registrirala. Ti napadi nisu usmjereni na pravne argumente, već im je cilj zaustaviti politički zamah.

Istodobno, u Europskom parlamentu podneseno je nekoliko protu rezolucija od strane krajnje desnih i konzervativnih skupina. Smatramo da je njihov cilj oslabiti ili blokirati političku potporu inicijativi preoblikovanjem rasprave, odgađanjem glasovanja ili skretanjem pozornosti s pristupa žena zdravstvenoj skrbi. To je poznata taktika: kada protivnici_e ne mogu izravno zaustaviti inicijativu, pokušavaju je proceduralno zakopati.

Važno je razumjeti da ti napori nisu izolirani. Oni su dio koordinirane, dobro financirane međunarodne mreže koja se već dugo protivi pravima na pobačaj, pravima LGBTIQ+ osoba te odvojenosti crkve i države, kako unutar Europe tako i izvan nje. Te skupine otvoreno koriste dezinformacije, oštar govor i osobne napade da bi delegitimirale feminističke pokrete. Tijekom parlamentarnih rasprava neki su se njihovi predstavnici_e čak služili otvoreno govorom mržnje, što pokazuje razinu neprijateljstva s kojom se suočavamo.

Ove napade doživljavamo kao znak da se inicijativa shvaća ozbiljno. Da je „My Voice, My Choice“ nevažna, ne bi izazvala ovakvu razinu organiziranog otpora. Naš je odgovor dosljedan: ne preuzimamo njihov stil govora, ne širimo strah i ne personaliziramo sukob.

Ostajemo usmjereni_e na ono što je srž inicijative — osigurati da nijedna žena u Europskoj uniji ne ostane bez pristupa sigurnoj i legalnoj zdravstvenoj skrbi prekida trudnoće zbog toga gdje živi ili kolika su joj primanja.

Što simboliziraju džepovi i kako su oni povezani s rodnom ravnopravnošću?

Na našem Instagramu i u našem javnom djelovanju govorimo (i živimo) feminizam. Mi smo pokret prijatelja_ica, aktivistkinja, zagovarateljica i organizacija koje zajedno rade na zaštiti i unapređenju reproduktivnih prava žena diljem Europske unije. Da, govorimo o pristupu pobačaju, ali govorimo i o tome da je današnji svijet još uvijek uvelike oblikovan prema muškarcima te kako se potrebe žena iznova tretiraju kao sporedne. Često koristimo svakodnevne primjere kako bismo to učinile vidljivim. Govorimo o menopauzi, koja pogađa svaku ženu, a koja je i dalje daleko manje istražena i ozbiljno shvaćena od, primjerice, stanja poput erektilne disfunkcije. Govorimo ženskoj boli te o tome kako se ona u zdravstvenom sustavu sustavno podcjenjuje ili negira. Govorimo o neplaćenom radu vezano uz skrb i njegu, sigurnosti u javnim prostorima i ekonomskoj nejednakosti. To nisu odvojena pitanja. Sve su to odrazi istog strukturnog problema.

Džepovi se u taj razgovor uklapaju na isti način. Oni su mali, ali vrlo konkretan primjer kako su se potrebe žena dugo smatrale manje važnima. Muška je odjeća osmišljena za funkcionalnost i neovisnost. Ženska je odjeća osmišljena za izgled, često nauštrb praktičnosti. Ta se razlika može činiti neznatnom, ali ona odražava dublju pretpostavku o tome od koga se očekuje autonomija, a tko se treba prilagoditi.

My Voice My Choice vizual (Instagram)

Ako inicijativa „My Voice, My Choice“ dobije potrebnu podršku, koji proceduralni i politički koraci slijede u institucijama EU? Što će se događati tijekom 2026. godine?

Prošli tjedan Odbor Europskog parlamenta za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM) dao je potporu inicijativi. Odbor je inicijativu već podržao u studenome, ali je zbog proceduralne promjene koju su pokrenuli protivnici_e inicijative morao ponovno glasovati. U ponovljenom glasovanju FEMM je ponovno potvrdio rezoluciju, s 26 glasova za i 12 protiv.

Kao što je već spomenuto, rezolucija poziva Europsku komisiju da uspostavi europski financijski mehanizam i omogući državama članicama pružanje sigurne zdravstvene skrbi za pobačaj ženama u EU-u koje joj ne mogu pristupiti zbog nacionalnog zakonodavstva. Riječ je o jasnoj političkoj poruci da pristup pobačaju ne bi smio ovisiti o tome gdje žena živi ili kolika su joj primanja.

Sljedeći ključni korak je plenarno zasjedanje Europskog parlamenta. Očekuje se da će Parlament raspravljati i glasovati o rezoluciji u Strasbourgu 17. prosinca. To će glasovanje pokazati postoji li većina spremna politički podržati inicijativu.

Nakon plenarne sjednice, postupak prelazi na Europsku komisiju. U sklopu postupka Europske građanske inicijative, Komisija se sastaje s organizatorima i do 2. ožujka 2026. godine mora donijeti svoj službeni odgovor, u kojem će objasniti koje korake namjerava poduzeti. Time iduća godina postaje ključna godina za daljnje djelovanje. Odgovor Komisije odredit će smjer budućih koraka, a fokus će se potom usmjeriti na pretvaranje političke potpore u konkretne mjere, kako bi zahtjev kojeg je podržalo više od milijun građana_ki doveo do stvarnih poboljšanja u pristupu sigurnoj i pristupačnoj skrbi za pobačaj diljem Europske unije.

Ako ne sakupite dovoljan broj glasova, kako planirate nastaviti borbu za siguran i dostupan pobačaj u EU? Postoje li alternativni pravni, politički ili aktivistički smjerovi?

Ako ne dobijemo potrebne glasove, nećemo šutjeti. Izaći ćemo masovno na europske ulice, jer nećemo dopustiti da se ignorira glas više od milijun ljudi.

U ovom smo trenutku, međutim, usmjereni_e na pobjedu, jer smo tijekom posljednje dvije godine naučili nešto iznimno važno: čak i kada se izazovi čine nepremostivima, napredak je moguć. Iznova su nam govorili da će vrata ostati zatvorena, da institucije neće slušati, da je ova rasprava preteška ili previše polarizirajuća. A ipak, ta su se vrata otvorila. Ljudi su progovorili. Zajednice su se organizirale. Korak po korak, stvari su se pokrenule.

To iskustvo danas nam daje samopouzdanje. Ono što vidimo diljem Europe jest da pobačaj nije tema koja dijeli ljude na način na koji to tvrde neki politički akteri_ice. Naprotiv, to je tema koja ih ujedinjuje. Iznova i iznova europski građani i građanke podsjećaju nas da je pristup sigurnom pobačaju pitanje zdravlja, dostojanstva i pravednosti, a ne ideologije. Upravo zato je više od 1,2 milijuna ljudi odlučilo stati imenom i prezimenom iza ove inicijative.

Naravno, na tom putu bilo je neočekivanih prepreka i znamo da ih možda bude još. No, jedno se nikada nije promijenilo i neće se promijeniti ni sada. Naše je uvjerenje jasno i dijele ga milijuni: pravo na siguran i dostupan pobačaj je ljudsko pravo. To je uvjerenje nosilo ovaj pokret kroz najteže trenutke dosad i ono će ga nositi dalje.

 *Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.