Drum ‘n’ bijes, zagrebačka samoorganizirana prosvjedna antifa ritam sekcija ove godine puni deset godina. Petoljetku smo obilježile, nakon čega smo nastavile marširati i prosvjedovati zajedno, ustajale protiv nepravdi i nastojanja da se ograniči naše pravo na postojanje, zdravlje, kretanje, živote. Kolektiv njeguje vrijednosti solidarnosti, antifašizma, ravnopravnosti, samoodređenja, sekularnosti i očuvanja okoliša. Protivi se netrpeljivosti prema drugačijem, ksenofobiji, mizoginiji te nepoštovanju ljudskih, građanskih i radničkih prava, kao i socijalnoj nepravdi. Desetu godinu postojanja obilježit će u svom stilu: kreativno, bučno i beskrajno zabavno u Klubu Močvara, ovu subotu – 29. ožujka. Očekuje se ozbiljan ples do jutra jer kolektiv vjeruje da se i u revoluciji plesati mora, a o svemu smo porazgovarale s nekoliko članica kolektiva.
U Močvaru nas pozivate da ‘zajedno napravimo buku i proslavimo dekadu ritma otpora’. Kako ćemo sve slaviti? Kako ćemo opet zajedno pružiti otpor? Što nas sve očekuje?
Slavit ćemo baš onako kako smo i deset godina gradile ovu priču – zajedno, ritmično, glasno i s puno ljubavi. U Močvari vas 29. ožujka očekuje program koji spaja ono što jesmo: bubnjanje kao naš alat otpora, drag performansi kao slavlje queer izražaja i DJ program koji će nas podsjetiti da borba mora biti i radosna i razigrana. Bit će to prilika da se osvrnemo na sve što smo zajedno prošle_i. Ali i prilika da se prisjetimo zašto je ritam otpora još uvijek potreban. Taj dan slavimo desetljeće solidarnosti i drugarstva jer naš bubanj nikada ne lupa sam, već kao dio zajednice koja diše i bori se zajedno. Sve detalje vezane za rođendan redovno objavljujemo na stranici događanja.
„Biti dijelom Drum ‘n’ bijesa za mene znači biti dijelom jedne male aktivističke solidarne obitelji. Koliko god smo različiti, povezuju nas iste vrijednosti i otpor prema fašizmima današnjice, što našem zajedništvu daje jednu posebnu notu. Zajedno u otporu, zajedno u buci i borbi, di ćeš bolje? :)“, dodala je Petra.
Sve mi koje smo prosvjedovale u zadnjoj deceniji uživale smo u ritmu, buci i energiji koju ste donosili_e svakom prosvjednom skupu, akciji, događanju. U ranijem intervju za Libelu ste kazali_e da se Drum ‘n’ bijes rodio iz tradicije bubnjanja na Povorkama ponosa. Prvenstveno kao ideja samoorganiziranja relativno fiksne grupe ljudi koja raspolaže bubnjevima i koja može „uskočiti“ na prosvjede čije vrijednosti podupire. Objasnili_e ste i važnost aktivističkog predznaka za vas. Postojite li još uvijek iz tih – prvotnih razloga – ili ste širili_e svoje djelovanje kroz ovih deset godina?
Naš početni impuls ostaje isti. Željele smo (i još uvijek želimo!) biti ritmička podrška društvenim borbama koje dijelimo. Bubnjevi su i dalje naš alat, a motivacija i politička odgovornost temelj su svega što radimo. No, kroz ovih deset godina narasli_e smo i kao kolektiv i kao zajednica. Danas ne samo da podržavamo prosvjede, već i dijelimo znanje, pomažemo osnovati kolektive u drugim gradovima, a iz čega je i nastao riječki Feministički tamburaški front, koji pak sada gradi nove bubnjarske priče.
Sudjelovale smo i u osnivanju Kvir mreže Hrvatske kako bismo očuvale decentraliziranost queer pokreta. Organizirale smo prvi regionalni susret bubnjarskih aktivistkinja iz Hrvatske, BiH i Srbije, iz kojeg je proizašla BAM – Bubnjarska aktivistička mreža. Kroz BAM smo održale radionice u Sarajevu i podržale osnivanje Kolektiva ulične buke u Srbiji.
Otvaramo prostor za edukaciju, eksperimentiranje i umjetnički izraz. Gradimo ritmičke saveze s drugima koji dijele naše vrijednosti i trudimo se osigurati da naš angažman nikada ne bude samo simboličan, nego konkretan i ukorijenjen u svakodnevnoj borbi.
Čine vas aktivisti_kinje, studenti_ice, radnici_e i nezaposlene osobe. Odnosno, svi/e koje imaju želju za pozitivnim društvenim promjenama i koji/e dijele vaše vrijednosti. Koliko je osoba „prošlo“ kroz Drum ‘n’ bijes u deceniji djelovanja? Je li bilo izazovnih razdoblja u kojima je nedostajalo osoba koje će biti fiksni dio kolektiva?
Kroz Drum ‘n’ bijes u deset godina prošlo je više od 150 ljudi i svaka osoba je ostavila trag, ritam, priču. Trenutno nas je oko 40 aktivnih, ali naš kolektiv uvijek funkcionira kao otvoreni prostor: netko dođe, netko se nakratko povuče, netko se vrati, netko nastavi svoje djelovanje u drugim prostorima. Taj organski ritam kolektiva za nas je prirodan jer vjerujemo da je aktivizam održiv jedino ako uzima u obzir životne okolnosti svake osobe.
Naravno da je bilo perioda kad nas je bilo manje jer život nosi obaveze, promjene i izazove, ali svaki takav trenutak bio je i poziv na zajedničko jačanje. Tada posežemo za onim što nam je najvažnije, odnosno drugarstvom i uzajamnom podrškom. Naš kolektiv je živo tijelo. Naprosto diše s ljudima koji ga čine, raste uz međusobnu podršku i nikad ne gasi vatru otpora.
„Biti dio kolektiva za mene znači voljeti ljude koji su sa mnom u kolektivu, na radionicama, na prosvjedima, one koji se ne usude izaći na prosvjed i one koje zastupaju stajališta suprotna meni – jer vjerujem da u svojoj biti jedni drugima želimo dobro. Zbog te nade umjesto osamljivanja biram zajedništvo“, kazao je Mič.
Zajedništvo, solidarnost i prijenos znanja u srži su našeg rada. Izuzetno nam je važno da svaka osoba koja se uključi ima priliku i nešto svoje dati kolektivu. Bilo da je to vještina, energija ili perspektiva, ali i da ima prostor učiti, istraživati i rasti kroz djelovanje u ovakvom prostoru. Kroz radionice, međusobno mentorstvo i praksu horizontalnog odlučivanja, gradimo prostor koji ne traži savršenstvo, već otvorenost, motivaciju i spremnost na zajedničko kreiranje drugačijih zajednica.
Bubanj je sredstvo kroz koje komunicirate s društvom. Što zapravo „bubnjanje“ za vas znači? Često napominjete da ono može biti amatersko i inkluzivno. Što pod tim podrazumijevate?
Za nas bubnjanje nije stvar virtuoznosti, nego zajedništva. Ritam je alat i kroz njega izražavamo solidarnost, ljutnju, nadu. Bubnjanje je naš način da budemo vidljive_i i čujne_i čak i kad riječi nisu dovoljne. Kad kažemo da je amatersko i inkluzivno, mislimo da nitko ne mora imati “predznanje” da bi se uključio jer je dovoljna volja da se stane uz i za druge. Naše radionice su prostor gdje se greške slave kao dio učenja, a kolektivna snaga nadilazi pojedinačne vještine. Naš ritam nije savršen, ali je stvaran, živ i naš. Upravo radi toga kontinuirano stavljamo naglasak na “amaterizam”.
„Drum ‘n’ bijes je za mene način izražavanja emocija koje nisu gledane kao norma u svakodnevnom životu. Ljutnja naspram diskriminacije i bijes zbog manjka poštovanja prema svima pretačem u glasno bubnjanje uz druge članove koji dijele isto mišljenje i želje za budućnost“, kazao je Arlu.
U nekoliko medijskih napisa navodi se da ne želite bubnjanjem iskazivati samo bijes, ljutnju i protest, već da želite bubnjanjem slaviti. Kakvo društvo priželjkujete za sve nas? Jesmo li, s obzirom na situaciju u svijetu koja se trenutačno događa, sve dalje od naših želja?
Mi sanjamo društvo u kojem nećemo morati bubnjati za osnovna prava – jer će ona biti neupitna. Društvo u kojem svi imaju pristup sigurnom domu, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, slobodi izražavanja i odlučivanja o vlastitom tijelu. Sanjamo stvarnost u kojoj će se bubnjati iz radosti, a ne iz nužde. Znamo da nas svakodnevne vijesti ponekad udaljavaju od tih snova i baš zato ostajemo na ulicama. I kad je teško i kad je svijet nemiran, naš ritam podsjeća da nismo same_i.
„Bubnjanje u kolektivu me osnažuje te me potiče na aktivizam. Pokazuje mi da su promjene moguće te da i ja mogu doprinijeti boljem i naprednijem svijetu. Svakome preporučam da uzme palice i snažno pokaže svoja uvjerenja i borbenost“, kazala je Antonija.
Naša snaga je u zajedništvu i vjeri da bolje nije samo moguće nego i dostižno, ako ga gradimo zajedno. Upravo zato gradimo strukture otpora koje su dugoročne i otporne – kolektive, mreže, saveze. Ne radimo samo simbolične geste, već konkretno djelujemo: educiramo, osnažujemo, povezujemo ljude i gradimo kapacitete za otpor i solidarnost u praksi. Nismo tu da budemo kul detalj prosvjeda, ovdje smo da podržimo pokrete, da stvaramo prostore sigurnosti i hrabrosti. Kao i da ostavimo trag koji ne ovisi o aktualnom trenutku, nego o jasnoj političkoj volji za društvom u kojem svi možemo živjeti slobodno i dostojanstveno.
