Na platformi Indiegogo danas je pokrenuta kampanja za prikupljanje sredstava za kulinarsko – jezični kolektiv Okus doma. Kampanja okuplja 30-ak izbjeglica i volontera/ki koji/e, uz pomoć crowdfunding aktivnosti, do 5. studenog, žele prikupiti sredstva za otvaranje azilantske kuhinje s ponudom afričkih, arapskih te bliskoistočnih jela.
Kampanji se svojim donacijama mogu priključiti i svi/e zainteresirani/e građani/e, dok bi se prikupljenim sredstvima osigurala kuhinjska oprema, pokrenula zadruga i catering u kojem bi se zaposlile izbjeglice iz Nigerije, Etiopije, Senegala, Sirije, Libije, Afganistana i Kosova koji se trenutno nalaze u Hrvatskoj.
Inicijatori projekt vide idealnim pokretačem zapošljavanja i socijalne integracije te prilikom za razbijanje predrasuda o izbjeglicama koje žive na području Republike Hrvatske. Svi donatori će dobiti simboličnu zahvalu u obliku promotivnih materijala Okusa doma, poput kuhača, pregača, kuharica, škola kuhanja, organizacije rođendanskih zabava ili poslovnih ručkova. U razgovoru s Emineom Bužinkić, koordinatoricom projekta Okus doma, saznali smo nešto više o inicijativi i budućim planovima.
Kako to da ste izabrali baš Split kao grad domaćin predstavljanja kampanje (op.a. Splitski klub Ghetto domaćin je predstavljanja)? Planirate li i u drugim gradovima?
Kolektiv Okus doma posljednjih godina organizira kulinarske radionice i festivale u raznim gradovima u Hrvatskoj. Osim u Zagrebu, dosad smo kuhali i predstavljali naš rad u Čakovcu, Sisku, Rijeci, Puli i drugim mjestima. U Splitu smo povodom obilježavanja Međunarodnog dana hrane dogovorili suradnju s Info-zonom i udrugom MOST te njihovim Centrom za beskućnike koji rade važne i vrijedne stvari u Splitu. U suradnji sa Savezom mediteranskih kuhara imamo radionicu nakon koje ćemo degustirati delicije i upoznati se s radom Okusa doma.
Koliko dugo radite na realizaciji ideje i kakva su vaša dosadašnja iskustva?
Ideja o Okusu doma počela se razvijati prije više od pet godina kada smo počeli prikupljati recepte izbjeglica, a time i njihove osobne priče. Tako je nastala knjiga priča i recepata Okus doma koja donosi životno iskustvo 20 izbjeglica iz Afganistana, Iraka, Sudana, Nigerije, Kosova i drugih zemljama. Godinama smo okupljali te i druge izbjeglice na kulinarskim radionicama i radili na razmjeni kulinarskih vještina koje su rezultirale brojnim idejama.
Kampanja je rezultat nekih ranijih događanja ili je riječ o samostalnoj aktivnosti?
Jedna od tih ideja je i pokretanje restorana koji će nuditi bliskoistočne, arapske i afričke okuse. Odlučili smo se započeti s osnivanjem cateringa prije svega i za sada je interes značajan. U pokretanju cateringa pokrenuli smo i osnivanje socijalne zadruge koja bi omogućila zapošljavanje izbjeglicama i horizontalno upravljanje ovim biznis modelom. Sve te ideje danas predstavljamo kroz crowdfunding kampanju i prikupljamo sredstva za pokretanje ovog pothvata.
Koja vam je infrastruktura nužna i što od toga već sad imate na raspolaganju?
Za uspješno pokretanje cateringa, potrebna nam je opremljena kuhinja i vozilo u Zagrebu. Za kuhinju su nam potrebne kuhače, lonci, mikseri, frižideri i ambalaža za dostavu te servisi za posluživanje. Bili bismo zadovoljni i s polovnim vozilom za dostavu. Ukoliko prikupimo dovoljno sredstava kročit ćemo u ostvarivanje našeg sna i otvoriti mali restoran.
Kakav je odaziv institucija, a kakav građana i građanki? Kakve su reakcije javnosti?
U kojem vremenskom roku planirate skupiti navedena sredstva?
Kampanja traje 3,5 tjedna, tj. do 5. Studenog. U samo prvih nekoliko sati prikupili smo 15 posto sredstava. Reakcije javnosti u Hrvatskoj su vrlo pozitivne i jako smo zahvalni. Vjerujemo da će kampanja imati odjek i međunarodno.
Koliko članova broji kampanja i iz kojih sve država dolaze?
Tim kampanje čini oko 20 osoba koje dolaze iz Nigerije, Etiopije, Senegala, Sirije, Libije, Afganistana, Kosova, Hrvatske i drugih.
Što bi uspješno realiziran projekt značio za vaše korisnike i koje su socijalne beneficije u tome?
Uspješno realiziran projekt značio bi otvaranje cateringa početkom iduće godine s nekoliko zaposlenih kuhara i konobara koji su do tada bili izbjeglice u hrvatskom društvu, a od tada postaju i njegovi ravnopravni/e članovi/ice s bogatim životnim iskustvom i divnim kulinarskim umijećima koji nam približavaju okuse i sjećanja na dom.{slika}
