Trans* Mreža Balkan je mreža aktivista i aktivistkinja na području Balkana koju je osnovala grupa individualnih aktivista i aktivistkinja te osoba iz Queer Montenegra, Trans* BIH i Trans Aid-a u travnju 2014. godine iz želje da pruži široj zajednici trans* osoba podršku. Krajem prošle godine pokrenuli su internetski portal transbalkan.org koji sadrži praktične informacije podrške trans* osobama na Balkanu. Tim smo povodom razgovarale s Jovanom (puni podatci poznati redakciji) o pokretanju same mreže, njihovim ciljevima, problemima s kojima se susreću trans* osobe na Balkanu, razlikama u zemljama, zdravstvenoj i pravnoj zaštiti trans* osoba i budućim planovima mreže.
Za početak, možete li nam reći kako je došlo do osnivanja Trans Mreže Balkan i koji je primarni cilj vašeg djelovanja?
Trans Mreža Balkan nastala je u aprilu 2014. godine, od osoba iz zemalja bivše Jugoslavije. Ova ideja se rodila kroz naš zajednički rad i komunikaciju, te okupljanje regionalne trans zajednice kroz događaje u regionu. S obzirom da smo i sami kao trans osobe suočeni s problemom nepostojanja kompletnih informacija o trans temama na našem području, svjesni činjenice da se trans osobe često okreću traženju informacija na stranim sajtovima i forumima, prvenstveno smo htjeli da stvorimo mjesto koje će na efektivan način doprinijeti rješavanju ovog problema. Također, lično iskustvo, kao i aktivizam na ovom polju, samo su pojačali želju za stvaranjem snažne i jedinstvene TIRV (trans, inter i rodno varijantne) zajednice u našim zemljama koja će ustati da se bori za svoja prava. Kroz sve ovo javila se ideja da kreiramo platformu za postojanje ovakve zajednice na području Balkana, te kroz to da pružimo informacije o raznim trans temama, kao i podršku kroz direktan kontakt sa zajednicom.
Prema vašem iskustvu, s kakvim se problemima susreću trans* osobe na Balkanu?
Ovo je jako kompleksno pitanje. Trans* osobe na Balkanu se susreću s raznim problemima u svojem svakodnevnom životu, od problema u sistemu do problema u društvu i porodici. Prije svega, nevidljivost trans osoba u sistemu, a često i zajednici, neinformisanost o trans temama, kao i stalna diskriminacija i marginalizacija, a često i nasilje, dovode do mnogih poteškoća po trans osobe. S obzirom da je područje Balkana poznato po svojim patrijarhalnim i heteronormativnim osobinama, društvo često ima poteškoće pri priznavanju i uvažavanju različitosti, pogotovo kad je u pitanju koncept roda koji se još uvjek posmatra kroz binarnost.
Postoje li neke specifične razlike u tim problemima između zemalja unutar mreže?
Naravno da postoje, ali nisu velike. U našim zemljama su dosta slično uređeni pravni i zdravstveni sistemi jer je poznato da se ugledamo jedni na druge prilikom pisanja zakona. Samim tim u zemljama su obezbijeđena slična prava, samo u nekim zemljama u većem, a nekim u manjem stepenu. Što se tiče situacije u društvu, također postoje razlike, ali je osnova ista – diskriminacije ima na svakom koraku, upravo zbog specifičnog mentaliteta našeg područja.
Trans* osobama na ovim prostorima jako je teško otvoriti se okolini, prvenstveno zbog patrijarhalnog društva koje svaki odmak od rodnih stereotipa smatra nepoželjnim. Što mislite da je najvažnije u pružanju podrške za “comingout”?
Pružanje podrške u coming out-u je krucijalno s obzirom da je ovo osjetljiv proces i često samo coming out iskustvo dosta utiče na osobu u socijalnom, ali i psihološkom smislu. Upravo zbog ovoga smatramo da je nužan što veći stepen informisanosti u društvu, kako bi se trans* osobe što lakše otvorile i sebi i drugima. Također, jako je važno imati strpljenja i razumijevanja, dati osobi prostora za sopstvene odluke i osjećanja, te poštovati osobu u punom smislu te riječi. Najvažnije je da zapamtimo da je kod coming out-a neke osobe najvažnija ta osoba, te da naše percepcije i poimanja stavimo sa strane kako bi pružili što veću podršku. Upravo kroz portal trudimo se naučiti ljude kako da pruže što veću podršku i budu bolji “saveznici” i prijatelji trans osobama.
Mnogo pažnje pridajete informacijama o zdravlju. Jesu li informacije lako dostupne u zemljama koje čine mrežu? Možemo li biti zadovoljni stupanjem razvijenosti trans zdravlja na Balkanu?
Na portalu je akcenat stavljen na zdravlje i pravne informacije upravo jer su to informacije koje najčešće traže trans* osobe i koje nisu lako dostupne. Često se dešava da građani/ke inače nisu dovoljno dobro informisani o svojim pravima o raznim aspektima života, a ovo je pogotovo slučaj kad su u pitanju trans teme koje su i dalje tabuizirane. Upravo iz ovog razloga smo odlučili da pružimo detaljne informacije o zdravstvenom i pravnom sistemu u našim zemljama, kako bismo što više olakšali život trans osobama u praktičnom smislu. Na kraju krajeva, prilikom kreiranja portala glavna misao nam je bila da prioritetno bude predodređen za trans zajednicu, u čemu smo, vjerujem, i uspjeli.
Kao što ste rekli, na portalu nudite i pravne informacije. Zasad nudite informacije za prijavu diskriminacije u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Prema vašem dosadašnjem iskustvu, koliko se slučajeva diskriminacije prijavljuje?
Nažalost, još uvijek ne vodimo bazu podataka o slučajevima diskriminacije, međutim, to je planirano za skoriju budućnost. Svakako, naše iskustvo kroz kontakt sa zajednicom pokazuje da se slučajevi diskriminacije vrlo rijetko prijavljuju, a zabrinjavajuća je činjenica da se slučajevi nasilja također skoro uopšte ne prijavljuju. Razlog ovome je uglavnom strah od daljnje diskriminacije u sistemu, ali i nepovjerenje u institucije nadležne za rješavanje ovakvih slučajeva. Naravno, lijek za ovu pojavu je edukacija i informisanje, kako institucija, tako i zajednice o svojim pravima.
Gdje se najčešće trans* osobe susreću s diskriminacijom? Rekli ste da je najčešći razlog neprijavljivanja nasilja nepovjerenje trans* osoba u nadležne institucije. Ukoliko dođe do prijave diskriminacije i/ili nasilja, rješavaju li se slučajevi efektivno?
Trans* osobe nailaze na diskriminaciju u svim aspektima svog života. Ovo kreće od porodice, gdje često trans osobe doživljavaju i najveće nerazumijevanje, a nekad i nasilje, preko društva koje nikako ne prihvata različitosti do sistema i institucija koje često ne prepoznaje trans osobe ili u praksi ne pokazuje spremnost za tretiranje trans osoba kao svih drugih građana. Naravno, postoje i pozitivni slučajevi rješavanja pravnog priznanja roda ili obezbjeđenje zdravstvene zaštite, kao i prihvatanja u društvu, ali su, nažalost, još uvijek u manjini. Sve naše zemlje Balkana čeka dug put do prepoznavanja trans osoba kao jednakih građana poput drugih.
Osim zemalja koje su već uključene u mrežu, s kojim zemljama još planirate ostvariti suradnju i koji su vam budući planovi?
Trans* Mreža Balkan upravo staje na noge i ubrzo planiramo širenje članstva i uključivanje i drugih zemalja. Još uvijek nismo planirali koje bi to zemlje mogle biti, zasad smo razgovarali o uključivanju Albanije, Makedonije i Kosova, te smo stoga planirali i jezički prilagoditi portal na engleskom, a kasnije i na jezicima ovih zemalja. Za sad radimo na građenju naših kapaciteta, a u skorijoj budućnosti vidimo TMB kao veliku regionalnu organizaciju koja će uključivati ne samo trans osobe, već sve rodno varijantne, kao i interseks osobe.
