Od Njemačke do Indije, ovi se aktivisti bore protiv ‘toksičnog maskuliniteta’ kako bi uključili muškarce u borbu za rodnu jednakost.
Muškarci u Europi moraju se oduprijeti tvrdnjama da su rodno nasilje prema ženama u Europu “donijeli” imigranti, kaže Robert Franken, suosnivač mreže Male Feminists Europe sa sjedištem u Kölnu u Njemačkoj.
Poznato je kako je Köln svjedočio valu seksualnih napada na novogodišnju noć 2015. koje su počinili muški imigranti i tražitelji azila. Nakon toga, to su iskoristile njemačke ultradesničarske grupe kako bi potpirile antiimigrantske napade i predstavili migrante kao opasnost za žene.
No, Franken primjećuje, “prema istraživanju o kojemu se nedavno diskutiralo u njemačkim medijima, najveću prijetnju ženama u Njemačkoj predstavljaju njihovi partneri.” To je komentirao na Svjetskom demokratskom forumu World Forum for Democracy (WFD)) u Vijeću Europe u studenom u Strasbourgu, na kojem su se okupili političarke/i, istraživači/ce i aktivisti/kinje civilnog društva na tematskoj konferenciji “Čija je bitka rodna jednakost?”
Na uvodnom panelu, delegatkinje i delegati su mogli čuti kako rodna jednakost u Europi “napreduje brzinom puža” s vrlo malo progresa tijekom posljednjeg desetljeća.
Rigidne ideje o muškosti koje potpiruju rodno uvjetovano nasilje prema ženama prisutne su diljem svijeta, no cijenu ne plaćaju samo žene – te ideje štete i muškarcima, zaključeno je na panelu na kojemu su osim Frankena izlagali i aktivisti iz UK-a i Indije koji također rade na mobilizaciji muškaraca protiv rodne nejednakosti.
Na međunarodnoj razini, antifeministički “aktivisti za muška prava” postaju sve organiziraniji i sve bolje umreženi. S druge strane, kaže Franken, “muškarci se još nisu organizirali na globalnoj razini kako bi mijenjali ove toksične koncepte i predodžbe muškosti.
Franken kaže da je problem u tome što mnogi muškarci “jednostavno ne smatraju da je njihov posao raditi išta protiv rodne nejednakosti. Kad god spomen mušku privilegiju, mnogi muškarci na to polude.” Osim toga, mnogi privilegirani muškarci “jednakost doživljavaju kao diskriminaciju”.
“Odmah pitaju: što želite da učinimo, moramo li se sramiti svoje privilegije? Odgovaram im: ne, ne trebate se sramiti vaše privilegije, već je morate biti svjesni. To je prvi korak.”
Ove godine je Svjetski demokratski forum otvoren 19. studenoga na Međunarodni dan muškaraca izjavom Harisha Sadinija iz grupe Muškarci Indije protiv nasilja i zlostavljanja
(Men Against Violence and Abuse India – MAVA) koji je rekao kako u Indiji niču grupe “aktivista za muška prava”. Sadani kaže da ovaj uznemiravajući trend ne dotiče temeljne uzroke pritiska s kojim su suočeni muškarci u Indiji, uključujući i očekivanja da budu ekonomski/materijalno uspješni. Primjerice, te grupe ignoriraju sistemske faktore koji utječu na stopu samoubojstava muškaraca i isključivo optužuju žene.
Na panelu “Preispitivanje maskuliniteta” (“Masculinities Re-examined”), Sadani je govorio o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama u Indiji u koju su uključeni muškarci. Govorio je o prevladavajućem nasilju nad ženama i o stavovima koji to potiču.
“Preko polovice dečkiju i djevojaka između 15 i 19 godina vjeruje da je u redu da muškarac udari ženu u nekim okolnostima“, objasnio je te dao primjere takvih okolnosti: “kada žena ne obavlja kućanske poslove, ili kada ne dopušta mužu da izlazi ili kada odbija seks”.
Sadani tvrdi da muškarci mogu i moraju imati središnju ulogu u borbi protiv toksičnog maskuliniteta, budući da i njima šteti. Rekao je kako njegov organizacija pruža “planove osobne promjene” koji pomažu mladim muškarcima da se suoče sa svojim privilegijama, te gradi “sigurne prostore” za muškarce kako bi mogli govoriti bez straha da će biti osuđeni.
Za angažiranje muškaraca, tvrdi Sadani, ključno je pokazati da postoje različiti načini bivanja muškarcem i izražavanja muškosti. “Kada kažete muškarcima da ne bi trebali biti nasilni, koju alternativu im nudite? Mladi muškarci su okruženi slikama toksičnog, hegemonijskog maskuliniteta, i ne poznaju nikakve drugačije modele/uloge”.
Sadaniju i Frankenu se na ovom panelu pridružio Chris Green, osnivač Bijele vrpce u UK (White Ribbon UK) – ogranka globalnog pokreta utemeljenog 1991. koji je pokrenula grupa muškaraca iz Kanade nakon masovnih ubojstava 14 studentica na Sveučilištu u Montrealu. Kada je Green upitao publiku na panelu da zamisle kakav bi bio svijet bez rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, njihovi odgovori su glasili “miroljubiv”, “siguran”, “skladan” i “bez predsrasuda”.
“Muškarci imaju odgovornost da zaustave rodno nasilje”, inzistira i dodaje: “A budući da muškarci slušaju pažljivije kada poruke govore drugi muškarci, moramo izazivati jedni druge da budemo bolji.”
‘White Ribbon UK’ provodi program dobrovoljnih ambasadora koji potiču muškarce da promoviraju principe ove organizacije u svakodnevnoj interakciji s drugim muškarcima. Opskrbljuje kompanije, javne institucije i lokalne uprave “akcijskim planovima” borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja. Također, organizacije se mogu prijaviti za akreditaciju ove organizacije kako bi pokazali svoju posvećenost borbi protiv ovog problema.
“Ako želimo vidjeti promjenu, trebamo se mobilizirati u puno većem broju. Trebamo dospjeti do glazbenih događanja, sportskih klubova, fakulteta”, rekao je Green. “Odlično je kada o tome govore poznate osobe, ali mi želimo da naše vrijednosti prigrle policajci, vozači autobusa, cijela zajednica. Ovo su tek početni koraci.”
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
