Sa stavom

zašto i po koga je ovaj trend toksičan

O ženama koje nisu kao druge

O ženama koje nisu kao druge

Reddit

Izašla sam iz kafića okružena svojim muškim prijateljima dogovarajući se kamo ćemo dalje. Kada smo skrenuli na uglu, primijetili smo grupicu tinejdžera naših godina, obučene u trenirke i bejzbolske kape. Nekoliko njih počelo je dobacivati našoj grupici, bacajući uobičajene uvrede tipične za njihove godine. Kako smo se mimoilazili, jedan od njih me primijetio.

“Čekajte! Jedna od njih je djevojka!”, viknuo je. Nastupila je tišina. Moj prijatelj Ross, koji je hodao pored mene, zbunjeno se okrenuo. Pogledao je oko sebe.

“Gdje?”, rekao je zbunjeno.

Imala sam oko 18 kada se to dogodilo i tada sam bila neirecivo ponosna što sam postala “jedna od dečki” toliko uspješno da su zaboravili kako ustvari nisam jedna od njih.

Ovo je moja ispovijed: Ja sam bila žena koja nije voljela druge žene.

Ne mogu točno odrediti kada sam odlučila da druge žene nisu vrijedne moga vremena. Tijekom školovanja, kada sam imala prijateljice, uvijek mi je bilo ugodnije družiti se s dečkima. Tek kada sam ušla u tinejdžerske godine, promijenila sam se iz “uživam u društvu oba spola” u “nisam kao druge djevojke”.

Prijateljstva između djevojaka u tinejdžerskim godinama može biti dosta kompetitivno, kako ulazite u društvene vode. Lako je naći se u međusobnom nadmetanju bez ikakvog razloga dok hormoni divljaju. U srednjoj školi koju sam pohađala, djevojke su bile strogo grupirane. Postojala je grupa šminkerica, koje su svoje odmore provodile sjedeći zajedno i dijeleći sastave svojih kutija sa šminkom i dotjerujući se. Postojale su “opake” djevojke, koje su pušile iza učionice za kemiju i imale piercinge u pupku. Bile su tu još košarkašice i pametne cure. Grupe su se rijetko miješale. To sam saznala na teži način kada je moja bliska prijateljica na prvoj godini upala u grupicu koja je bila više cool. Odbacila me i jedva da smo pričale ostatak školovanja.

Stvari su se počele mjenjati kada sa počela provoditi vrijeme sa prijateljima svoga dečka. Činilo se da oni nisu opterećeni podjelama ili međusobnim nadmetanjem. Jednostavno su se se samo zabavljali.

Čak i nakon završetka te veze nastavila sam se družiti sa tim dečkima (od kojih su mi neki i dan danas bliski prijatelji) uživajući u njihovom mirnijem društvu. Do zadnje godine srednje škole potpuno sam se odvojila od svojih prijateljica i razvila nova, bliska prijateljstva sa dečkima.

Razmišljajući, sada razumijem koliko su moja prijateljstva bila pod utjecajem vlastite internalizirane mizoginije. Od ranog smo djetinjstva učene/i da žene tračaju i kukaju. Suprotno tome, uče nas da su muškarci izravni i samopouzdani. “Ne biti kao druge djevojke” smatra se komplimentom.

Žene su odmalena učene da se trebaju jedna s drugom nadmetati. Društvo više cijeni muškarce pa se mi otimamo za njihovu pozornost i odobravanje kako bismo zaslužile biti kraj njih.

Tijekom fakultetskog obrazovanja, osjećala sam se ponosnom jer sam bila žena koja je upala u muško društvo. Izgradila sam svoj karakter na temeljima toga što sam za dečkove prijatelje bila cool. Igrala sam videoigrice, pila cider, jela ogromne burgere, izbjegla negativne stereotipe o ženama i odlučila da nisam zainteresirana za žensko društvo.

Voljela bih reći da sam se otrgnula iz toga, ali čak i u ranim 20-ima, teško mi je bilo naći žene u čijem sam društvu uživala. Radila sam u uredima krcatim ženama koje bi vam mogle reći točan broj kalorija u jednom keksu bez da trepnu, slušala sam kako pričaju o svojim muškarcima koji su uspješno odložili čarape, kao da su bogovi kućanstva. Osjećala sam se samozadovoljno, stvorila sam značajna prijateljstva sa šačicom žena koje sam smatrala osjetljivima. Uglavnom su to bile žene poput mene, koje također nisu imale puno prijateljica. Moji ostali prijatelji i ljudi s kojima sam provodila većinu svog vremena bili su muškarci.

Biti usklađenom s muškarcima činilo me da se osjećam moćno, i moje je ponašanje bilo nagrađeno. Često sam slušala kako se moji prijatelji žale na svoje djevojke kako igraju “igrice” i ne slažu se s njihovim prijateljima i osjećala sam se ponosno. Moje su veze bile bolje, mislila sam, jer sam bila izravna, bez besmislica. Razumjela sam muškarce. Nijedan moj dečko nije morao razmišljati hoću li u restoranu naručiti salatu, a onda jesti njegov pomfrit.

Mislim da sam se zbog prijatelja osjećala zaštićenom. Svijet nije uvijek blagonaklon prema ženama i biti zaštićena tim štitom muške energije za mene je to ublažio. Kao dih njih osjetila sam privilegiju i to mi se svidjelo.

Jednom prilikom sjedila sam u kafiću u kazalištu, kojeg je držao moj bivši dečko, kada je jedna izvođačica opisala to mjesto takvim gdje se žena ne bi mogla opustiti. Izjavila sam kako sam stalno tamo i super mi je.

“Naravno da se ti osjećaš ugodno, mislila sam na prave žene”, grubo mi je uzvratila. Na stranu njezine ideje o tome tko je prava žena, zatekla me. Nikad mi nije palo na pamet da me to što “nisam kao druge” ograničava. Osjećala sam se vještom jer mi je ugodno na “muškim” mjestima, ali nikad mi nije sinulo da također od sebe odgurujem ostale žene.

Bio mi je to poziv za buđenje i počela sam se tjerati da ne otpisujem žene čim ih sretnem. Počela sam nailaziti na žene slične meni, koje su bile zainteresirane za hranu, stripove i pisanje. Te prve probne veze dolazile su online, kada sam počela komunicirati sa drugim blogericama i izrazito inteligentnim ženama na forumima. Morala sam naučiti kako se sprijateljiti, ali čim sam odbacila ideju da je biti prihvaćena od strane muškaraca “bolje”, počela sam nailaziti na fenomenalne žene.

Sada imam velik broj prijateljica, koje su najbolje osobe koje poznajem. Inteligentne su, imaju odličan smisao za humor i ne trpe besmislice od mene, Shvatila sam da je imati prijatelje zabavno, ali ženska su prijateljstva i više nego osnažujuća.

Glupo sam pretpostavila da su srednjoškolske drame prikaz kakve su žene ustvari, ali žene koje poznajem najveća su mi podrška. One su prve koje slave moje dobre vijesti, prve s kojima otvaram bocu vina tijekom teških razdoblja i najglasnije su kada me treba pogurati prema uspjehu ili me ušutkati kada je to potrebno. Zajedno prolazimo kroz nove poslove, brakove, pobačaje i tugu. Žalim što mi je toliko dugo trebalo da se otvorim drugim ženama.

To što nisam bila “kao druge” nije značilo da sam cool. Jer, kao što sam s vremenom shvatila. “druge” su često nevjerojatne.

Prevela i prilagodila: Sonja Novosel