Jučer je održan prvi splitski prajd. Parada ponosa lezbijki, gejeva, bi, trans, queer osoba i podržavatelja i podržavateljica. Ovo je prvi put na području ex Yu regije da se prajd održao u gradu koji nije “glavni”. Podsjetimo, prvi prajd u regiji je održan 2001. u Ljubljani, iste godine slijedio je prvi beogradski prajd koji je krvavo ugušen i tek prošle godine ponovo je organiziran. 2002. prajd je održan i u Zagrebu. Prvi prajd koji se trebao održati ove godine u Podgorici otkazan je. Skopje i Sarajevo još čekaju svoj dan.
Split je jučer svoj dočekao, kamenjem, sadnicama, suzavcima, petardama, bocama, rajčicama, povicima mržnje i ostalim arsenalom.
Povorka je oko 14h krenula iz Đardina praćena jakim policijskim osiguranjem i nije se moglo naslutiti što će se događati 200ak metara južnije. Prolazeći splitskim kaletama dobar dio prolaznika je pozdravljao povorku, mahao i smješio se. Na ulazu u Marmontovu doslovce šok i nevjerica. Povici mržnje iz obližnjih ulica, bačen je i suzavac, lete boce. Povorka ipak ide dalje do početka ulaza na Rivu. Na Rivi kaos. Tisuće huligana, homofoba, mrzitelja viču, urlaju, gađaju…Povorka je prepolovljena i sudionici i sudionice praktički sami trče preko rive kao preko minskog polja, izbjegavajući projektile sa svih strana. Helikopter sve nadgleda. Hvala mu na tome.
Zašto je policija dozvolila da nasilnici priđu toliko blizu povorci i zašto nije zaštitila povorku već je pustila da na Rivi budu kao na streljani? Kriva procjena, reklo bi se.
Srećom nitko nije teže ozlijeđen, prajd se ipak održao, i to je najvažnije. Nakon kanonade na Rivi policija je izgrednike ipak izmjestila i program prvog prajda se nastavio, doduše u skraćenom izdanju.
A tko je sve bio na prvom splitskom prajdu i koga su to homofobi dočekali s povicima mržnje?
Pored lezbijki, gejeva iz Splita i ostalih krajeva Hrvatske, bile su tu i jake straight snage sa splitske kulturno-umjetničko-znanstvene scene, rodbina, prijatelji i ostali podržavatelji/ce.
Ipak, najveće zanimanje izazvala je pojava popularnog pjevača Marka Perkovića Thompsona.
Njegovo prisustvo u 2D izdanju iznenadilo je i same organizatore/ice. Stoga smo popričale s Markom o njegovim dojmovima i razlozima dolaska:
-Marko otkud vi na prajdu, nismo znale da podržavate LGBT osobe?
Naravno, podržavam ljudska prava u svakom obliku, različitosti su naše bogatstvo. Ja sam vjernik, Bog je ljubav, a ovi ljudi žele samo da slobodno vole i budu voljeni, bez straha za vlastiti život.
-Dozvolite da primijetimo da u svom dosadašnjem radu niste pružali takvu podršku?
To se samo na prvi pogled čini, duboko suosjećam sa svim diskriminiranim osobama. Naime i ja sam dobar dio svog života proveo u ormaru. Sigurno se sjećate da sam svoju vezu sa Danijelom morao tajiti. Našu vezu također mnogi nisu odobravali, menadžeri ponajviše, ali iskusio sam na vlastitoj koži što znači biti neslobodan i ne moći javno pokazati svoju ljubav.
U svojim pjesmama sam višekratno progovarao o temama koje se tiču diskriminacije, čak sam čuo da se LGBT populacija pronašla u nekim mojim stihovima…
-Zaista? Možete nam malo pojasniti o kojim se pjesmama radi?
Evo, na primjer, “Geni kameni” propituje prijepore oko teorija da li se gej osobom rađa ili postaje, iako se iz pjesme može iščitati da je homoseksualnost genetski uvjetovana, to nije moj osobni stav, smatram da svatko ima pravo na izbor.
Pjesma “Stari se” govori o ageismu i kultu mladosti koji, kako čujem, vlada među određenim dijelovima gej populacije. Sve osobe, bez obzira na svoje godine, imaju pravo na ljubav. “Ne varaj me” se također naslanja na tu tematiku. Čujem da je gej zajednica u Hrvatskoj nekako mala i da se često događaju hm, kako da se izrazim “prevare”. Kako i sam stih kaže “ne varaj me sa golubom u rukama, sloboda je stvorena u mukama”, gej osobe su se teško izborile za svoja prava i trebaju biti ujedinjene i ne dozvoliti da se lako udalje jedne/i od drugih. “Prijatelji” i “Moj Ivane” također govore o pravim vrijednostima, podršci i zajedništvu koje nam je svima potrebno.
–U pravu ste, kada se dublje iščitaju vaše pjesme i tu se mogu naći naznake vaše otvorenosti i promišljanja tema koje se vežu uz ljudska prava i poštovanje različitosti?
Drago mi je da ste to uočili, primjerice u pjesmi “Vjetar s Dinare” tematizira se i pitanje razvoda, jednoroditeljskih obitelji, “brata koji je već veliki a nije se oženio” i sl. “Sude mi” je prilično eksplicitna u stihu “sude mi zato što volim svoje, volim najviše”, a danas na Rivi smo vidjeli kako je kada vam sude kamenjem i bocama. “Neću izdat ja” je pak pjesma posvećena ljubavi prema Bogu, mržnja je izdaja Boga, i tome sam nažalost danas svjedočio.
– U nekim pjesama kao da ste predvidjeli današnja događanja?
Nažalost, točno tako. U pjesmi , “E moj narode” je stih “vražje sile se trude da nas ne bude”, a to sam upravo doživio na Rivi. Čak me plaši koliko sam bio precizan vezano uz rutu gay povorke, u pjesmi “Iza devet sela” kažem “nemoj ići lijevo na križanju staze, tu ne ide nitko, svi se zvijeri paze”. Upravo se to dogodilo na izlasku povorke koja je iz Marmontove skrenula lijevo prema Rivi, ravno u ralje mržnje. Da smo skrenuli desno, možda nas ne bi toliko prezreli.
-Kako nakon svega komentirate ove povike mržnje koji su eto bili upućeni i vama?
Jako sam tužan i razočaran, takvo što nisam očekivao od svog Splita. Split je katolički grad, mržnja ne dolazi od Boga. Ne znam što je bilo tim ljudima, ne znam kako su mogli pozivati na ubojstvo? U svakom slučaju osuđujem takve povike i mržnju, ali nadam se da će ti ljudi preispitati svoje postupke i zapitati se što za njih znači vjera i ljubav.
-Da li imate neku poruku za sve LGBT osobe i podržavatelje/ice nakon ovih događanja?
Poručujem da sam uz njih, tradicija prajda u Splitu i Dalmaciji se treba nastaviti. Ljubav sve pobjeđuje. Ukoliko policija i Grad Split ne daju podršku i garanciju da će splitski prajd 2012. proći bez problema, pozivam sve LGBT osobe iz Dalmacije, Zagore, Like i ostalih krajeva Hrvatske da 2012. dođu u Čavoglave!
Osim Marka Perkovića Thompsona, podršku prajdu su dali, također u 2D izdanju i pjevačica Severina i splitski gradonačelnik Željko Kerum.
Gradonačelnik nije bio raspoložen za komentare, naime iz protokola su ga krivo informirali da će trebati prerezati vrpcu na početku prvog splitskog prajda. Vrpce nije bilo, a on je, nažalost cijelu povorku proveo sa škaricama u rukama te nije mogao nositi transparente ili aktivnije sudjelovati u povorci. Što ga je vrlo rastužilo, tako da je cijelo vrijeme bio prilično indisponiran.
Severina je bila pričljivija, naime, bilo joj je jako drago što će nastupiti sa Le Zborom i otpjevati pjesmu “Moja prva djevojka”. Zbog nemilih događaja i zbog straha za vlastitu sigurnost, Severina ipak nije nastupila (a Le Zbor jest op.a.), ali nada se da će u budućnosti biti još prilike za zajedničku suradnju.
Njeno sudjelovanje u povorci nije iznenadilo prisutne, jer je Severina ipak poznata kao društveno angažirana osoba i velika podržavateljica ljudskih prava i svih obespravljenih i diskriminiranih…Čak među gej populacijom slovi kao stanovita ikona.
No, ipak nije htjela previše komentirati događanja u svom rodnom Splitu, rekavši da prije svega “ona samo pjeva”. Jedino je off the record izjavila da se iz solidarnosti neće udati sve dok i istospolni parovi ne budu imali ista prava kao i heteroseksualni, pa i pravo na brak.
Eto, nadamo se da će i na idućem splitskom prajdu (ili čavoglavskom) biti što više podržavatelja i LGBT osoba i da će i Split 2013. zajedno sa ostatkom Hrvatske sretno ući u Europu!
Disclaimer: Uredništvo Libele se ograđuje od eventualnih ne/točnosti i ne/logičnosti kod prikupljanja izjava intervjuiranih sudionika/ca splitskog prajda. Naša reporterka je imala težak i zahtjevan zadatak, a od dima, vatre i buke moguće da je neke izjave reinterpretirala:)
