Sa stavom

06.02.2012. 12:49:31 - Višnja S.

Uznemiravanje na javnim mjestima

Zašto sam ja ta koja osjeća krivnju i sram?

Jutros otvorim sandučić e-pošte.. Među ostalima tu je i poruka Centra za ženske studije koji moli sve da podrže inicijativu protiv uznemiravanja na javnim mjestima i ispune upitnik. Rekoh, naravno, zašto ne, dobre ideje uvijek podržavam! I tako krenem ispunjavati, pitanje po pitanje – spol, prebivalište, dob – prva stranica je čista formalnost. A onda dolaze ´delikatnija´ pitanja: jeste li se ikada osjetili uznemiravanima? Ah, svaki put kad izađem iz kuće! Koji ste oblik uznemiravanja doživjeli... i tako čitam o svim tim dobacivanjima, slanju poljubaca, nasrtanjima, pogrdnim i vulgarnim komentarima, i shvatim kako me sve više obuzima nelagoda. Da, ne, možda, ne znam, ne odnosi se na mene – klikam rubrike bez pomnog čitanja jer jedino što u tom trenutku želim jest da dođem do kraja upitnika. Gotovo, pošalji, hvala, doviđenja! Ali jednom kad čovjek krene čačkati po takvim stvarima teško je zaustaviti mozak koji iz sjećanja, podsvijesti ili odakle već manično vadi sve one neugodne trenutke i ružne uspomene za koje sam bila uvjerena ne samo da sam ih davno zaboravila, već i da me uopće nisu pogodile. A jesu. Itekako.

            U višim razredima osnovne škole prilično sam se razbucala; stigao pubertet, hormoni podivljali,  tijelo raste i buja na sve strane.. prva u razredu dobila menstruaciju, i naravno, grudi. Velike grudi. I dok su ostale djevojke u razredu kupovale push-up grudnjake i tri broja manje majice kako bi njihovo poprsje što više došlo do izražaja, ja sam svoje ´lubenice´ skrivala ispod tri broja prevelikih majica (ili, kako ih je moj otac zvao, šatorskih krila). Kao da to nije dovoljno, počela sam hodati pogrbljeno, a prekrižene ruke s prsiju micala bih jedino prije spavanja. Ako bi mi se pri ruci našla kakva knjiga ili fascikl, brzo bih ga pretvorila u priručni štit od pogleda. Čemu sve to? Eto, bilo mi je neugodno. Strašno, beskrajno, smrtno, neopisivo neugodno... jer svi su buljili u mene. Pardon, ne u mene kao mene, već u mene kao moje grudi. Na stranu pomahnitali pubertetlije iz škole, zurenje i dobacivanja nisu prestajali niti na ulici. Sjećam se jednog ljeta: šetala sam do autobusne stanice u crnim trifrtaljkama i crnoj majici kratkih rukava (hej, crno vizualno smanjuje, zar ne?), kadli mi je neki stariji ´gospodin´ dobacio: "Imaš dobre sise!" Mozak mi se potpuno paralizirao, srećom noge su same nastavile grabiti dalje. Možda nisam normalna, možda je to trebao biti... hmm... kompliment? Ali ne izaziva li kompliment dobro raspoloženje i zadovoljstvo?

            Sebe ne smatram ljepoticom. Zaista, nisam ništa specijalno, najprosječnije, najobičnije lice na svijetu. Ne šminkam se, ne odlazim kozmetičarki, ne nosim uske majice ili minice, a kad bih pokušala hodati u visokim petama vjerojatno bih završila na traumatologiji. No to ne znači da mi je uznemiravanje nepoznanica (da bar!). Paradoks je u tome što ne možete "pobijediti", da se tako izrazim, ma što stavile na sebe. Ako se oblačite ženstveno, bit ćete ´mala´, ´dušo´, ´ljepotice´, nuđat će se i telefonski brojevi, možda uleti i kakva vulgarnija ponuda. S druge strane, pokušajte poput mene ne odijevati se u skladu s rodnim ulogama. Osobno preferiram široke majice (sad, je li to preostatak iz faze šatorskih krila, ne znam), široke trenirke i tenisice. Prošla sam i kroz trogodišnju hip-hop fazu u kojoj sam nosila divovske baggy hlače i bokserice. E pa probajte tako odjeveni prošetati po Zagrebu. Vjerujte mi, komentara ne manjka! Djevojke u ljetnim haljinama vole svi – neki možda i previše. Pred oči mi dolazi jedna posebno upečatljiva scena s tramvajske stanice kod HNK. Skupina starijih stričeka naviruje se kroz prozor tramvaja koji čeka na zeleno svjetlo i u nevjerici se pita kako me to ćaća pušta takvu na ulicu; zatim zvižde i upiru prstom u mlađahnu prolaznicu u haljini i objašnjavaju da bi se cure tako trebale oblačiti. A je li? Hvala najljepša! Da me je barem netko ranije prosvijetlio...

            Kad smo već kod ljeta, ne mogu a da ne spomenem terase kafiće kao prave rasadnike ljigavaca i neobično plodno tlo za idiotske komentare. Hodam tako od Cibone prema Trešnjevci, par koraka ispred mene djevojka u kratkim hlačama, u ruci nosi bocu vode. Put vodi preko terase nekog lokalnog bircuza u kojem je radar već zabilježio približavanje ženskog bića. Posada reagira: "Di si beba! Ma vidi ju kak drži tu bocu!" (U napasti sam da zastanem i zatražim podrobnije objašnjenje – kako to točno drži bocu? Kako bi ju trebala držati?!) "Joj što bi joj radio!" (Djevojci..pardon, ´bebi´ ili boci?). Što da se radi? Zastati i sasuti im u lice da su najobičniji primitivci, seljačine i jadnici? Dati petama vjetra? Preći ulicu i nadati se da je klijentela na terasi preko puta nešto profinjenija? A kad malo bolje razmislim, pa cura si je sama kriva! Što uopće ima tražiti vani usred bijela dana u kratkim hlačicama (pa što ako je vani +30!), i još k tome nosikati (falusoidnu?) bocu na neki očito seksualno sugestivan način?

            Kladila bih se da je svaka djevojka koja je ikada izašla u kakav klub ili disko, na tulum ili plesnjak, itekako dobro upoznata s ´Kaj-si-tak-umišljena´ monologom. Bojim se da nisam bila u školi kad smo učili o tome da samim time što pređemo preko praga kafića ili disko kluba automatski pristajemo (pače, priželjkujemo i mentalno prizivamo) na sve ponude ma kako idiotske, neukusne ili čak vulgarne bile. Ne kažem da na takvim mjestima nema i sasvim pristojnih osoba – na kraju krajeva, većina ljudi i izlazi s namjerom da nekoga upozna. Ali svi znamo kako nekom dati do znanja da želimo da nam priđe, pleše s nama ili što već. Problem su oni ´poduzetniji´ mladići koji ne čekaju na mig već samoinicijativno prilaze, vuku za ruku, bacaju ruke oko struka, šlataju (eh, probajte vi reći ne šarmeru koji vas, ni pet ni šest, opali dlanom po guzici! Jednom mi se to dogodilo dok sam plesala s tadašnjim dečkom – neki tip me je opalio po guzici, a zatim prišao mom dečku i rekao: "Oprosti prijatelju, ali nisam mogao odoljeti!" Da, ja sam njegovo vlasništvo, što li..). I sad vi se lijepo iskobeljate (ili bar pokušavate iskobeljati) i objasnite da ste tu s prijateljicama / prijateljima / dečkom / curom / mužem / ljubavnikom / ljubavnicom / stricom i strinom, ukratko: hvala, ali ne hvala. ´Udvarač´ je izvan sebe: "A kaj si tak umišljena?!" (čitaj: trebala bi biti sretna kaj te opće neko´ pogledo´, a ti si još i izbirljiva!).

            I tako, još uvijek pod dojmom on-line ankete odlučila sam istresti loša sjećanja i negativne emocije na papir/ekran.. ne samo zato jer bi mi nakon toga trebalo biti lakše, već i zato jer mi je dosta toga da sam u takvim situacijama redovito JA ta koja se osjeća posramljeno, paralizirano, rječju loše, pa možda čak i krivo. Znači li navlačenje prevelike trenirke prešutni pristanak na ulogu mete kritika i komentara? I zašto se uopće ljudi osjećaju pozvanima komentirati tuđu pojavu? Nemamo li svi pravo odijevati se kako god nas volja? I ja masu puta opazim kakvu odjevnu kombinaciju koju poželim prijaviti ´modnoj policiji´, no još se nikada nisam izderala na tu osobu, smijala joj se ili ju nabrusito upitala ´Kak se to oblačiš?´ (sve opisano iskusila sam na vlastitoj koži). Zašto se ikoga tiče želim li ja biti rapperica, darkerica, šminkerica, klošarica ili pankerica, imam li svježe opranu ili masnu kosu, čitam li knjigu na ulici ili brojim golubove na Trgu? Ovo pišem jer od sveg srca podržavam akciju Hollaback, jer mislim da napokon treba reći i to da nije uredu, cool, fora ili frajerski dobacivati ljudima na ulici, jer mi je dosta slušanja o slučajevima premlaćivanja u parkovima i tramvajima u kojima frizura ili odjeća žrtve napadačima nije bila po volji, jer mi je zlo od činjenice da još uvijek postoji rašireno uvjerenje među frajerima da bi se žena trebala osjetit polaskanom ako ju se nazove ´malom´ ili joj se prokomentiraju grudi. A kako bi, pitam se, izgledala obrnuta situacija? "Ej, dušo! Dobra muda!" Doista, kompliment i po´. Provela sam puno previše godina u uvjerenju da je sve ovo o čemu sada pišem najobičnija glupost i da o tome nema smisla ni razmišljati ni govoriti, kamoli pisati. Netko ti je nešto dobacio – jaka stvar, događa se svima. Ali u tome i jest problem, zar ne? Krajnje je vrijeme da se prizna kako to zaista jest "jaka" stvar.

Tagovi: hollaback reagiraj, hrvatska, nasilje, ulično uznemiravanje

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (12)

Stari komentari

Višnja:
Tko je rekao toj curi da se šepuri po gradu i terasama kafića polugola ? Postoji kodeks oblačenja i u gradovima i mjestima na moru pa makar bilo i plus četrdeset usred ljeta. Naravno, neki komentari zaista znaju biti neukusni, ali mislim da malo objektivnosti prilikom pisanja ovakvih članaka ne bi bilo na odmet... Nitko se od vas gorljivih zagovornica feminizma nije u možda i najmanjem članku osvrnuo na trend izlaska u grad oskudno i provokativno odjevenih, a da ne kažem polugolih djevojaka. Zar vam to malo ne udara u oči ?! Postoji granica gdje neukusno oblačenje prelazi u provokaciju. Isto tako žene znaju komentirati muškarce u skoro pa identičnom tonu pa nikom ništa.... U svemu postoje dvije strane medalje, a čini mi se da se to ovdje uopće ne uzima u obzir time rušeći čitav kredibilitet jednog ovakvog članka.

21.03.2012. 21:42
tajuska:
kodeks ponasanja i oblacenja je jedno (iako je jasno pitanje tko ga definira, kako i zasto), ali seksualne aluzije su sasvim drugo. bilo kakva odjeca ne smije biti tretirana kao provokacija pa samim time niti kao izgovor za neprimjerene reakcije. jer ako opravdavamo dobacivanje, onda smo na korak do neceg goreg.
nesto o tome ima ovdje: www.libela.org/sa-stavom/2130-a-zasto-ne-bismo-prosetale-jednu-drolj-setnju/
seksualizacija mladih djevojaka je svakako potpuno sumanuta i zasto djevojke pristaju na to i koliko je pogresno seksualizaciju nazivati emancipacijom je problematizirano ovdje:
www.libela.org/prozor-u-svijet/2473-gdje-su-kvalitetni-uzori-za-mlade-djevojke/

www.libela.org/prozor-u-svijet/2459-studentice-u-borbi-protiv-seksualne-industrije/

www.libela.org/prozor-u-svijet/2415-ne-mogu-biti-ono-sto-ne-mogu-vidjeti/

www.libela.org/prozor-u-svijet/1722-generacija-sextinga/
22.03.2012. 09:37
jk 4 ever:
@ visnja "Isto tako žene znaju komentirati muškarce u skoro pa identičnom tonu pa nikom ništa...."
o da cure zvizde, laju, mjaucu za deckima sve u 16, one sta im dovikuju "imas dobre testise" da i ne pominjem:)))
22.03.2012. 12:22
:
Ovaj tekst nosi naslov "Zašto sam ja ta koja osjeća krivnju i sram?"

Iz samog naslova već je puno toga jasno. Najveći dio tvog problema leži u činjenici da na određenoj nesvjesnoj razini ne prihvaćaš (ne doživljavaš) sebe kao seksualno i privlačno žensko biće.
Oblačenjem širokih majica sakrivaš svoje (velike) grudi, a samim time odričeš se i svoje ženstvenosti.
Negdje si u prošlosti (djetinjstvu) stekla pogrešan dojam/iskustvo da su izraženiji ženski atributi negativno svojstvo, magnet za ponižavanje.

Muškarci, pogotovo malo primitivniji primjerci, skloni su dovikivanju i komentiranju žena na ulici koje su im seksualno privlačne.
Kažeš da te je tip udario po guzi jer nije mogao odoljeti, da ti na ulici doviknu da imaš dobre sise. Siguran sam da je to zato što si im seksi.

I ja kao muškarac volim na ulici pogledat dobru žensku s dobrim sisama i guzom. Zašto? Zato što sam muškarac, diže mi se na seksi žene, obožavam velike cice i dobru guzicu. To je tako. Evolucijski. Naravno, ne izderem se naglas "Imaš dobre cice, jebao bi te!" jer imam nešto kulture i djevojku doma. Ali u tom trenu kad spazim takvu žensku osjetim onaj osjećaj "joj što bi te pojebao".. i to je tako.
Pokušaj prihvatiti svoje seksi tijelo, dobre cice, guzu. Nema ništa loše u tome. Budi drolja na jedan dan barem. Odi negdje gdje te nitko ne pozna, obuci se provokativno, istakni te jebeno dobre dude van, pokaži tu guzu, nek muškarci sline dok hodaš... a ti guštaj.. osjeti taj gušt.. uživaj u tome.. i rješavaj se malo po malo tih šatora jer bi većina žena vjerojatno ubile za takve cice i tijelo kakvo ti imaš.

Malo sam se raspisao, ali nisam mogao odoljeti kad sam naletio na članak. Naravo da ima istine u tome o uznemiravanju i sve to, ali o čem sam pisao mi je zapelo za oko, a kako sam terapeut morao sam ti napisati malo o tome.

Pozdrav
10.08.2012. 13:58
tajuska:
uf, blago onoj koja tebi dospije na terapiju. prica ti zena svoje probleme, strahove i težnje, a tebi kroz glavu ide uf koje sise, kako bi ju poj***. jer si muškarac. sva sreca pa ima muskaraca koji su evolucijski otisli korak dalje....
10.08.2012. 15:18
t.m.:
Prvo, što se kodeksa oblačenja tiče, on može postojati na radnom mjestu, kazalištu, školi i sličnim mjestima. Onaj ulični je mnogo liberalniji i naravno da ne podrazumjeva šetnju Ilicom u kupaćem, ali kratke hlačice na +30 nisu nešto što je zabranjenom nikakvim kodeksom niti je nepristojno. Dakle, cura koja obuče šorc i kraku majicu ne zove na partiju seksa niti je zanima tko što o njoj misli. Ženi je vruće i get over it.

Drugo, dragi Dominik, čak i ako autorica ne doživljava sebe kao privlačno seksualno biće i ukoliko joj to i predstavlja neki problem, neće njegovo rješenje niti spas tražiti u napaljenim dječacima kao što si ti, ili djedicama kakav ćeš tek postati. I evo jedne važne informacije za tebe - nije u njoj problem. Nije ona ta koja je kriva jer joj je neugodno zbog razno raznih dobacivanja, a sve zbog neke "greške u njezinom djetinjstvu". Nije ona ta koja lupi po guzici nekog u prolazu, nije ona ta koja se obraća nepoznatim prolaznicima i komentira njihov izgled. A to što joj takve stvari ne komplimentiraju i ne čine ugodu da se objasniti vrlo jednostavno. S komplimentima ti je kao s finim pićima. To što inače voliš neko piće, ne znači da ćeš ga piti od svakoga, a još manje znači da je piće dobro pripremljeno. Dakle, ako mi moj dečko kaže da imam dobru guzu, to mi je ok. Ako mi to kažeš ti, ne sviđa mi se nimalo. I to ne zato jer sam frigidna kučka. Jednostavno me ne zanimaš. Dakle, prvi problem je što pretpostavljate da će se to ženama sviđati. Što ne mora biti tako. Drugi problem je, čak i ako nam se sviđa, vrlo je bitno tko je kompliment uputio. Neki ljudi su relevantni i važni, neki nisu. Get over it, too.

10.08.2012. 16:28
Helena:
Joj što volim istovremeno spominjanje "ženstvenosti" i "evolucije". Divota jedna!

Dragi muškarci (neki), prestanite glumit žrtve koje si ne mogu pomoći jer su, eto, evolucijski predodređeni da zanemaruju razum i da se vode instinktima! Samim time insinuirate da ste inferiorna bića nama ženama, a ja u to odbijam vjerovati.
Kao feministica, ne vjerujem u sistem superiornosti i dominacije jednog roda/spola nad drugim rodovima/spolovima. Smatram da smo, kao ljudska bića, svi jednako sposobni i odgovorni tretirati druga ljudska bića kao takve.
Iskustvo je pokazalo da mnogi od vas hetero muškraca ipak jesu zrela i odgovorna ljudska bića. Prema tome, izvolite sazrijeti i tako se ponašati. You can do it!

Dakle, ne, žena nije kriva zato što joj se primitivna bagra obraća tako kako se obraća, bez obzira kako je obučena. Čak i da gola prošeta gradom, ne zaslužuje biti verbalno ni fizički maltretirana, eventualno prekršaj za remećenje javnog reda i mira, ukoliko je svojevoljno gola, ali to je već druga tema.
10.08.2012. 17:24
Dominiq:
Svaki čovjek je sam ODGOVORAN za to kako se osjeća i kakav ima život, na duge staze naravno, jer ako mene netko udari letvom po glavi danas naravno da je taj koji me udario odgovoran za to što mene boli. Ali ako mi se događa da me svaki tjedan ili svaki dan netko udari s nečim po glavi onda se moram zapitati gdje je tu moja odgovornost, zar ne?

Autorica priča o tome kako je oduvijek osjećala sram svoj svojih velikih sisa i na to sam se fokusirao u svom postu.

@tanjuska:
Da, slažem se, ima i takvih muškaraca, koji su otišli "korak dalje" po tvom, to se zove kastracija. Zdrav muškarac će osjetiti uvijek unutarnji spolni nagon kad vidi dobru žensku. Njegova je odgovornost hoće li to pokušati provesti u djelo ili ne. Kao što rekoh, imam djevojku koju volim i naravno da neću po cesti ići bariti svaku žensku. Ali sam dovoljno iskren da priznam da imam te nagone koji su dio mene i kojih se ne želim odreći.
10.08.2012. 17:38
Dominiq:
"Zdrav muškarac će osjetiti uvijek unutarnji spolni nagon kad vidi dobru žensku. Njegova je odgovornost hoće li to pokušati provesti u djelo ili ne."

-> Pritom ne mislim naravno baš uvijek, na poslu, u tramvaju i sl. da ne bi vadili sad to iz konteksta.
Ali ako ležim na plaži, opuštam se, a pored mene prolazi zanosna crnka bujnih oblina sasvim je prirodno da muškarac osjeti nagon prema njoj. Ne uvijek, da se ispravim.
10.08.2012. 17:41
tajuska:
jedno je to sto muskarca, jednako kao i zenu (jel i to evolucijski?) ponekad netko negdje privuce, a sasvim drugo je hodati uokolo ko pas koji se tjera. zamisli si da si na cesti i da ti zena koja je veca i jaca od tebe dovikne, "hej mali dodi da ti popusim" ili te slucajno uhvati za guzu, pa mi reci kako bi se osjecao? i to jos u kulturi gdje velik broj ljudi jos uvijek misli da je ne zapravo da? seksi ili ljuto, jadno, napadnuto? i kad bi se tako cesto zbog svog penisa osjecao jadno, ljuto i napadnuto ne bi bas razvio pretjerano pozitivne osjecaje prema njemu.
10.08.2012. 20:14
reasilvija:
Upravo se o tome i radi, konačno da je to netko spomenuo. Ženi je neugodno kad ju muškarac komentira ("komplimentira") ili, jezivo, kad ju dodirne (opisani pljas!) jer muškarac je VEĆI I JAČI; on je prijetnja; a osobito kad prolazi sama ženska osoba ispred skupine muškaraca koja joj dovikuje "komplimente". Žena ne mora uopće biti izazovno odjevena da bi to doživjela. Osjeća se neugodno jer ju onaj primitivni instinkt upozorava da bi joj muškarac koji za njom viče mogao napraviti i nešto štetnije od dobacivanja ili brzinskog nasilnog dodira, samo kad bi imao priliku.
10.08.2012. 22:09
Martina:
Čini mi se žalosnim što iskustva djevojke koja je podijelila s nama (a koja su iskusile i brojne druge žene) još uvijek uopće moramo objašnjavati i crtati da se ovdje radi o čistoj povredi osobnog dostojanstva. Bez obzira što netko mislio o izboru i prikladnosti odjevnih kombinacija druge osobe ili nečeg drugog što mu se ne sviđa, nema pravo iznositi svoje mišljenje na glas, ukoliko ono vrijeđa drugu osobu. Čak je i zakon jasan po tom pitanju.
U pravu, opisana iskustva imaju naziv uznemiravanje i spolno uzmemiravanje i uređena su Zakonom o suzbijanju diskriminacije (čl. 3, NN 85/08). Kome nije jasno u što ulazi "neželjeno ponašanje spolne naravi" i uznemiravanje, neka baci oko na vodič koji dolazi uz zakon.
A zašto smatram da se radi o diskriminaciji a ne o "običnom" bulliyingu jest što je, između ostalih ispunjenih uvjeta (postupanje je neželjeno, kao cilj ili učinak ima povredu dostojanstva, uzrokovalo je strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje) ispunjen i onaj o pripadnosti određenoj skupini - ženama.
Otkad je zakon stupio na snagu, očekivano, nema još niti jedne presude prema ZSD na osnovu uznemiravanja i/ili spolnog uznemiravanja, obzirom da je iz 2008. Pa.. vrijeme je da krenemo!
Iako se tužba možda čini pretjeranom za ovakve upadice koje se događaju na ulici, ali ZSD se odnosi na sva područja društvenog života! Sad bar imamo taj instrument za djelovanje. I to je neki početak.
11.08.2012. 23:38

Stup srama

Iz drugih medija

AEM