Sa stavom

07.06.2013. 14:29:00 - Ivana Perić

'žene su postale kao muškarci'

Gotovo pa običan dan

Jeff Buckley u pozadini kroz zvučnike stvara ono za što Portugalci imaju najljepšu riječ – saudade. Čeznutljivost je krenula u noć, a ja sam uzela papir (otvorila Microsoft Word dokument zapravo) i krenula uhvatiti dan. Bio je to sasvim običan dan, skoro. Srela sam danas na ulici mladića koji se veselo šetao u majici 'Cool story babe. Now go make me a sandwich'. Izignorirala sam želju da ga šutnem ili održim predavanje kako zbilja ne postoji kozmos u kojem je ta fora smiješna ili pak održim to predavanje šutajući ga istovremeno. Produžila sam dalje. Otišla sam u dućan kupiti namirnice za ručak. Koja paprika, malo mrkve, jedna kapula. Ubacila sam u košaricu još par potrepština za stan i približila se kasi. Dva mladića su raspravljala kako su ove godine u potpunosti izignorirali Ligu prvaka, i nisu se ni trudili saznati tko je pobijedio, pa sad muku muče analizirajući tko je 'taj' (a nemaju pametne telefone da provjere na licu mjesta). Stojim kraj njih i dobacim da je Bayern pobijedio i krenemo se zezati na račun neuspjeha Reala i Barcelone.  Mala veselja onih koji ne vole lovaške klubove. Kraj nas stoji muškarac srednjih godina, visok, naočit, smrtno ozbiljan, sluša sve.

Platim ja svoje mrkve, paprike i kapule, a taj će muškarac kroz zube: 'Žene su postale ko muški, di svit ide'.  I eto ga na, zar stvarno?  Ako me nešto u životu iritiralo odmalena to je bio opis 'kao muško', 'muškobanjasta', 'dečkić'. Jedno vrijeme sam ludo na to gledala kao na kompliment, jer nisam htjela da me se trpa u ladicu tradicionalno ženskog, ženskih stvari, ali sam brzo shvatila kako smatrajući to komplimentom činim još veću štetu sebi kao ženi i percepciji žena općenito. Ne, ja nisam dečkić, ne ponašam se 'kao muško'. Određene kvalitete, interesi, vještine, želje, preferencije, ponašanja, nisu rezervirane za muškarce i to što su ih kroz povijest češće muškarci  iskazivali, koristili, odražavali, ne čini ih muškima. To samo znači da su muškarci češće bili u prilici ponašati se tako, a na to su utjecali brojni čimbenici , koji nemaju veze sa muškom preodređenošću za nešto i isključivo muškom  mogućnošću bavljenja nečim.  To što igram nogomet, obožavam gledati boks, prezirem cipele i nepotrebnu dramu, ne čini me ništa manje ženom. Žena je, kao i muškarac – ljudsko biće. A ljudsko biće ima ogroman potencijal – da zna, da uči, o svemu – od popravljanja automobila, kuhanja finog jela, pisanja poezije, igranja nogometa, kopanja vinograda, gradnje kuće, sadnje bilja, snimanja filma, planiranja događaja, mijenjanja pelena, navigiranja broda, sređivanja računa, čišćenja crne jame do pomaganja drugima na sve moguće načine. Kako je rekao Robert A. Heinlein – specijalizacija je za insekte. Zašto da se dijelimo? Zašto pristajemo na zadane odnose moći? Zašto se netko konstantno poigrava našim sudbinama, bilo da se radi o idealu ljepote, i konstantnom mučenju žena da bi izgledale kao modeli na naslovnicama, kao slike bez riječi, ili pak o konstantnom mučenju muškaraca da 'ne budu žene', da ne pokazuju emocije, da nipošto ne plaču ili se pak odreknu autonomnosti. Možda se mnogima to čini kao problem koji smo već nadišli, ali čim se malo maknete iz većih sredina (a čak ni to nije potrebno) – vidjet ćete kako naredba 'budi muško' živi punim plućima, tiho, bez pogovora, prelijeva se niz brda i doline hrvatskih krajolika.

Vidjet ćete i na primjeru Istanbula, na tom čuđenju što su žene stale pred policajce, i nisu ustuknule ni koraka pred suzavcima i vodenim topovima! Vidjet ćete to u naizgled zaštitničkim riječima – 'jao, pa zašto su nju, ta ona je žena'. Nema u tim riječima zaštite, one tek kriju 'slađi' oblik negiranja jednakosti.  Ne treba ni spominjati brojne portale koji prenose fotografije turskih prosvjednica uz obavezan komentar kako su lijepe ili što su obukle za prosvjed toga dana.

Uvijek je skoro običan dan, ali ovi mali trenutci čine razliku. Oni čine nejednakost i zbog njih dan ne smijemo imenovati običnim. Ukoliko to radimo, pristajemo na trenutni poredak kozmosa. A on je na teret i ženama i muškarcima. Pjeva Buckley kroz zvučnik– nije ovo pobjednički marš, već hladno i izlomljeno hallelujah.

Tagovi: dekonstrukcija, društvena konstrucija, muško, nametnute vrijednosti, percepcija, rodne uloge, rodni identiteti, žensko

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM