Sa stavom

Finalni val radikalnog feminizma

Ona je protupatrijarhalna mašina

Ona je protupatrijarhalna mašina

Postoji gnjev, neustrašivost.

Muškarci moraju shvatiti da, na nekoj razini, stvaraju vlastitu opoziciju, da skupljaju vojsku Amazonki koje će se vratiti po ono što je njihovo. Silovanja, udarci, mučenja. S ciljem da nas se podčini. A kad se u tome ne uspije, oh, kakav rizik, kakva loša procjena. Žena koja ustaje –unatoč tomu, koja zna – zbog toga. Ona je protupatrijarhalna mašina. Ona je članica legije s utvrdom izljevenom u bjesomučnoj agoniji muškog mučenja.

Recite mi da se smirim, da sam previše ljutita, puna mržnje, da sam previše neprijateljski nastrojena.

Znam što to znači biti iskorištena, napisala je na svom blogu When women were warriors. Kad te uhvate jake muške ruke i bace na pod. Kad te tuku. Dave. Siluju. Smiju ti se.

Problem s muškim nasiljem jest taj da prijetnje o nasilju gube snagu. Prije sam se toliko bojala da ću biti pretučena kad mi je otac prijetio da će me prebiti kao mačku. Nije me ni udario. Niti jednom. Prijetnje su bile dovoljne. I došlo je do toga da sam željela da me istuče samo da se s time više završi.

Ono što on nije učinio, drugi su muškarci dobrovoljno napravili. Na taj način funkcionira zamršena mreža muške dominacije. Oni djeluju zajedno. Jedan prijeti, drugi se smije. Jedan udara, drugi ti suši rane i kaže: “Nisu svi muškarci takvi”. Onda im ponovo počneš vjerovati, misleći da su to bili samo loši geni i odgoj i da si ti zlobnica zbog toga što kažeš lošem muškom društvu da odjebe.

Ali nakon dovoljno silovanja i udaraca nešto se dogodi sa ženom. Prijetnje izgube moć. Ona postane drugačija. Neustrašiva. Bijesna. Bistre glave. Nijedna knjiga, nijedna prodika, nijedna osoba ne može mi reći ništa o tami muškaraca, a da ja to nisam naučila iz prve ruke, iz udarca šake ili nasrtaja penisa. Naučili su me sve što trebam znati o tome tko su oni i sve što oni misle da sam ja.

Muškarci koji se boje žena boje nas se jer na nekoj razini znaju. Znaju što nam čine i što bi učinili kad bi itko to učinio njima. Računaju na to da mi nećemo shvatiti da smo i mi ljudi, da to ne zaslužujemo. Nadaju se da nikad nećemo shvatiti da bi oni, da im netko čini ono što oni čine nama, ubili tu osobu. Jer su ljudi. Nikada nam ne mogu dopustiti da vidimo same sebe kao ljude, vrijedne poštovanja i dostojanstva, kao što oni vide sebe. Kad bi se komadići tako povezali, kad bismo se jednom probudile i vidjele same sebe kao potpuno dostojanstvena ljudska bića, s tjelesnim integritetom koji nikad ne bi smio biti doveden u pitanje – kad bi se to samo tako odjednom dogodilo svim ženama – bio bi to dan obračuna. Zaboravite dovođenje silovatelja pred sud. Na taj bi dan počeli padati kao muhe.

Zaključujem ovo kao osobni izraz bijesa. Subjektivno? Da. Ovo je čin moje hrabrosti. Poznajem njihov pakao jer sam kroz njega prošla, živjela u njemu, bila u njemu zarobljena i morala se iz njega izvući kandžama. Drage sestre, prestanite braniti njihove zločine. Vidjela sam njihove tamnice, spilje, jazbine. Ako vi niste, sretna sam zbog toga. Nadam se da ni jedna žena nikad neće trebati upoznati muškarce onako kako ih upoznaju mučene i zlostavljane. Molim vas, barem nas poslušajte. Saslušajte naše priče. Ne vjerujem da su samo pomalo zbrkane ili da će ih mala reforma ili odgoj ‘popraviti’. Nećemo im NIKAD moći učiniti ono što oni čine nama. Nemoguće je pretvoriti ih u tvornice reprodukcije ili zlostavljati njihova tijela uz pomoć vanjskog organa kakav nosimo od rođenja. NE MOŽEMO TO. Nije moguće to ukloniti odgojem i reformom i već od samog temelja postoji nedostatak ravnoteže.

Žene koje su iskorištavali i zlostavljali muškarci koje poznaju na način na koji oni koji ih ne poznaju nikad u potpunosti neće.

No ako doista pogledamo iz daljine, s makro razine, sve nas oni iskorištavaju i zlostavljaju cijelo vrijeme, svaki dan. Cijeli je sustav zlostavljački. Rođene smo u zarobljeništvu.

Neke od nas se bude. Neke su već budne. Nadam se da ćemo se sve probuditi, sestre.

Finalni val radikalnog feminizma. 

 Prevela i prilagodila Ana Stipković

Ovaj tekst je preveden i prilagođen s bloga When women were warriors. Autorica samu sebe opisuje kao radikalnu eko feministkinju i veganku koja se bori protiv patrijarhata.