Sa stavom

08.11.2013. 08:07:42 - Carol Anne Grayson (activist1.wordpress.com)

Druga strana 'medalje'

Malala kao brend: Kako Zapad iskorištava školarku?

Kao što je Malala ispričala medijima, trenutak u kojem su je talibani nastrijelili, zauvijek je promijenio njezin život, ali i život ljudi oko nje. Tim je trenutkom postala i vrlo utrživa zapadna roba. Moj problem nije Malala, dapače, podržavam i poštujem njezinu želju za obrazovanjem za sve, ali nisam sigurna razumije li u potpunosti koliko je njezini britanski 'mentori' iskorištavaju (i sramim se što ovo govorim kao Britanka).

Element rizika postoji za sve ljude koji žive u Pakistanu otkad je SAD poveo rat protiv terorizma i rezultirao unutarnjim nemirima u regiji, ali specijalni tretman postoji samo za neke koji su pogođeni. Zašto se pomoć ne pruži svakom djetetu koje je oštećeno miješanjem SAD-a u regiju, primjerice u vidu kompletne zdravstvene njege?

Unatoč tome što neke žrtve glasno pričaju o vlastitim traumama, većina od njih tek su anonimci/ke čija imena ne znamo i tako ostaju sami/e sa svojim ozljedama. Postoje dvostruki standardi prilikom izvještavanja o terorizmu. Za terorizam talibana, pojam se koristi u smislu 'dobrog zapada naspram lošeg istoka', dok se o terorizmu SAD-a govori kao o kolateralnoj šteti i vjerojatnije je da će biti pokopan zajedno sa svojim žrtvama. No, svako nasilje, s bilo čije strane, treba osuditi.

Od strijeljanja Malale, zapadni su političari i mediji sklopili veoma profitabilan savez s mladom Pakistankom. Malala se vrlo dobro uklapa u njihov dobro poznati narativ o spašavanju žena s istoka. No, budimo realni, prema nekima, cijeli se rat vrtio oko spašavanja Afganistanki od talibana. (Nadajmo se da Malalina priča neće biti i dalje iskorištavana kao izlika za okupaciju). No, ono što mediji obično zaborave spomenuti jest činjenica da su Velika Britanija i saveznici jednako neosjetljivi na rodnu ravnopravnost u svojim matičnim zemljama.

Iskorištavanje žena, bilo emocionalno, psihički ili fizički ili pak financijski, toliko je ukorijenjeno u naše društvo i njegove institucije da nisam sigurna shvaćaju li neki ljudi svoje eksploatarne postupke. U smislu toga, pada mi na pamet stara poslovica koja kaže da je u dolini slijepih, jednooki čovjek kralj. Bivši britanski premijer, Gordon Brown, strastveni Malalin zagovornik, u potpunosti odgovara tom opisu.  Spomenuti je dobro poznat kao mizoginist, prema priči njegovih bivših kolega/ica. Ovaj je borac za ljudska prava tako konstantno odbijao pomoći rješavanju teške situacije udovica čiji su muževi protupravno ubijeni od strane države, o čemu sam pisala u jednoj od priča.

Koliko studenata rodnih studija poznajete, koji zajedno sa ženama žele raditi na boljem i ravnopravnijem društvu, iako bi to doprinijelo društvu u cijelosti? Podjela poslova ne bi bila problematična da se jednaka vrijednost pridaje i jednom i drugom spolu. Jedan od kolega na rodnim studijima bio je mladi Pakistanac koji je bio odlučan u svom cilju poboljšanja položaja žena u plemenskim područjima Pakistana, a istovremeno poštujući kulturu.

Naglasak koji se stavlja na Malalu ističe društvene podjele na nekoliko načina. Ove priče pokazuju neosjetljivost prema žrtvama nasilja koje dolaze u Veliku Britaniju i nerijetko završavaju u zatočeničkim centrima i/li bez prebijene pare u zajednici s ograničenim pristupom zdravstvenoj skrbi. Još je jedna mlada dama kao žrtva nasilja došla u Veliku Britaniju, ali zaobilazeći prepreke stavljene pred ostale i uz  najbolju zdravstvenu njegu u bolnici Queen Elizabeth u Birminghamu. Čini se da postoje dvostruka mjerila za prava na zdravstvenu i inu skrb te je sasvim razumljivo da se postavlja pitanje o tome kako definirati različite slučajeve ljudskih prava. No, pitanje je što to čini jednu osobu vrednijom od druge, da zaslužuje više prava od neke druge?

Komercijalizacija Malale započela je još kada je njezin otac pristao da Malala bude akterica u priči BBC-a o životu u školama koje vode talibani. Prilog u kojem se Malala pojavljuje kao učenica koja sudjeluje u nastavi zajedno sa svojim kolegama/icama, BBC je realizirao prije nego je Malala nastrijeljena u autobusu.

Mediji izvještavaju da je njezin otac Ziauddin vlasnik škola koje su visoko pozicionirane na dnevnom redu Gordona Browna, globalnog izaslanika za obrazovanje pri UN-u. Čovjek se zapita zašto bi onda Ziauddin i BBC, koji su upozoreni na opasnost od talibana, stavili dijete poput Malale na prvu liniju, puštajući je da piše dnevnik dostupan cijelom svijetu.

Uz pitanje drugog dnevnog reda, umjetnik Jonathan Rao, koji je naslikao portret Malale koji visi u Nacionalnoj galeriji, priznaje svoju zabrinutost u izjavi koju je dao za Independent: "Mislim da sam bio zabrinut jer je najvjerojatnije tek pijunka u igri, pod ogromnim utjecajem ljudi oko sebe".

The Independent dodaje: "Ti ljudi uključuju Edelman, svjetsku PR kompaniju koja upravlja Malalom, uz rad za klijente poput Microsofta i Starbucksa. Jamie Lundie, izvršni direktor kompanije i bivši pisac govora (nije li lakše reći spin doktor?) za Paddy Ashdown, dok je bio vođa Lib Dema, trenutno vodi tim koji radi s Malalom na pro bono osnovi".

U nedavnom BBC-jevom dokumentarcu, prikazani/e su Malalini bivši/e kolege/ice koji su nastavili obrazovanje u Pakistanu, u dolini Swat. Ipak, strah je konstantno prisutan među djecom u regiji. Fox News prenosi sljedeće riječi školske ravnateljice Selme Naz: "Prijetili su nam, okruženi smo problemima. Situacija je postala puno opasnija nakon što je Malala nastrijeljena. Talibani su i dalje vrlo opasni, iako su otišli iz Swata, ali njihova se prisutnost još uvijek osjeća. Skrivena, ali je tu. Svi nosimo strah u svojim srcima".

Ono što je također uznemirujuće jest činjenica da je u filmu o Malali rečeno u kojem dijelu Birminghama trenutno pohađa školu, unatoč tome što su Talibani u nekoliko navrata ponovili svoje prijetnje. Kako možemo biti sigurni da prijetnje neće biti usmjerene i u Britaniji?

Malalina je sigurnost ostavljena po strani i zamijenjena njezinim brandom. Imamo film o Malali, knjigu o Malali, Malalu nominiranu za nagradu, Malalin portret, djevojčicu koju je Edelman, najveća svjetska PR kompanija vješto tržišno plasirala. Neprocjenjivi je publicitet koji Malala donosi ovoj kompaniji. Pitam se, koliko ljudi može imenovati ostale djevojčice koje su nastrijeljene zajedno s Malalom? Kakvu su (zdravstvenu) skrb i podršku one primile?

Sva ova pozornica kojom se upravlja iza kulisa, podsjeća me na percepciju Malale uklonjenu iz naših misli, onu o jednostavnoj i bistroj djevojci, s velikom ljubavlju i željom za obrazovanje, koja se gorljivo bori za svoja prava.

Mi smo sada u opasnom kultu zvijezda i zvjezdica. Kako bi bio olakšan ulazak u zapadne domove putem multimedije, rečeno nam je kako Malalu voli i pop zvijezda Justin Bieber, a velika joj je zagovarateljica glumica i UN-ova ambasadorica, Angelina Jolie. No, doživljaj ne bi bio potpun bez obavezne fotografije s koje se smiješi i David Beckham. Sa spomenutim zagovarateljima/icama , Malalina budućnost doima se ružičastom. Kako različito od budućnosti mnogih žena koje su pretrpjele štetu u Britaniji i nisu dobile nikakvu podršku.

Fascinantno je vidjeti koliko je etabliranih nagrada Malala prikupila, uključujući Pride of Britain (Ponos Velike Britanije). Hoćemo li je idući puta vidjeti na projekciji Quilliama, kako sjedi pored bivšeg čelnika Engleske obrambene lige, Tommyja Robinsona. Čak i za njega, ona mora biti prihvatljivo lice islama. Čak je bila i favoritkinja Nobelove nagrade za mir.

Ne mogu si pomoći, ali odmah pomislim na drugu kandidatkinju za Nobelovu nagradu, dva desetljeća ranije, Rigobertu Menchu. Baš kao Malala, i ona je bila izbačena u središte pozornosti, pod pritiskom drugih. Također je napisala knjigu i čini se da je bila toliko nestrpljiva da ispuni očekivanja priče, da je promijenila činjenice kako bi odgovarale uzroku.. Deset godina kasnije, dobivena je Nobelova nagrada stavljena pod povećalo i kontroverze, no, spomenutoj je ipak dopušteno da zadrži nagradu.

Citiram novinsku priču iz New York Timesa (15.12.1998.): "U autobiografiji ja, Rigoberta Menchu, prvi puta objavljenoj u Španjolskoj 1983., na vrhuncu gvatemalskog građanskog rata, gospođa Menchu, sada 39-godišnjakinja pripovijeda iskrivljenu priču o nasilju, destruktivnosti i eksploataciji tijekom Gvatemalskog građanskog rata".

Utjecaj knjige bio je toliko moćan da je autorici momentalno donio slavu i titulu borkinje za ljudska prava, što joj uskoro donosi i Nobelovu nagradu.

Ključni su detalji njezine priče neistiniti, ako je suditi prema novoj knjizi američkog antropologa, pod nazivom Rigoberta Menchu i priča svih siromašnih Gvatemalaca/ki. Na temelju gotovo desetljeća istraživanja i više od 120 intervjua te arhivskim istraživanjem, antropolog David Stoll, zaključuje kako knjiga gospođe Menchu nikako ne može biti zbirka svjedoka kako je zamišljena da bude, budući da nobelovka opisuje iskustva koja sama nikada nije doživjela.

Malala je bistra, artikulirana mlada žena. Ima veliki potencijal za ostavljanje traga na ovom svijetu i njegovu promjenu na bolje. U Velikoj Britaniji nije da bi potaknula daljnje karijere ili podebljala bankovni račun ljudi u medijima. Oni koji tvrde da podupiru rodnu ravnopravnost trebali bi upitati same sebe zaštonsu pojedini slučajevi pod povećalom medija, dok je istovremeno tisuće drugih (a sličnih) slučajeva potisnuto od strane vlade, uključujući i one političare koji podupiru Malalu.

Sjećam se jednog gospodina koji je pisao Gordonu Brownu na samrti i u posljednjem očajničkom pokušaju dobivanja ravnopravnosti za udovice ostavljene na cjedilu. BBC je puno govorio o ovom aktivistu, istaknuvši kako je 'umro kao razočaran čovjek', kojeg je Gordon Brown ignorirao do zadnjeg daha. Takve su zahtjeve mnogi (bezuspješno) ponovili još mnogo puta.

Potpora koju ljudi dobiju nakon traume čini značajnu razliku u njihovom oporavku i povratku u normalnu svakodnevicu. Malala je bila okružena pažnjom, nizom prilika i mogućnosti i medijskom popraćenošću. Takvo što ne pruža se većini žena. Za mnoge se od njih nikada ne čuje, bez obzira koliko ozbiljna njihova priča bila ili koliko su rizika uložile.. Jednostavno se ne uklapaju u popularni narativ, pogotovo ako su žrtve države.  

Malala ne bi trebala biti korištena kao diverzija od drugih žena koje se godinama bore u britanskim sudovima kako bi ukazale na nepravdu i zloporabu vlasti. Potiskivanje niza slučajeva, a eksploatiranje jednog ne pomaže rješavanju uzroka problema nijedne žene.

Kao inteligentni mladi uzor, ne mogu zamisliti da bi Malala željela ovo. Mislim da jedino što ona želi jest pravo na vlastito obrazovanje i nadam se da će joj to biti omogućeno u miru. 

Prevela i prilagodila Ana Maria Kezerić

Tagovi: aktivistkinja, ekstremizam, etnocentrizam, kritika, malala, nobelova nagrada, talibani, velika britanija, zapad

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM