Sa stavom

Izbori za Europski parlament

Koga šaljemo u Europu?

Koga šaljemo u Europu?

Od cijele horde političara/ki koji nam nude svoje usluge i rješenje izlaska iz krize, vrlo površnom analizom za koju je potrebno da samo obratimo pažnju na njihove riječi i djela, na njihov diskurs unutar i iz kojeg djeluju i ukoliko usporedimo kolika je, zapravo korelacija i/ili kompatiblinost između onoga što čine i govore, jasno je kao dan da su gotovo svi koji nam se nude kao šareni proizvodi u super marketima, zapravo, političari/ke koji žive od politike, ali ne i za politiku, da se izrazimo Weberovski.

Zašto je tome tako? Vjerojatno u državi u kojoj je politička pismenost na vrlo klimavim nogama i gdje svaki mališan/ka sanja o karijeri koja podrazumijeva show business, onda se slika i o politici kao primamljivom pozivu itekako dobro uklapa. Ovdašnja politička scena i ne razlikuje se mnogo od estrade i sve se svodi na dobru staru “kruha i igara”. Slika koja nam lebdi pred očima pri pomisli da smo uspješni odnosi se na to da malo radimo na sebi, ništavno za druge, a da mnogo zarađujemo. Tako bi trebala izgledati formula kojom se dolazi do krajnjeg rješenja, za potrebe ovog teksta, nazovimo to ciljem – političar/ka.

Da smo uglađeni, vozimo skupe automobile ili da nas voze, da posjećujemo egzotične krajeve i da širokim osmijehom mašemo u kamere.  Pritom da sve upakiramo u potrebu i opis posla, da uvjerimo svekoliko pučanstvo da to radimo za njihovu dobrobit, ukoliko nas prozovu za aferu ili neku malverzaciju, ne daj bože, za kriminal, odlučno niječemo da smo znali za išta o  čemu nas pitaju i s čim nas povezuju.

Lako je biti političar/ka gdje se onda na sve to odmahne rukom kada izbori pokucaju na vrata, a raja će i dalje glasati za “one naše”. Kratko im je pamćenje. Lako opraštaju sve ono što se u modernim državama kojima težimo, kažnjava na izborima.  I uvijek će ponavljati mantu; kakvi god da su, naši su. Sada imamo dugo čekanu državu i bitno je da glasamo za onu političku opciju za koju glasa i djed i tata. A glasat će i sljedeća pokoljenja, ako bog da. Voljela bih da karikiram, ali zapravo opisujem političku scenu za koju su vrlo male šanse da postane drugačija od ovakvog skupa političkih ridikula, bezočnih manipulatora, nesposobnih snobova i licemjernih humanista koje biramo iznova i iznova.

Zašto je ova predizborna politička kampanja za euro-parlamentarne izbore prošla, gotovo neprimjetno, možemo pripisati kataklizmi koja je zadesila istočnu Hrvatsku i poplavama izbrisala nacerena lica političara i političarki koji nas uvjeravaju da ćemo svi doživjeti katarzu ukoliko im damo svoj glas jer će oni, tamo na zapadu, donijeti svu blagodat ovoga svijeta Lijepoj našoj i od nje učiniti državu blagostanja. Mnogi su se odrekli troškova političke kampanje u korist donacija poplavljenim krajevima, prvo Kukukuriku koalicija, a potom i HDZ jer ne može ni Karamarko propustiti šansu da pokaže svoju veličinu i solidarnost kad to već Milanović tako otvoreno servira u javnost. I što onda nakon tone izrečenih parola i nimalo inventivnih obećanja, predstavljanja plana i programa za Europu vidimo u medijima.

Gotovo intergalaktičku veličinu kontradiktornosti od predstavnice Hrvatske seljačke stranke koja u spotu koji se vrti po televizijama s nacionalnom frekvencijom priča o glasu seljaka, pa onda u emisijama u kojima se simbolično “odrađivala” kampanja govori u kameru kako da nije bilo seljaka ne bi bilo ni Republike Hrvatske i kako će zagovarati obiteljske i kršćanske vrijednosti i sve to izgovara dok simbol Hrvatske poljoprivrede tone pod blatnjavom vodom Save i Drave, dok ti isti seljaci o kojima sriče romatičarske poeme gube sav ili veliki dio uroda, samim tim i vlastitu egzistenciju, dok im nestaju domovi i ugiba stoka, a ona je daleko od njih. Ona spasiteljica seljaka, obitelji  i crkve sjedi u studiju sa frizurom koju joj je do maločas namiještala skupa frizerka, sjedi tako našminkana, dotjerana s blaženim  izrazom lica i izgovara neke mlake budnice u kameru.

Osoba je to koja ne samo da dovodi u pitanje vrijednosti za koje se zalaže već doprinosi povećanju postotka žena u parlamentu, a da pritom svojim javnim djelovanjem, glasanjem  protiv podzakonskih i zakonskih akata koji bi trebali unaprijediti položaj žena, zaštiti ih i olakšati im da lakše žive i rade u muškom svijetu,ugrožava položaj žena te njihova prava dodatno osiromašuje i degradira.

Jednako kao i demokršćanska joj kolegica Ruža Tomašić koja ne mora dobro niti poznavati svoj materinji jezik da bi sa svima podijelila činjenicu kako nju bog voli jer ju je još jednom nagradio da je desni blok kandidira za euro parlamentarku. Ista ona koja smatra da je ženi smisao postojanja opisan u Bibliji. Ista ona koja brani lik i djelo Ante Pavelića u zapadnom svijetu i predstavlja državu iz koje dolazi kao klerofašističku svojim izjava o tome kako je Hrvatska kršćanska zemlja.

Nije dovoljno samo se oslanjati na program koji predstavljaju u kampanjama. Potrebno je pratiti cjelokupni rad i stranaka i političara koji su njihova perjanica jer, naravno, da će samo lijepo i dobro isticati u svojim pomno osmišljenim reklamama. Cjelokupan rad je bitan, a na njega se zaboravlja ili ga se uopće ne prati jer smo zaokupljeni vlastitom egzistencijom i borbom s dnevnim stresorima da se pokušavamo zaštiti ne prateći što to političari/ke rade, kako donose odluke, kako se obaraćaju kolegama, kako biračima.

Od ukupno 25 izbornih lista, niti na jednoj listi znatnije ne dominiraju žene. Jedina lista na kojoj su žene u većini u odnosu na muškarce je ORAH, Održivi razvoj Hrvatske i Lista a kojoj se predstavljaju Demokratska stranka žena, Hrvatska stranka nezaposlenih i Akcija slavonsko baranjskih umirovljenika. Od 11 osoba koje svaka stranka nudi, na tim listama ih je ukupno 6, od čega su na listi ORAHA 3 doktorice znanosti, uključujući i medijski najeksponiraniju Mirelu Holy. Stavovi koje zagovaraju su također emancipatorski i prožeti činjenicama pa se samo možemo nadati da je ORAH potencijalna stranka eksperata koji, ipak, nisu elitistički nastojeni već rade u korist zajednice. No, živi bili pa vidjeli.

Na izbornoj listi političke partije Snaga Roma Hrvatske je samo jedna kandidatkinja, dok je ukupno sedam lista istaknulo po 5 kandidatkinja i to su uglavnom, lijevo orijentirane partije. Najradikalniji desni blok koji je okupio čak 8 stranaka; Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje, Akcija za bolju Hrvatsku, Autonomna hrvatska seljačka strana, HRAST-Pokret za uspješn Hrvatsku, Hrvatska stranka prava, Hrvatska zora-stranka naroda, Obiteljska stranka, Zavjet za Hrvatsku, izabrao je samo 2 potencijalne predstavnice. Ovakva zastupljenost žena je pokazatelj vrijednosti koje pojedine političke partije zagovaraju i koliko idu na ruku svim hrvatskim građanima.

Vrlo im je usko područje djelovanja, fokusiraju se na interesne skupine za koje smatraju da najvećim udjelom sudjeluju na izborima i poklanjaju im svoje glasove, a takva politička klima pogoduje ustaljenosti starih problema i nepravednog društvenog položaja marginaliziranih skupina koje postaju sve marginaliziranije jer se njihove potrebe zanemaruju, prava im se svode na minimum i onemogućavanjem participiranja u donošenju odluka, kreiranja javnih politika i borbi za ispravljanjem devijacija u društvu koje su posebno vidljive na lokalnom nivou, onemogućava se progres i zdrav rzvoj demokratskih vrijednosti i konsolidacija demokracije kao društvenog poretka.

Iščitavanjem tzv. Zbirne liste kandidacijskih lista za izbor članova u EU parlament iz Republike Hrvatske opet je vidljivo što nadležne osobe misle o rodnoj ravnosti i misle li uopće. Članovi su obuhavaćeni naslovom, a članice? Barem je rodno osviješten jezik najmanji korak koji mogu učiniti u zagovaranju rodne ravnopravnosti ili je to manje bitno. Inzistiranjem na istom percipira se kao iživljavanje feministkinja nad jezikom i pravopisom.

Posljedica je to procesa obrazovanja i odgoja koji zanemaruje žene kao jednako važne i koji podgrijava stereotipe i čini da društvo i dalje bude podijeljeno na ove i one, na nas i njih, na za i protiv. Isto kao što se to čini i izborima kandidacijskih lista bez ideje kako sitnim koracima unaprijediti Hrvatsku koju svi tako metaforički vole i dive joj se, a u realnom životu je samo osiromašuju i duhovno, vrijednosno i materijalno.

Već je valjda jasno da su najveći domoljubi najviše uzimali od Hrvatske i njenih građana koje svi tako iskreno pozivaju na izbore i očekuju njihov glas u zamjenu za zagovarateljskim politikama koji će pomoći biračima da ovoga puta budu zadovoljni svojim predstavnica zbog kojih ih neće biti stram što ih zastupaju ili ih samo formalno zastupaju jer se to tako zove, a zapravo u njihovo ime uzimaju sjajnu plaću za minimalan rad, a za još manje razmišljanja i promišljanja o onima koji su im pomogli da se ekonomski osiguraju.

Mogu li novi zastupnici/ce dati nešto više građanima Republike Hrvatske od materijala za viceve, loših pokušaja osmišljavanja novih fraza engleskog jezika na licu mjesta, u Europskom parlamentu i hoće li moći ponuditi štogod pozitivnije od razočarenja i osmišljavanja kako da se što brže napusti domovina jer ona je mala i slaba, a predstavnici smiješni i poltronski nastrojeni. Slični onima o kojima se 80 ih pjevalo kako su ljudi bez kalibra i bez ideje koji nam ufuravaju istine vrno-bijele. Izlaznost je mala jer je sve veći postotak građanstva letargičan, osjećaj prevarenosti je sve prisutniji, a želja za dugotrajnim migracijama izvan Hrvatske sve veća. Ostaje nada da će ipak neki/e političari/ke odgovorno odraditi zadatke, kreativnošću i entuzijazmom naći rješenje za poboljšanje kvalitete života i pametnim apliciranjem za projekte financirane iz EU fondova kompetentno i radišno upravljati istima. U suprotnom, vidjet ćemo da i od goreg može gore.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.