Sa stavom

05.03.2015. 07:14:15 - Marina Tkalčić

upoznajte stellu gibson

'The Fall' ili o uplivu feminizma u popularnu kulturu

Detektivka Stella Gibson

Detektivka Stella Gibson

Bavljenje aspektima feminizma u popularnoj kulturi koje možemo pratiti od kraja 70-ih te 80-ih godina prošlog stoljeća i osnivanja Grupe za ženske studije (Women's Studies Group) sredinom 70-ih u okviru Centra za suvremene kulturalne studije u Birmighamu, uglavnom se temeljilo na proučavanju ženskih žanrova (sapunice/serije, djevojački i ženski časopisi, ljubavni romani, romantični filmovi i sl.) koji su bili zaslužni za inkorporiranje podzastupljenih i nepoznatih feminističkih ideja i feminističke teorije u mainstream popularnu kulturu.

Ono što je, pritom, intrigantno kod BBC-jeve kriminalističke serije, The Fall, jest upravo žanrovska odrednica (koja se nalazi izvan okvira ženskih žanrova) u kombinaciji s količinom feminističkih ideja zastupljenih kroz samu radnju – imajući, dakle, na umu činjenicu da se radi o žanru koji je, ako ne pretežno namijenjen muškarcima, onda barem podjednako muškoj i ženskoj publici, te u kojemu scene obiluju ženskim žrtvama: viktimiziranim objektima vrlo često bez pravog identiteta. Na ovaj način The Fall direktno izaziva i revidira tradicionalne konvencije kriminalističkih drama. 

Pišući ovdje o feminizmu serije The Fall, pišem zapravo o jednoj od središnjih uloga u seriji – o detektivki Stelli Gibson koju utjelovljuje sjajna Gillian Anderson. Također je nužno spomenuti i njezine izuzetne suradnice – policajku Dani Ferrington (koja Stelli otvoreno priznaje da je gej, što Stella prihvaća bez posebne reakcije, a što je zapravo osvježavajuće) koju glumi Niamh McGrady i patologinju, doktoricu Tanyau Reed Smith (s kojom Stella ostvaruje svojevrsni intimni i prijateljski odnos) u izvedbi glumice Archie Panjabi. Unatoč prodoru feminizma u glavnini kroz panoptikum Stellinih izjava, stavova i postupaka, mnogi su se prihvatili optuživanja serije za glorifikaciju mizoginije – prvenstveno zbog prikazivanja golih ženskih objektificiranih i viktimiziranih tijela, žrtava psihoseksualnog serijskog ubojice, ultimativno jednodimenzionalnog sociopata, Paula Spectora (Jamie Dornan). No, ne želim ovdje perpetuirati upitne i neopravdane postavke pojedinih autora/ica koji/e seriju vide kao rape porn ili torture porn ne pridajući, pritom, dovoljno pozornosti širem kontekstu pojavnosti ženskih žrtava u seriji, ali svakako i Stelli Gibson: sjajnoj detektivki koja na toliko načina u seriji upravo prokazuje krucijalna i problematična mjesta mizoginije i patrijarhalnog sustava uopće, te u mnogočemu predstavlja snažan ženski i feministički lik.

Ne možemo, svakako, reći da The Fall ne obiluje objektificiranim mrtvim tijelima žena – žrtava serijskog ubojice s fetišem na uspješne žene, brinete, u 30-im godinama (koje ga, vrlo vjerojatno, podsjećaju na vlastitu majku), koji ih nakon mučenja i ubijanja, uređuje kako bi izgledale kao lutke: kupa ih, lakira im nokte... No, iza tih žena stoji Stella Gibson koja im daje glas, brani njihovo dostojanstvo, ne osuđuje njihove prijašnje postupke i upozorava na to svoje kolege/ice, poznaje njihove strahove, odbija ih identificirati kao 'nevine' upozoravajući na često od strane medija perpetuiranu dihotomiju djevica/kurva:

"Ne nazivajmo ih 'nevinima'... Što ako ubojica sljedeći put ubije prostitutku ili djevojku koja se pijana u kratkoj suknji vraćala kasno navečer doma? Hoće li one na neki način biti manje nevine? Mediji vole dijeliti žene na djevice i kurve, anđele i demone. Nemojmo ih poticati na to".

Za razliku od ostalih krimi-serija, The Fall ne tretira žrtve seksualnog nasilja kao objekte: svaka smrt je oplakana kroz prikaz njihovih obitelji i boli koju proživljavaju, a što je jednako valorizirano kao i vizura ubojice, ili policijsko istraživanje slučaja. Na kraju krajeva, žrtve Paula Spectora nisu nikada prikazane kao takve izvan njegove vizure. Dapače, u svakom trenutku smo svjesne/i da je Spector te žene prisilno učinio žrtvama kroz svoje nasilne postupke. One su subjekti pretvoreni u objekte povredom prirodnog stanja stvari, a takve povrede, bez obzira jesu li fizičke ili lingvističke, imaju strašne posljedice.

Kroz dvije sezone od sveukupno 11 epizoda serija prati Gibson i Spectora. Iako se kroz razvoj radnje mogu uočiti sličnosti u njihovim karakterima, nalaze se ipak na suprotnom kraju moralnih postavki i načina upotrebljavanja vlastite moći. Dok je Spector muškarac koji upotrebljava fizičko nasilje kao način dokazivanja vlastitog autoriteta u svijetu u kojemu ionako dominiraju muškarci, Gibson je žena koja nastoji očuvati autoritet u društvu koje nije naklonjeno ženama i koje je promatra s miksturom želje i straha. Između pozitivnog kraja Stelle Gibson i zla Paula Spectora nalazi se širok i kompleksan dijapazon feminističkih 'lekcija'.

Većinu njih možemo pratiti kroz djelovanje Stelle Gibson, londonske cijenjene detektivke pozvane u Belfast kako bi pomogla u razriješenju slučaja smrti Alice Monroe, no ubrzo postaje glavna detektivka slučaja. Intenzivno joj je stalo do žena (koje promatra kao osobe, ne kao objekte istrage) čije smrti istražuje, kao i do feminizma te načina na koje muškarci zlostavljaju žene – od raznih osuda do mučenja, silovanja i ubojstava. Stellu karakteriziraju inteligentnost, integritet, staloženost, sigurnost u vlastite postupke, neovisnost, samouvjerenost, samokontrola, snaga. Ona je slobodna žena koja ne skriva svoja feminina obilježja, svoju ženskost i seksualnost, otvoreno pokazuje svoje seksualne preferencije i želje čime izaziva tradicionalne postavke o ženskoj skromnosti u seksu.

Ona tako bez zadrške detektivu Olsonu kojega je tek upoznala daje broj hotelske sobe u kojoj odsjeda, upušta se s njim u seksualni odnos, a poslije odbija nastaviti bilo kakve emocionalno-intimne odnose s njim. Nakon nekoliko epizoda istog detektiva usmrćuje pripadnik mafijaške organizacije, a Stella se nalazi na nišanu optužbi o moralnoj odgovornosti svojih muških kolega zbog nesputane seksualnosti budući da je detektiv bio oženjen (oslobađajući samog detektiva vlastite moralne odgovornosti zbog svjesnog upuštanja u seksualne odnose s drugom ženom, kojoj nije niti spomenuo svoj bračni status). No, ono što me zadivilo kod lika Stelle Gibson jest staloženost i elegantnost u odgovoru na intimno pitanje radnog kolege o njezinu jednonoćnom odnosu s nastradalim detektivom:

"Muškarac pojebe ženu. Subjekt: muškarac. Predikat: jebe. Objekt: žena. To je OK. Žena pojebe muškarca. Žena: subjekt. Muškarac: objekt. To ti nije ugodno, zar ne?"

U nekoliko sjajnih rečenica direktno i bez ustezanja je prokazala sav seksizam inherentan ponašanju svojih suradnika u odnosu na njezine privatne seksualne odnose. Stella tako objelodanjuje širu kulturalnu nelagodu kojom je okružena žensko seksualno djelovanje.

Ipak, unatoč činjenici da je glavni lik, o Stellinu privatnom životu ne saznajemo puno. S obzirom da je pozvana na suradnju na slučaju iz Londona, boravi u hotelskoj sobi – nemamo uvid u njezin društveni ili obiteljski život. Slična situacija je prisutna i kod Stellinog antipoda, Paula, ubojice o čijem životu i djetinjstvu ne saznajemo gotovo ništa, osim nekoliko sitnih detalja. Oba glavna karaktera obavijena su velom tajne, pri čemu su gledatelji/ice u ulozi promatrača, voajera. Na taj način smo upleteni u društvenu mizoginiju, a kao gledatelji/ice još jedne čovjek-vreba-i-ubija-ženu TV-serije, možda bismo trebali i biti.

Iako je apsolutno predana poslu (pa čak i spava u uredu), nije primorana zanemariti svoj privatni i intimni život. Tragom navedenoga, Stella otvoreno predlaže priključenje mlađeg privlačnog detektiva suradnji na slučaju serijskih ubojstava. Nakon što ju isti detektiv upita je li moguće da je na određenoj razini fascinirana ubojicom u kontekstu seksualne privlačnosti, ona mu strpljivo i promišljeno odgovara:

"Žena, ne sjećam se imena, upitala je jednom prijatelja osjeća li se ugroženim od strane žena. On je odgovorio da se boji da bi mu se žene mogle smijati. Kada je upitala grupu žena zašto se osjećaju ugroženo od strane muškaraca, odgovorile su: 'Oni bi nas mogli ubiti'. On možda tebe fascinira, ali ja ga prezirem svakim atomom svoga bića".

Ova Stellina izjava je utoliko fascinantna jer citira poznatu feminističku spisateljicu Margaret Atwood. Još zanimljivije jest da se izjava koja se inače često koristila u raznim feminističkim diskusijama, tako otvoreno koristi na popularnoj televezijskoj seriji, posebice jer se radi o žanru kriminalističke drame.
Jedna od osobno dražih i snažnijih scena u kojima Stella Gibson opetovano potvrđuje svoju karizmatičnu i beskompromisnu snagu jest ona u kojoj ju skupina uličnih kriminalaca, po svemu sudeći opasnih tipova, dočeka pokraj ili na njezinu automobilu prijeteći joj da se kloni njihovih ulica. Nakon što ignoriraju njezinu želju da se svi maknu od/s njezina automobila, 'glavni' u mafijaškoj bandi počne s direktnim vrijeđanjem i prijetnjama, usred čega Stella neočekivano poskoči prema njemu, na što on ustukne.

Kroz Stellin i Paulov 'odnos' svakako vrijedi istaknuti scenu u kojoj Stella razgovara s Paulom. Ona vrlo jednostavno ruši njegovu ideju o vlastitom statusu boga koji više ne živi po ljudskim zakonima upučujući na njegovu jednodimenzionalnost, nepostojanje vlastite osobnosti, trijumfalno unižavajući njegovu iskrivljenu seksualnu ovisnost:

"Ti si rob svoje želje, nemaš kontrolu nad njom. Ti si slab, impotentan. Misliš da si nekakav umjetnik, ali nisi... Pokušavaš opravdati ono što radiš, ali to je samo mizoginija, stoljećima staro muško nasilje nad ženama".

Iako je Spector ubojica u seriji, muškarci su u pojedinim scenama s namjerom prikazani kao isprazni i površni. U sceni u kojoj joj radni kolega, detektiv nameće ideju o Spectoru kao o čudovištu, neljudskom biću, Stella inzistira da je on tek čovjek, baš kao i sam detektiv koji je noć prije pijan i rastresen upao u Stellinu hotelsku sobu inzistirajući na seksu što je Stella uspjela spriječiti tek tako što ga je udarila laktom u nos. Iako detektiv inzistira da se taj njegov čin ne može usporediti sa Spectorovim ubijanjem žena, jasno se u seriji ističe da je unatoč tome prešao granicu upučujući time na mnoge slučajeve silovanja u kojima postoji razlika između ženina pristanka i nepristanka na seksualni odnos. Ta razlika se često ignorira.

Scena koja, rekla bih, na neki način ironično pristupa spomenutoj muškoj ispraznosti je ona u kojoj detektiv i Stellin bivši ljubavnik upita Stellu zašto su žene emocionalno i spiritualno toliko snažnije od muškaraca, na što mu ona odgovara:

"Zato što je primarna ljudska forma ženska. Muškost... To je svojevrstan prirođeni defekt".

Unatoč tome što je Stella ovdje prezentirana kao snažna ženska ličnost, svjesna je svojih pogrešaka i iskreno ih priznaje. Na kraju krajeva, ističe Stella:

"Svi mi imamo fizičke i emocionalne potrebe koje se mogu zadovoljiti samo interakcijom s drugom osobom. Trik je zatražiti nekoga adekvatnog da im iziđe u susret".

Serija The Fall napravila je velike korake u povećanju vidljivosti rodnih stereotipa u svakodnevnom životu kroz vizuru popularne kulture. A u popularnoj kulturi kakvu imamo danas definitivno je potrebno više Stelli Gibson. 

Tagovi: detektivka, diskurs, feministički lik u seriji, feminizam, gillian anderson, jamie dornan, kriminalistička drama, lik, paul spector, pop kultura, popularna kultura, serija, stella gibson, the fall, uloga, žanr, žene i mediji, žrtve

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (47)

Stari komentari

Bocko:
Interesantno.
Kratki sažetak:
Kada muškarac odbaci ženu, on je đubre, muška svinja.
Kad žena odbaci muškarca, ona je 'emancipirana', ili 'samosvjesna'.

Zašto ti dvostruki kriteriji?
Zašto vi ženske mislite da su muškarci tu da uvijek postupaju po vašim željama?
05.03.2015. 10:34
:
Razina semiotičke analize ovoga teksta tek ovlaš provučenog kroz kulturalnu teoriju prije spada u srednju školu nego na fakultet. Ili u više razrede osnovne. Feministička kulturalna analiza postala je sprdnja a razina mizandrije u popularnoj kulturi tolika je da je čak i eksplicitna ideologiziranost socrealizma dječja bajka spram ovoga.

Cijela ova analiza mogla bi se svesti na: Joj, kak je meni ova serija super jer je glavna junakinja cool zašto što je rekla to i to i učinila to i to. Od prave kulturalne analize ovdje nema ni k. Prava kulturalna analiza prvo bi odvojila "dojam", impresiju od samoga sadržaja. A kao drugo taj bi sadržaj pokušala smjestiti u neki suvisli društveni kontekst.

Dijalozi citirani iz serije jasno pokazuju da je serija ništa drugo do iskaz fantazme radikalnog feminizma; a fantazme su uvijek čista želja i žudnja i zato su ovdje oni tako glupi, banalni i plakatni; oni savršeno pokazuju ideološke parole koje podsvjesno samoiskazuju iracionalnu narav svake ideologije.

Fascinantno je kako mizandrični feminizam gura sve veći broj žena ka kolektivnoj narcističnoj patologiji koja je samo naličje elektrina kompleksa i školski primjer projekcije.

Da napravimo sociolingvističko istraživanje i uzmemo dva iskaza: Marko jebe Anu i Ana jebe Marka, i što bi 99.99% ljudi odgovorilo da znači prvo, a što drugo?

Gdje su te snažne, emancipirane žene čija je seksualna energija... pa ne mora biti ni dominantna, neka bude barem ravnopravna?

Ili ćemo kriviti Boga, evoluciju ili koga sve ne zato što je u većini seksualnih položaja muškarac taj koji dominira i kontrolira sam čin.

I gdje su sve te žene koje žele dominirati ali im zločesto patrijarhalno društvo ne da?

Baš me zanima...
05.03.2015. 18:08
:
Ah, da, sjetio sam se.

ČITAJU 50 NIJANSI SIVE!

05.03.2015. 18:10
kosee:
Komentator Provokatora ne razumijem pretjerano. Kakve veze imaju položaji u seksu s bilo čime? Vjerojatno kao i obično provociraš bez pravog stava, ali čini mi se da sugeriraš da žene koje su zaista ravnopravne i dominantne, svojom voljom i osobnošću (a ne nametnuto feminizmom :P), ne postoje?

Bocko, mislim da je bit ovakvih serija (koliko sam uspjela poloviti o ovoj seriji iz prilično konfuznog članka) ne da prikaže ovu ženu kao uzor i junakinju nego da pokaže da i žene mogu neke stvari, da se mogu ponašati kao muškarci i kako to izgleda. I da nam pokaže da nas sve to zbunjuje. Da nam je neprirodno kad žena neke stvari radi, čak nam se čini pogrešno, dok je pravo muškarca da radi te iste stvari neupitno, odnosno upravo ga propitkujemo. Mnoge žene će se ovoj ženi diviti no neće se nikad tako ponašati. Ali lijepo je vidjeti ženu da ima muda (eto ga opet) i da se ne boji i da je preuzela kontrolu nad svojim životom.
Ima tisuće ovakvih serija s muškim detektivom koje nitko ne analizira i koje su toliko uobičajene da ih preskočiš na tv-u jer si takvih vidio 100. U čemu je onda problem u ovoj?
06.03.2015. 10:56
kosee:
Inače, nema dvostrukih kriterija.

Kada muškarac odbaci ženu, on je đubre, muška svinja
Kad žena odbaci muškarca, ona je 'emancipirana', ili 'samosvjesna'.
- tako je, prema ženskim kriterijima.

Kada muškarac odbaci ženu, on je frajer
Kad žena odbaci muškarca, ona je kučka ili, još gore, gadura feministica.
- prema muškim kriterijima.

Samo je pitanje u čije se cipele staviš, kriteriji su vrlo slični.

Pričam naravno o prosjeku i stereotipima. Ja sam protiv odbacivanja svake vrste no eto, svi smo punoljetni odrasli, nadam se, i odgovorni za svoje postupke, pa tko se da iskoristiti i odbaciti, sigurno snosi i dio odgovornosti za cijelu situaciju.
06.03.2015. 10:59
:
@Kosee

Moj komentar usmjeren je feministicama s FF-a i onima koje koriste metodologiju Kulturalnih studija. Znat će one jako dobro o čemu pišem.

U najradikalnijim varijantama rodne teorije tumači se da je sve, ali baš sve društveni konstrukt. Drugim riječima da ne postoje apsolutno nikakve biološke, prirodne, urođene, kako već želiš, razlike između muškaraca i žena. Čak se tumači ne postoje samo dva spola i da je podjela na muškarce i žene NAMETNUTA.

Zato primjer s fiziologijom spolnoga čina.

Velika, velika, velika većina žena u fazi zavođenja želi mušku dominaciju.

Velika, velika, velika većina žena tijekom seksa želi manju ili veću mušku dominaciju.

Što se tiče emocionalnoga aspekta odnosa tu se stvari prilično mijenjaju i tu je želja za dominacijom i kontrolom vjerojatno podjednaka.

06.03.2015. 11:55
kosee:
Slažem se.

Ono što se rijetko razlikuje prilikom rasprava su dominacija i kontrola. A to su, posebno u seksu, dva različita pojma. Kad si već spomenuo - 50 nijansi sive je odličan primjer nerazlikovanja tih pojmova.
Mislim da većina žena koje želi mušku dominaciju i dalje želi imati kontrolu nad tom situacijom, a ne da se njima upravlja po nečijem nahođenju a protiv njihove volje. Iako, upravo popularnost spomenute knjige me možda demantira u toj teoriji.

Osobno nemam ništa protiv da u određenim situacijama muškarac preuzme dominantu ulogu, ali u dogovoru samnom, odnosno ja želim pravo glasa kao punopravni sudionik, što i jesam.
06.03.2015. 12:54
:
Hm? Ovo su već prilično složene stvari. Ali, da, dominacija i kontrola nisu iste stvari.

Psihički uravnotežena osoba ima potrebu za umjerenom kontrolom emocionalne situacije. I to ne samo da je normalno, nego je i pokazatelj normalnosti. Jer pretjerana želja za kontrolom pokazatelj je određenih patoloških crta ličnosti, ali vrijedi istaknuti i da je potreba za nepostojanjem ili manjkom kontrole, što se često opisuje kolokvijalnim izrazima "strasti", "burne i uzbudljive veze", "jakih emocija", "nepredvidljivosti i avanturizma" itd. također pokazatelj određenih "problema".

Zato koliko je Grey psihopat i sadist, toliko je Anastasia mazohist. Psihijatrijski gledano trknuti su oboje. Nije tu ona nikakva žrtva.

Ali ono od čega se feministicama diže kosa na glavi upravo je ta ženska potreba za dominacijom (u idealnim okolnostima dakle kontroliranom dominacijom).

Situacija u kojoj žena jebe, tj. u kojoj je subjekt na način na koji je to prikazano gore u citatu, jednostavno ne postoji. Ili je toliko rijetko da je čista iznimka od pravila.

Temeljni je problem feminizma da je u feminizmu sve pogrešno, od samih temelja s time da im je glavni postupak argumentiranja generalizacija. I to obrnuta generalizacija.

To bi se moglo ovako shematizirati:

Tvrdnja da su žene submisivne ne stoji jer sve žene nisu submisivne. Točno.

Dakle, žene nisu submisivne. To je samo posljedica stoljetnog muškog nasilja nad ženama.

Naravno da se onda opet može protuargumentirati time da ne stoji da žene nisu submisivne jer nije da sve žene nisu submisivne.

Ovdje je dakako riječ o besmislenoj logičkoj petlji koja miješa formalnu logiku i kognitivnost.

U formalnoj logici generalizacija je greška.

Na kognitivnoj razini jedna od temeljnih i najvažnijih stvari.

06.03.2015. 13:37
kosee:
Meni je baš pretjerano ta ideja da su žene koje vole biti submisivne na neki način izdale feminizam. Je li povećana potreba za submisivnošću rezultat feminizma, možda. Neki to tumače da žene zapravo ne žele biti dominantne pa ih ta dominacija koju feminizam nameće i koju žive u svakodnevnom životu potiče da u krevetu pokažu pravu sebe i budu podložne. Ja to tumačim tako da žene napokon imaju pravo izraziti sebe, svoje želje, svoje fetiše i svoje seksualne afinitete. Nitko ne istražuje i ne filozofira zašto velik broj muškaraca voli milfače niti povlači paralele o nedozrelim nesposobnim muškarcima koji ne mogu napustiti mamicu, ali čim je isplivala neka ženska fantazija, odmah smo ju izanalizirali do temelja društvenih promjena i natrag. Tko uopće zna o čemu su maštale žene prije feimnizma i je li bio jednak broj submisivnih. Nitko.

Btw, ako ja obučem seksi rublje, zavedem te i maznim glasom ti šapnem da me zavežeš za krevet i zahtijevam da me poševiš; zašto to ne bi značilo da ja jebem tebe iako sam ja ta koja je vezana i iako je poza muški dominantna? Tu je razlika dominacije i kontrole. Ali i toga da su nam neke jezične konstrukcije jednostavno neprihvatljive i čudne.
Ono što sam već prije rekla - on je dobio, ona je dala. Seks je već u svojoj jezičnoj konstrukciji ponižavajuć za žene. Zašto se onda čudimo što one (mnoge) žele biti ponižene u seksu?
06.03.2015. 13:51
Bocko:
@kosee
Prvo, ovo što se tiče odbacivanja partnera. Ne možeš tvrditi da danas nije dominantbna naracija da je muški koji napusti partnericu svinja, a ona je 'sve dala za tu vezu'. U supritnom, ona opravdano odlazi jer je opet 'ona sve dala', a on to nije zaslužio.
Poanta je u tome što žene kroz tu propagandu nastoje uvjeriti same sebe i društvo da vrijede više nego stvarno vrijede. I u panici su jer muškarci, počinju shvaćati da su u priči izigravani cijelu povijest. I odustaju od svoje uloge žrtve u braku i društvu.

Što se tiče serija...
Pogledaj malo npr. Inspektor Rex, o onom đukcu detektivu. Prva postava bila je nekako realna - naočit glavni lik, i ostala ekipa prosječni likovi. Pa kako se ekipa mijenja, tako su muškarci sve više metroseksualci , mlakonje, seronje, a dolaze i žene detektivke, na kraju će u slijedećoj postavi biti žena, gej i neki queer...
Ili NCIS. Gibbs je još neki pravi muškarac, zapravo MGTOW. Njegov mentor je teška muškarčina. Dinozzo je PUA seronja, onaj geek je 'Uncle tim' iz friend zone, a na kraju su ako se dobro sjećam u tim dobili i nekog geja.
A ženske - ona prva agentica je još bila 'prava' žena, pa ju je zamjenila ona 'Izraelka' fajterica od 48 kila koja kao od šale premlati četu marinaca, pa ona frikuša 'Pauley' Perrette (inače u stvarnom životu obiteljska zlostavljačica i stalkerica koja sada konačno po voj prilici ide u zatvor)

Sve u svemu, cijela ta feminizacija muških likova i 'osnaživanje' žena se pretvara u glupavi karneval koji više nema nikakve veze sa realnošću.
06.03.2015. 15:26
lila:
Bocko želi biti Rambo.
06.03.2015. 23:36
Bocko:
@lila
Pokušaj shvatiti jednu stvar.

Ovaj tvoj pokušaj vrijeđanja i ponižavanja nije ništa drugo nego izjava:

"Bocko, U PRAVU SI !

Onog trenutka kada skreneš sa teme u bezrazložno vrijeđanje ili pokušaj spamanja teme, zapravo priznaješ da sugovornik ima argumente, a ti nemaš.

Problem je sa feminizmom što NIKADA nema argumente da se upusti u ozbiljnu raspravu.

NIKADA.
Evo, pogledaj sve teme.

Od svih silnih prosvijećenih feministica - NITI JEDNA SE DO SADA NIJE USUDILA UPUSTITI U ARGUMENTIRANU RASPRAVU O BILO KOJOJ TEMI !!!
07.03.2015. 08:01
Vedrana:
Ponekad se teško upustiti u argumentiranu raspravu zato što nečiji komentari toliko promaše ono što si ti (ja) htjela reći da naprosto nema smisla...
07.03.2015. 10:14
Bocko:
@ Vedrana

Evo, odaberi temu za argumentiranu raspravu.
Bilo što.
Možeš i mehaniku fluida, statičke proračune, rashladne sisteme, konstrukcije zrakoplova,termodinamiku, ,,...
Dobro, to bi bila moja područja na kojima sam doma, pa to nećemo...

Možda Teoriju struna?
Dobro, dobro, nećemo to.

Da malo razglabamo o pravu? Ili ekonomiji? O financijskim tržištima?

Hoćeš povijesne teme?
Da malo argumentiramo o mitskom povijesnom patrijarhatu?
No dobro, nećemo niti to ako ti je teško.

Biraj - pravnopravnost spolova, roditeljska prava, pay gap , bilo što.
BILO ŠTO.
Evo, jedan šloser te izaziva.
Nikada nisam bio ni blizu tim psihologija-sociologija znanostima u školovanju.

Odaberi temu.

Bilo koja od vas koje ovdje pišete - odaberite temu za raspravu.
07.03.2015. 11:17
xy:
Imaš li ti znanstvenog temelja za takvo argumentiranje?
07.03.2015. 13:57
Vedrana:
Bocko
ne bih pričala o financijama i pravu jer nisam bas strucna u tim podrucjima... Ti si odustao od govora o npr ideji o spolu kao spektru i o tome da je biološki dimorfizam zapravo društvena stvar odnosno odluka o tome gdje ćemo povući granicu između onoga što nazivamo spolovima. Iako i dalje ne znam da li si odustao zbog neznanja/nerazumijevanja ili neslaganja, odustao si. I to je ok. Na tom tragu je i moj komentar o tome da ponekad ne vidim smisao u argumentiranju jer se ne slažemo ni u temi o kojoj bi se moglo govoriti....
07.03.2015. 14:15
xy:
On zna da sve zna. :-)
07.03.2015. 14:19
:
@Vedrana

Mislim da Bocko niti nije načeo temu o spolnom dimorfizmu. Ja sam ostavio komentar ispod tvog teksta gdje si pisala o transrodnosti.

Možemo o tome. Nema problema. Dapače! Ako ništa drugo jedino ste ti i Tajana pokazale hrabrost uopće se javiti ovdje.

Evo za početak mene zanima što ti je motiv - odakle taj poriv za ukazivanjem na to da ne postoje samo dva spola, nego da je spol "spektar" i što želiš postići time?
07.03.2015. 15:43
Vedrana:
Provokator
da, nije Bocko nego ti, zabunila sam se. Nema osobitog motiva-pisala sam tekst o toj raspravi u UK i onda mi se nekako učinilo prirodnim osvrnuti se na ono što držim problematičnim u onom članku o TERFovima. Termin "spektar" je iz onog članka Take the red pill - ja sam ga samo preuzela. Ono što je meni zanimljivo tu jest otvaranje rasprave o tome gdje su granice spola (općenito, granice bilo čega, ali ajde, tu se bavimo spolom) i tko postavlja granice. Po meni je uvid da granice spola ne postoje "po prirodi" nego da postoje samo neke pojave koje mi nazivamo spolnim obilježjima i pripisujemo ih jednom od dva spola vrlo inkluzivan-ideja o dvije kategorije (ma opcenito kategorizacija) vrši nasilje nad stvarima-gura stvari u te ladice-ponekad i fizički nasilno (npr operacije na interseksualnoj novorođenčadi). Upravo pojave poput transseksualnosti i/ili interseksualnosti provociraju da propitamo koliko ljudi naše kategorije isključuju. I možda nas mogu potaknuti na stvaranje nekih novih kategorija koje bi bile inkluzivnije (što uključuje i preraspodjelu društvene moći,a to je uvijek problem). Mi kao ljudi nažalost ne možemo razmišljati van kategorija ali onda se bar možemo potruditi da te kategorije budu što inkluzivnije. To je jedina poanta.
07.03.2015. 17:11
Bocko:
Vedrana.
jedno je raspravljati na akademskoj ili stručnoj (liječničkoj, psihijatrijskoj ) razini o graničnim i marginalnim pojavama transseksualnosti i interseksualnosti , te kako ih definirati.
Ali ovo sada već prerasta u podivljali društveni eksperiment u kojem se vrijednosti i pogledi sve bizarnijih i malobrojnijih skupina nameću kao vrijednosti koje su iznad 'standardnih' (običnih, normalnih , votevr.)

Jesi li odgledala onih 7 dokumentaraca norveškog komičara (i sociologa) Haralda Eie ? Stalno se pitam zašto razni feministički/genderistički lobiji blokiraju da se ti dokumentarci prikažu u udarnom terminu na nacionalnoj tv.
Ono kad ti smiješni likovi iz tog Nordijskog rodnog instituta trkeljaju gluposti koje pas s maslom ne bi pokusao. Lik izjavljuje da če on od slijedećeg tjedna promijeniti spolnu orjentaciju pa će malo biti gej. Jer je po njemu i to socijalni konstrukt.

To su jako, jako opasne gluposti. Mnogo opasnije za opstanak jednog društva nego GMO ili nuklearke ili razni ekološki problemi. To je kao da se poludjeli genetičari krenu igrati sa proizvodnjom drugačijih ljudi izmjenom gena, u naivnom uvjerenju da ne mogu napraviti ništa loše.

Uvijek su u svim društvima postojale razne marginalne skupine i lude ideje.I društva su kroz povijest bila više ili manje tolerantna prema njima. Ali društva ovise o 'standardnim' ljudima, muškarcima i ženama i njihovoj djeci koja odrastaju opet u iste takve 'standardne' ljude. Na njima počiva ekonomija i demografija društva, o njima ovisi budućnost i napredak.
Sada je sa feminizmom naš opstanak već doveden u pitanje, jer je radikalni feminizam spriječio normalnu i razumnu transformaciju iz jednog društva koje je imalo demografsku eksploziju i ekonomski bum u jedno stabilno društvo. Ova ekonomska kriza koja i dalje traje je poslijedica toga.
Dalje društveno eksperimentiranje sa raznim spektrima rodnih i spolnih uloga samo će nas odvući u kolaps, a umjesto naše trule civilizacije doći će one koje imaju zdrave demografske i ekonomske osnove.

07.03.2015. 18:42
xy:
To je pitanje genetike.X i y.
Pa tako osim xx i xy imamo xxy, xxyy, xyy, xxx itd. U grubo.
A to su znanstvena pitanja.
07.03.2015. 18:42
Vedrana:
Bocko
problem u tvojoj ideji: "jedno je raspravljati na akademskoj ili stručnoj (liječničkoj, psihijatrijskoj ) razini o graničnim i marginalnim pojavama transseksualnosti i interseksualnosti , te kako ih definirati.
Ali ovo sada već prerasta u podivljali društveni eksperiment u kojem se vrijednosti i pogledi sve bizarnijih i malobrojnijih skupina nameću kao vrijednosti koje su iznad 'standardnih' (običnih, normalnih , votevr.)" jest to što interseksualni i transseksualjni ljudi ne žive na stranicama liječničkih ili pshijatrijskih udžbenika već žive u istom svijetu u kojem živimo ti i ja. I sve definicije/kategorije koje nastaju u tim stručnim krugovima se pretaču u "svakodnevno" društvo-ali i proizlaze iz opažanja "svakodnevnog" društva. To nisu kirurški odvojene sfere.
Upravo je stvar u tome što se sadržaj onoga što ti nazivaš "standardnim" ljudima itekako mijenjao tijekom povijesti-u svakom društvu su neki ljudi smatrani "standardnima" a neki nisu. Poanta je u propitivanju i mijenjanu kategorija pomoću kojih određujemo pojedince (i mijenjanju odnosa moći između tih kategorija pojedinaca).
A ovo: "Sada je sa feminizmom naš opstanak već doveden u pitanje, jer je radikalni feminizam spriječio normalnu i razumnu transformaciju iz jednog društva koje je imalo demografsku eksploziju i ekonomski bum u jedno stabilno društvo. Ova ekonomska kriza koja i dalje traje je poslijedica toga.
Dalje društveno eksperimentiranje sa raznim spektrima rodnih i spolnih uloga samo će nas odvući u kolaps, a umjesto naše trule civilizacije doći će one koje imaju zdrave demografske i ekonomske osnove." zbilja ne razumijem što si tu napisao
07.03.2015. 19:07
n.n.:
Ne razumije ni on sebe sam. Pokušao je komentirati bez linkova sa "žena je beskorisna koža oko vagine" stranica i eto. Ode kompas :D
07.03.2015. 19:41
Bocko:
Vedrana,
naravno da se društveni običaji i ljudi mijenjaju, ali te promjene moraju ići spontano, ljudi ih moraju prihvatiti.
Ovo što se sada događa je netolerantno nasilno nametanje promjena . To izaziva revolt. Ljude se doslovno divljački vrijeđa da su homofobi jer im se ne sviđaju zapravo vrlo nametljive i neukusne parade na kojima se šire poruke koje nisu nimalo tolerantne nego namjerno provociraju. Uvijek se traži 'previše' u očekivanju da ljudi izraze negodovanje.
A zapravo zašto? Je li to stvarno u korist tih marginalnih grupa, koje god to bile? Nije.
Zapitaj se, tko zapravo ima korist od toga da se sada već i razni transgender marginalci guraju u mainstream ?
Događa li se da ih ljudi stvarno prihvaćaju, ili se samo ljude "izdresiralo" da ne reagiraju na provokacije?
Tako se zapravo ljude pacificira, omogućuje se kontrola. Supresija onih koji se bune - danas radi ovoga, ali sutra radi bilo čega.


A ovo što ne razumiješ što sam napisao...
Daj mi reci, zašto je propalo Rimsko carstvo?
07.03.2015. 20:24
xy:
Kakve sad veze ima pad Rimskog carstva?
Propalo je zbog neprekidnih napada na granice carstva, cijena obrane carstva je bila ogromna, Rim je funkcionirao na pljački i pustošenju dostupnih resursa.Glad i neplaćanje vojske postepeno je smanjivalo vojnusnagu, a napadi vandala bili su sve učestaliji.
Očuvanje tako velikog carstva zahtjevalo je ogromne svote novaca koje Rim nije više imao.Centralna vlas nije više bila moguća, pa se vlast postepeno lokalizirala na tada već većim dijelom romaniziranih plemena.
08.03.2015. 09:02
Bocko:
xy
Pad Rimskog carstva je dobro dokumentiran primjer kolapsa jedne civilizacije koja se urušila 'sama od sebe'.
Moćna carstva u povijest su propadala iz raznih razloga promjene globalnih geostrateških i ekonomskih odnosa, ili zato jer su ih pregazila druge moćnije države...
Ali Rimsko carstvo nittko nije 'pregazio'. Ono je kolabiralo.

Dakle , objasni mi zašto?
Kako to da je mala Rimska republika pobjedila tadašnju mediteransku velesilu Kartagu, a parsto godina kasnije trideset puta veće Rimsko carstvo palo pred nekim bezveznim barbarskim plemenima?
To sa obranama granica su gluposti. Veća država ima u odnosu na broj stanovnika manje granica, Rim na vrhuncu moći uopće nije imao neprijatelja koji bi ga ugrožavao.

Kažeš - glad, neplaćanje vojske,... kako je do toga uopće došlo?
Daj mi to malo objasni.
08.03.2015. 11:50
:
Bravo XY.

Vidim da si i pravnica i povjesničarka i genetičarka, pa vjerujem da ti onda neće biti teško, kao prvo, navesti incidenciju za razne kromosomske aberacije, a, kao drugo, ukratko navesti i osnovne karakteristike i posljedice svake od njih.

Hvala.

Da ja sad ne vadim podatke iz udžbenika za genetiku.


@Vedrana

Koliki je postotak transseksualnih i interseksualnih osoba od ukupne populacije?

Zanimljivo je da se (dio?) radikalnih feministica žestoko protivi muškoj promjeni spola u žensko jer muškarci nikada ne mogu postići žensko iskustvo vjekovnoga ugnjetavanja. Kao polaznica Ženskih studija što ti veliš na odnos između rodnoga i radikalnoga feminizma?

E, da, što se tiče Rima sigurno da ne postoji jedan uzrok "propasti", u biti preobrazbe, Rimskoga Carstva, ali je jedan od važnijih svakako suštinska promjena etničke i demografske strukture i gubitak državno-religijske kohezije na kojoj je počivalo RC. Ovo da je Rim funkcionirao na pljački i pustošenju dostupnih resursa je smiješno. Pa nisu Rimljani bili divljaci nego jedno od najuređenijih i najrazvijenijih društva svoga doba. Rim se u prvom redu raspao iznutra kao posljedica ondašnje multikulturalnosti i globalizacije. Da je loša demografija svakako činjenica, to nije upitno, jedino se spekulira što je do nje u najvećoj mjeri dovelo.
08.03.2015. 12:36
xy:
A tko je činio to veliko Rimsko carstvo?
Jesu li ta romanizirana plemena unutar carstva bila istinski lojalna Rimu?
Što je Rim kao jedno od najrazvijenijih društava proizvodio?
Koji su to resursi bili koji su oni koristili ?



08.03.2015. 13:17
Bocko:
xy
Nije toliko bitno u kojoj su mjeri narodi Rimskog carstva bili istinski lojalni Rimu. Jednom kad su postali dio carstva, većina ih je željela tamo i ostati dok im je to značilo dobar život.

Paradoks je da obična raja u povijesti pamti razdoblja reda i mira kao dobra, a ne razdoblja nekakve 'demokracije i ljudskih prava'.
Evo, moj sin sada ima iz povijesti Matiju Korvina. I sad sam mu morao objašnjavati da Matija nije uopće bio 'dobar i miroljubiv kralj' kakvim ga raja pamti (ono ' pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakove pravice ni). Korvin je u to vrijeme imao najjaču profesionalnu vojsku u Europi, tzv. 'Crnu vojsku', sa mnogo tada vrlo modernog oružja poput npr. arkebuza. I poprilično je ratovao. Tom vojskom Matija je držao u pokornosti plemiće u kraljevstvu, a neprijatelje kraljevstva ta je vojska porazila prije nego su imali priliku pljačkati i paliti po kraljevstvu.
Rezultat?
Narod je imao red i mir. "Dobro razdoblje"!

Sada to analogijom primjeni i na rimske provincije.
Većina raje je bila zadovoljna da ima rimsku legiju u provinciji koja održava red i odbija pljačkaške bande, a ako se na granici carstva pojavi kakva neprijateljska vojska , znali su da će Rim poslati još legija za obranu. Red i mir značili su blagostanje. Porezi su bili jeftiniji nego da ih svakih nekoliko desetljeća popljačka, pobije i popali kakva neprijateljska horda.

Što se u Rimskom carstvu proizvodilo?
Isto što i u stoljećima prije i poslije.


Sada se ponovo vraćamo na pitanje - zašto je Rimsko carstvo propalo?
Koji je to bio ključni faktor koji ga je rastočio?
hint:
Pogledaj oko sebe danas - događa se potpuno isti proces.
08.03.2015. 16:21
:
@XY

Ja se s tvojim gornjim upisom u načelu slažem. Ali ako aludiraš (a čini mi se da da) da su fiskalna i monetarna politika i vojni pritisci na vanjske granice bili glavni uzroci propasti Carstva, onda je to prilično pojednostavljeno gledanje i nema u vidu cijeli niz vrlo važnih kulturnih promjena koje su se dogodile u Carstvu.

Poanata je da Rimsko Carstvo u biti nije propalo, ono se samo transformiralo. I to u prvom redu kulturno, dakle, identitetski i svjetonazorski. Početak tog procesa počinje slabljenjem kulturne moći Rima (grada) sa svim onim što je on politički simbolizirao. U Rim je istodobno dolazilo sve više, reklo bi se danas imigranata, dok se ona njegova stara jezgra kulturno i demografski urušavala. Rim je postepeno gubio i svoju heleniziranu latinsku kulturu i koheziju, te državna religija više nije mogla ostati imuna na razne sinkretističke utjecaje koji su dolazili iz religijski posve slobodne i globalnim utjecajima premrežene privatne sfere.

Ako se ne varam to je ta poveznica koju Bocko radi s današnjom Europom.

08.03.2015. 16:23
xy:
Stalne migracije stanovništva, one ratne, ekonomske, selo- grad oduvijek su i zauvijek će transformirati sredine kulturološki kako ti kažeß identitetski i svjetonazorski.
Živim na moru, u ratno vrijeme tu su bili izbjeglice, manji se dio vratio, veći dio je ostao.Osim toga imamo i potrebu za sezonskim radnicima, neki ostaju, žene se, rađaju djecu.....
Izvorni identitet i starosjedioci pomalo gube značaj, sa novim generacijama nastaje novi identitet grada.
I to je neminovno.
Možemo žaliti za prošlim vremenima, ali smjer kretanja stanovništva koji se kreće prema egzistenciji ne možemo zaustaviti.
08.03.2015. 21:32
kosee:
Meni je jednako, u nedostatku boljeg izraza, debilan taj spektar spola kao i dosta česti komentari upravo na Libeli u stilu 'ti nisi pravi muškarac'.
Jedno je tolika potreba da se trpa u pretince da se zaboravilo da postoji i individualizam, a drugo je potpuni bunt protiv pretinaca bez shvaćanja da nam je ipak potreban koliko-toliko uređen svijet da bismo mogli funkcionirati.
09.03.2015. 14:51
kosee:
Još da odgovorim na Bockov komentar.

Vezano uz odbacivanje partnera - jako ovisi o društvu u kojem se krećeš, forumu na kojem se nalaziš itd itd. Ovo što ti spominješ je možda uobičajena naracija na ovakvim stranicama, možda čak i na većini internetskih portala jer su tamo lifestyle rubrike namijenjene pretežno ženama pa je i naracija takva. Ja npr radim u firmi u kojoj sam jedina žena u odjelu i da naracija je potpuno suprotna, puno sličnija ovoj drugoj koju sam ja napisala. Ova na Libeli i sličnim portalima mi dođe kao ugodno osvježenje nakon svega što se naslušam.
Pri tome ne sugeriram ništa protiv muškaraca niti protiv žena već samo upućujem da je svatko sklon braniti svoj spol, kao i da svaka naracija ima svoju ciljanu publiku.

Što se serija tiče, idemo iz krajnosti u krajnost. Možda smo se naviknuli na serije s muškim glavnim likovima, no to ne znači da ne treba biti onih s glavnim ženskim likovima. Meni se sviđa što su žene postale snažne u serijama, no ne sviđaju mi se serije u kojima su postale 'muškarci'. Mislim da žene imaju neku svoju snagu, da njihova snaga ne znači da oponašaju muškarce, kao što se to često zna prikazivati. 'Dobra žena' je recimo izvrsna serija u kojoj su likovi pretežno normalni i, u prvom redu, ljudi. Glavna junakinja je snažna žena (nije tuka opsjednuta frajerima i odjećom), ali je uistinu žena.

Što se tiče metroseksualaca, ne znam kakav je tvoj ukus po pitanju odjeće, ali kad uđem u dućan prvo što primijetim je da su muški odjeli postali rozi i crveni preko svake mjere. Većina muškaraca koje poznajem ne zna više gdje kupovati odjeću.

Tko diktira sve te gluposti i tko nas je uspio posvađati do te mjere, ne znam, ali krivnja nije na samo jednoj strani (spolu).
09.03.2015. 14:58
Vedrana:
Provokator
ja ovdje nisam zauzela poziciju niti jednog specifičnog feminizma. To je više kulturnoantroploško promišljanje-iako niti to nije neka odrednica koja bi bila jednoznačna-baš kao i feminizam
09.03.2015. 16:54
Bocko:
@kosee
Odlično zapažanje - 'Dobra žena' je uistinu serija koja realno prikazuje 'jake ' i samostalne žene - ne samo glavnu junakinju, nego i njenu šeficu-partnericu u odvjetničkom društvu i onu indijku privatnu istražiteljicu... Ima i ona serija Harry's Law (kod nas Đavolja odvjetnica) isto je glavna junakinja realna, stvarna osoba a ne junakinja iz feminističke mašte koja je 'jaka' zato jer mlati i ponižava muškarce pa je 'veća muškarčina od njih'.

A to što spominješ za mušku metroseksualnu modu u rozim bojama je isto jedan pokazatelj opće prisilne feminizacije muškaraca i društva. Valjda bi se svi muškarci trebali oblačiti kao da su feminizirani gejevi.
Ali i tu sada sve više raste otpor muškaraca. Sada su u modi 'lumberseksualci' - likovi koji se ne briju, oblače se jednostavno 'poput drvosječa'. Manje mare o svom izgledu a više o zdravlju, i manje mare što o njima misle žene.
MGTOW.
11.03.2015. 04:52
Bocko:
Vedrana,Takva isprazna teoretiziranja o rodovima i spolovima su sve više predmet sprdnje. Pogledaj ovaj klipić:
www.youtube.com/watch?v=nNDJD_RRpEY

I baš ne prihvaćam tvrdnju da postoje 'razne vrste' feminizma.
To je kao da kažeš da postoje razne vrste komunizma.
U osnovi su svi isti.
Samo se razlikuju u tome koliko su radikalni.
11.03.2015. 05:04
Vedrana:
Pa baš ne bih rekla da su svi feminizmi isti budući da različito definiraju uzroke neravnopravnosti. Ali isto bi trebalo biti da su kolektivni pokreti. I da prepoznaju kako neravnopravnost postoji.

A kaj se ovog klipića tiče: netko se sprda s teorijama roda. Ok. I?
13.03.2015. 15:06
Bocko:
@Vedrana
Daj mi objasni tu tvrdnju da 'feminizmi' različito definiraju uzroke neravnopravnosti.
Zar postoji neki feminizam koji ne propagira npr. Mit o povijesnom Patrijarhatu i vjekovnoj opresiji žena?
13.03.2015. 20:07
Ann:
Zašto netko tko nije pogledao seriju uopće ide ostaviti 1000 komentara? -.- ovo je članak o seriji. idi provociraj negdje drugdje. ili ne! aj pogledaj seriju pa dođi napiši što misliš o njoj, jer ja bih stvarno ovdje raspravljala o seriji!
18.03.2015. 14:20
Bocko:
@Ann

Netko te spriječava da raspravljaš o seriji?
Izvoli, napiši nešto o tome.

Ne, ti uopće ne želiš pisati o seriji, nego si frustrirana jer se ovdje raspravlja o raznim stvarnim problemima.

Ti zapravo želiš da neugodna rasprava o stvarnim problemima nestane.
18.03.2015. 18:57
Ann:
Bocko - vidim da na svakoj temi pišeš iste komentare, pa me, da, to frustrira. Zato ne raspravljam o seriji, jer će se ta rasprava onda potpuno izgubiti.
23.03.2015. 11:16
Bocko:
Ti moje komentare ne čitaš, pa i ne vidiš da baš i nisu uvijek isti.

Evo, tu sam opisao kako se i muške uloge stereotipiziraju na način da pravi muškarci u serijama postaju mangine i seronje, a žene postaju 'jake' i supersposobne.
23.03.2015. 14:48
muško:
ovo je zanimljivo

mises.org/library/what%E2%80%99s-behind-gender-wage-gap
23.03.2015. 15:33
muško:

odnosno ovo

mises.org/library/what%E2%80%99s-behind-gender-wage-gap
23.03.2015. 15:34
muško:

mises.org/library/what%E2%80%99s-behind-gender-wage-gap
23.03.2015. 17:11
muško:

nikako da zalijepi cijeli llink
23.03.2015. 17:13
muško:

ne otvara link evo tekst ovde

"Some myths die hard. The myth of the gender wage gap is one that’s had particularly long legs. Right after winning an Academy Award, Patricia Arquette proclaimed that “It’s our time to have wage equality once and for all and equal rights for women in the United States of America” to thunderous applause. In her “11 Commandments of Progressivism,” Elizabeth Warren is so beside herself she writes “… I can’t believe I have to say this in 2014 — we believe in equal pay for equal work.” President Obama established an Equal Pay Task Force and one of his first acts was to pass the Lilly Ledbetter Fair Pay Act.

It’s all but taken for granted. Women make 77 cents on the dollar compared to what a man makes for the same work. I’ve been taught this since grade school. Indeed, it would seem to be that the only people who disagree with this are actual economists who study the issue.

As many have noted, a question quickly comes up when discussing wage discrepancies between two groups; if employers care so much about money (which progressives seem to be convinced of), why would they ever hire a man when they can hire a women to do the same thing for three quarters the cost?

Jobs Are Not Homogeneous

But a second problem comes up after just briefly scratching the data; why isn’t this wage gap even remotely close to being consistent across industries? It’s not just models (who make 10 times as much as their male colleagues), but also a variety — albeit minority — of different fields. Forbes recently ran an article based on the Bureau of Labor Statistics titled “15 Jobs Where Women Earn More Than Men.” These jobs include bakers (104 percent), teacher assistants (105 percent), nutritionists (101 percent), and occupational therapists (102 percent). Do those hiring bakers just happen to be some of the few people in this country who aren’t sexist?

What about location? The Huffington Post ran a similar article based on census data titled “The 11 Cities Where Women Out-Earn Men By the Biggest Margin.” They include Atlanta (121 percent), New York (117 percent), and San Diego (115 percent).

And as Warren Farrell notes, the 2003 Census Bureau Current Population Survey showed that “When women and men work less than 40 hours a week, the women earn more than the men.”1 134 percent for between 25 to 34 hours and 107 percent for between 35 and 39 hours.

Add to this another interesting fact. A study by the American Association of University Women — a group that strongly believes in the wage gap — found that,


[o]verall, the regression analysis of earnings one year after graduation suggests that a 5 percent pay gap between women and men remains after accounting for all variables known to affect earnings.

Leave aside the fact that regression analyses cannot be taken as gospel. There’s simply no way to control for every variable (see here for a great discussion on this topic). Even so, 5 percent is a lot less than the supposed 23 percent wage gap. Why would employers discriminate more as women got older? So, the wage gap is not only inconsistent with employer’s best interests, it’s also inconsistent across industries, locations, hours worked, and ages. Yes, this doesn’t sound suspicious at all.

As I’ve discussed before, differences do not automatically equal discrimination. After all, Asian-Americans are paid more than Whites. And Japanese-Americans are paid more than Korean Americans. For crying out loud, lesbian women make more than straight women! One must dig a deeper before settling on discrimination as the end-all explanation.

Men and Women Often Have Different Career Goals

And once you dig a little deeper, it becomes abundantly clear that men and women do not treat work or life in the same way. By either culture, biology or a mix of the two, men place a higher value on income. For example, a survey of men’s and women’s reasons for obtaining an MBA found that,


Men acquiring an MBA aspire to become President or CEO of both public and private companies. … Women MBAs, however, ranked management consulting, executive level vice-President positions and non-profit executive management high among their career goals. … Men expect to hold the top leadership positions and for women, it is still the exception.

This would also explain why men are more likely to seek after dangerous jobs with hazard pay. Thus, men make up 93 percent of workplace fatalities. Professor James Bennett found 20 differences between what men and women do in the workplace that influence income that aren’t found in the raw numbers — which is all the “77 cents on the dollar” takes into account. These reasons include,
•Men go into technology and hard sciences more than women.
•Men tend to take more stressful jobs that are not "nine-to-five."
•Men are more likely to work longer hours, and the pay gap widens for every hour past 40 per week.
•Women are more likely to have "gaps" in their careers, primarily because of child rearing and child care. Less experience means lower pay.

The reason women are more likely to have a gap in their career is what economist Walter Block coined as Marriage Asymmetry Hypothesis in a study criticizing the wage gap back in 1981. Namely, when a man and woman get married, what typically happens is the man will take on the lion’s share of making money and the woman will take on the lion’s share of raising the children (a fact that has been demonstrated time and time again).

Whether this is right or wrong is irrelevant to the discussion at hand. The only thing that matters here is if the wage gap is due to discrimination. And the major differences between men and women in workplace behavior — primarily as a result of marriage — cast a lot of doubt on the discrimination hypothesis.

As Denise Verable points out in her analysis of the wage gap, “in general, married women would prefer part-time work at a rate of 5 to 1 over married men.” (This is probably why part-time women earn more than part-time men.) Furthermore, women over twenty-five years of age have held their current job for an average of 4.4 years vs. five years for men and pay raises come with seniority.

In addition, expectations and future plans play a big role in these decisions. As economist Thomas Sowell observes,


Women tend not to go into occupations in which there’s a very high rate of obsolescence. If you’re a computer engineer and you take five years out to have a child and [raise him] until the age you can put him in daycare, well my gosh, the world has changed. You’d have to start way, way back. On the other hand, if you become a librarian, a teacher or other occupations like that, you can take your five years off and then come back pretty much where you left off.

Computer engineers generally make more money than librarians.

Never-Married Women Make More than Men

Indeed, when comparing never-married women with never married-men, the wage gap doesn’t just disappear, it flips. As far back as 1971, never-married women in their thirties have earned slightly more than similar men.2 In 1982, never-married women on the whole earned 91 percent of what men do.3 Today, among men and women living along from the age twenty-one to thirty-five, there is no wage gap.4 And among unmarried college-educated men and women between forty and sixty-four, men earn an average of $40,000 a year and women earn an average of $47,000 a year!5

And when all of this is taken into account, the wage gap all but disappears, as many studies have found:
•A study by the CONSAD Research Corp. for the US Department of Labor found that once they controlled for the variables, there was “an adjusted gender wage gap that is between 4.8 percent and 7.1 percent.”6
•A study by June and Dave O’Neill for the National Bureau of Economic Research found that “… the gender gap largely stems from choices made by women and men concerning the amount of time and energy devoted to a career.”
•Warren Farrell conducted a thorough study reported in his book Why Men Earn More and found no evidence of a wage gap.
•A 1983 study by Walter E. Williams and the aforementioned 1981 study by Walter Block discredit the idea that the wage gap is caused by discrimination.
•Carrie Lukas notes that “In a 2010 study of single, childless urban workers between the ages of 22 and 30, the research firm Reach Advisors found that women earned an average of 8% more than their male counterparts.”

Even PolitFact rated the claim that “women are paid 77 cents on the dollar for doing the same work as men” as “Mostly False.”

It’s certainly possible that the small remaining gap in the CONSAD report is because of discrimination, although it’s just as likely to be other variables that weren’t accounted for since no study can have perfect controls. For example, how does one control for motivation and personal work/life goals? Regardless, most of the gap has to do with choices. There’s nothing wrong with women’s choices; indeed, there may be something wrong with men’s as seeking a work-life balance is probably a wiser decision. Still, it is these decisions that are the primary reason for the wage gap, not discrimination. This stubborn fact might explain why, despite all of their protests, the White House paid women only 88 cents on the dollar compared to men and even Hillary Clinton herself only paid women on her staff 72 cents compared to men. Reality just doesn’t seem to care much about rhetoric."
23.03.2015. 17:19

Stup srama

Iz drugih medija

AEM