Sa stavom

muškarcima se 'gledalo kroz prste'

Kratka i deprimirajuća povijest zakona o silovanju

Kratka i deprimirajuća povijest zakona o silovanju

Wikimedia

Odjednom, Brock Turner je postao najpoznatiji silovatelj u Americi. Dvadesetogodišnji bivši plivač sa Stanforda kažnjen je sa samo šest mjeseci zatvora zbog seksualnog napada na onesviještenu ženu. Blaga kazna je proizvela bijes, kao i pismo Turnerovog oca koji kaže da je uništeni život njegovog sina previsoka cijena za “20 minuta akcije” te pismo Turnerovog prijatelja iz djetinjstva u kojemu za cijelu pompu optužuje političku korektnost

Tjedan dana nakon izricanja presude, mediji i javnost još uvijek se bave ovim slučajem. Iskaz anonimne žrtve koji je bio pročitan u sudnici, nakon što je objavljen na BuzzFeedu počeo se širiti društvenim mrežama, pojavila se i online peticija kojom se zahtijeva ostavka popustljivog suca, komentatori su slučaj prozvali očitim primjerom bijele privilegiranosti, a sam Turner se još uvijek opravdava, okrivljujući studentsku “kulturu tulumarenja” za svoj zločin.

U središtu kontroverze je složen i ponekad očito nepravedan način na koji se zakonski procesuira seksualni napad. Primjerice, u travnju je jedan sudac u Oklahomi zaključio kako je prema državnim zakonima oralni seks počinjen na osobi bez svijesti tehnički legalan. No, danas barem silovanje smatramo nasilnim zločinom. Povijesno, u društvima u kojima je silovanje uopće bilo smatrano zločinom, često se radilo o zločinu nad vlasništvom, a ne o zločinu nad osobom. Evo nekoliko primjera kako su se kulture nosile s ljudima kao što je Brock Turner:

Drevni Bliski istok

Život u biblijskim vremenima nije bio zabavan ni za koga, no žene su očekivano konstantno “izvlačile deblji kraj”. Robert Kawashima, profesor biblijskog prava na Sveučilištu Florida, referira se na Knjigu izlaska 20:17 kao dokaz da su žene zakonski bile smatrane objektima/stvarima, budući da su navedene na popisu stvari koje ljudi ne bi smjeli priželjkivati pored doma i sluga. “Prema mom viđenju, osnovni princip je bio da su žene smatrane nekom vrstom vlasništva”, rekao je Kawashima za VICE. “Znači, drevni Bliski istok, uključujući područje Izraela, nije poznavao prikladan pojam za ‘silovanje’ – poznavali su samo preljub sa ženom drugog muškarca i blud s nevinom kćeri drugog muškarca. U oba slučaja, žrtva zločina bio je taj drugi muškarac”.

U Babilonu, primjerice, ukoliko je žena kojoj je dogovorena udaja bila silovana, a bila je djevica, silovatelj bi bio ubijen. No, ako je žena bila udana, i ona bi bila ubijena. U Asiriji je otac žrtve silovanja imao pravo za kaznu silovati ženu silovatelja.

Možda je najčudniji zakon iz ovog područja onaj koji su upražnjavali Izraeliti koji su razlikovali ono što se dogodilo u gradu od onoga što se dogodila “u polju”. U osnovi, ukoliko je žena bila silovana unutar gradskih zidina, pretpostavljalo se da je mogla zvati u pomoć ukoliko nije postojao njezin pristanak. Tada bi ona i njezin napadač bili kamenovani do smrti. Međutim, ukoliko je silovanje bilo počinjeno izvan gradskih zidina, ženu se nije smatralo krivom, budući da joj nitko nije mogao pomoći. Umjesto da bude kamenovana do smrti, ukoliko već nije imala dogovoreni brak, bila bi prisiljena udati se za muškarca koji ju je silovao (a koji je morao platiti njezinom ocu) . Ako je bila zaručena, dogovor bi se otkazao jer je bila smatrana oštećenom robom, te bi je vratili na “tržište” po nižoj cijeni.

Amerika prije Kolumba

Prema Amy Casselman, profesorici studija starosjedilačkih američkih zajednica na Sveučilištu San Francisco State, žene su u predkolumbovskoj Americi bile sigurnije od svojih biblijskih sestara. Za VICE je izjavila kako seksualni napad u osnovi nije postojao do dolaska Europljana. “Žene su imale središnju ulogu u svim aspektima starosjedilačke kulture, nasilje nad njima bilo je fundamentalno nespojivo s njihovim konceptom samopoimanja (self) i društva”, rekla mi je. “A u rijetkim slučajevima kada bi se dogodilo nasilje nad ženama, starosjedilački narodi koristili su vlastiti potpuno funkcionalan sustav zakona i reda kako bi brzo prozvali nasilnika i uspostavili ravnotežu u zajednici”.

Starosjedilački američki narodi imali su vlastite plemenske sudove, a Casselman kaže da su današnji američki sudovi manje orijentirani na žrtvu budući da se oslanjaju na maksimalne/minimalne kazne i pretpostavljaju navodnu nevinost napadača. Plemenski sudovi bi odluku o kazni prepuštali žrtvi – primjerice, želi li da se napadač ispriča, manju zatvorsku kaznu od one koju bi današnji sud donio ili neki oblik javnog posramljivanja. “Danas su žene koje prijave seksualni napad regularno i same podvrgnute sudskom procesu i rijetko imaju utjecaj na presudu”, kaže Casselman. “Tipičan primjer za to je stanfordski silovatelj Brock Turner.”

Rimsko Carstvo 

Silovanje kao koncept nije postojalo ni u antičkoj Grčkom ili Rimu – nije postojala riječ za to premda se čini da svaka mitološka priča uključuje ono što bismo nazvali seksualnim napadom. “Ako je netko bio dovoljno bogat i/ili moćan, postojala je mogućnost osobne osvete”, kaže Michael Peachin, profesor klasičnih studija na Sveučilištu New York. “Međutim, seksualni napad bilo koje vrste jednostavno nije bio smatran nečim u što bi se trebala uplesti država”.

Kaže da za razliku od Bliskog istoka, silovanje nije smatrano zločinom nad vlasništvom. Zapravo, na neki način bilo je još gore: ukoliko je žena bila udana, mogla je biti optužena za preljub. Rim je bio mjesto u kojemu nisu postojali ni zakoni koji bi štitili djecu. “Doista, ako netko nije želio dijete mogao je, bez ikakvih zakonskih posljedica, doslovno ga baciti u smeće”, kaže Peachin.

Srednjovjekovna Engleska

U Engleskoj je 1285. silovanje postalo zločin za koji se kažnjavalo smrtnom kaznom, no suci su uvijek nerado osuđivali ljude za taj zločin zato što su žene bile smatrane zavodnicama koje su tražile ili zaslužile napad, tvrdi povjesničar Sean McGlynn. U članku za History Today, pisao je o tome kako je postojala vrlo mala vjerojatnost da će porota, koja se sastojala isključivo od muškaraca, proglasiti krivim drugog muškarca za ono što bismo danas nazvali seksualnim napadom. “U regiji Midlands (središnja Engleska) između 1400. i 1430. od 280 slučajeva silovanja niti jedan nije završio osudom počinitelja”.

Premda primjećuje kako su žene imale malo nade za obeštećenje ako su bile silovane, dodaje i jednu iznimku. 1438. engleska porota oslobodila je Joan Chapelyn optuženu za ubojstvo muškarca u samoobrani. Prošlost je prilično usrana.

Kolonijalna Amerika

U Americi se riječ “silovatelj” ne spominje sve do kasnog 19. stoljeća, a spominje se u vezi s linčom. The Oxford English Dictionary bilježi prvu upotrebu te riječi koja se odnosila na “crnca silovatelja” (“nigger rapist”). Za zločine je bilo mnogo lakše okriviti crne muškarce nego bijelce, budući da im je bilo suđeno na sudovima za robove gdje nije bila potrebna  jednoglasna presuda porote. Sharon Block, autorica knjige Rape and Sexual Power in Early America, za VICE je rekla kako su bijelim muškarcima koji su bili optuženi za silovanje često umanjivane optužbe.

Navela je primjer žene koja se zvala Sylvia Patterson, koju je silovao kapetan James Dunn u New Yorku početkom 19. stoljeća. Dunn je bio optužen samo za “napad s namjerom zavođenja”, što je bilo uobičajeno kada bi moćni bijeli muškarci bili optuženi za silovanje žene iz radničke klase – posebno ako žena nije bila bjelkinja. Tijekom suđenja, Patterson je bila nazvana promiskuitetnom i rečeno je kako je imala spolno prenosive bolesti.

“Na kraju, sud je Dunna proglasio krivim, no kazna je iznosila samo jedan dolar – čime su pokazali što su stvarno mislili koliko ‘vrijedi’ njezin seksualni integritet”, rekla je Block. “Ono što vidimo u stanfordskom slučaju u velikoj mjeri podsjeća na kolonijalnu Ameriku. Muškarcima koji imaju društvenu moć, za seksualne napade doslovno se ‘gleda kroz prste’ – društvena moć prešla je u seksualnu moć”.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević