Sa stavom

NEDOBRODOŠLE TEME

Klevetnice i lažljivice na kiretaži

Klevetnice i lažljivice na kiretaži

Facebook 'Sve su to vještice'

“KBC Split tužit će zastupnicu MOST-a?”, zapitao se u ponedjeljak Večernji list. Svega nekoliko sati kasnije, v. d. ravnatelja KBC-a Split Julije Meštrović za Dnevnik.hr odgovara: “Nije istina da ćemo tužiti Ivanu Ninčević-Lesandrić. Bolnica još uvijek nije završila sa svojom internom istragom pa ni sami rezultati još nisu poznati”. Tri dana ranije, nakon sjednice Vlade na Hvaru, i ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljivao je sankcije: “Sto puta sam rekao, zakon je jednak za sve, treba analizirati i vidjeti. Gdje god postoji krivica, treba sankcionirati. Kao i one koji su prijavljivali ljude koji nisu počinili pogreške”.

Sankcionirat će se, dakle, osim liječnika, liječnica i medicinskog osoblja optuženog za nasilan, ponižavajuć i nepotrebno bolan tretman žena tijekom medicinskih postupaka u sferi reproduktivnog zdravlja – i žene koje su nasilje, poniženje i bol u sferi reproduktivnog zdravlja proživjele. Naravno, ako interni istražitelji prilikom interne istrage prozvanih bolnica utvrde da je ta ista bolnica lažno optužena. Ili ako Ministarstvo zdravstva analizom sektora kojim direktno upravlja i za čije loše upravljanje može (ili bi barem trebalo) biti sankcionirano, utvrdi da su analizirane bolničke ustanove lažno optužene. Za pretpostaviti je da rezultate internih bolničkih istraga i analize resornog ministarstva ne smijemo tretirati onako kako se ovih dana tretiraju žene koje su o nasilju, poniženju i boli progovorile. Govorim, dakako, o omalovažavanju, podcjenjivanju i propitkivanju vjerodostojnosti iskaza. Poruka koju politički vrh i čelnici bolničkih ustanova ovih dana šalju, sasvim je jasna: ako prekinete šutnju, slijede sankcije.

A sve se moglo izbjeći i lijepo razgovarati. Trebale su žene bolje znati. Intimna bolna iskustva ostaviti u četiri bolnička zida. O osobnim traumama razgovarati isključivo na razini osobnog fenomena. Ni u kom slučaju iz pozicije da je osobno političko. Ni u kom slučaju u, oslobodibože, Hrvatskom saboru. Ni u kom slučaju tako da onim muškarcima koji bolje od žena razumiju bol koju mogu izazvati kiretaža i šivanje bez anestezije – izazovu neugodu.

“Bol je subjektivna stvar”

“Očekujem lijepi razgovor”, izjavio je ministar zdravstva 11. listopada uoči saborske sjednice o nepovjerenju – baš njemu. Za Kujundžićev opoziv glasalo je 53 zastupnika i zastupnica, povjerenje mu je dalo njih 77. Složio se nakon glasanja, međutim, s novinarskom opaskom da mu nije bilo lako podnijeti sve što se o njemu govorilo u Saboru. Razgovor, dakle, nije bio lijepi.

“Jednu vrlo intimnu stvar iznosite i dovodite me u neugodnu situaciju” – prekinuo je predsjednik Sabora Gordan Jandroković saborsku zastupnica Mosta nezavisnih lista Ivanu Ninčević-Lesandrić dok je govorila o onome što je doživjela u splitskom KBC-u nakon spontanog pobačaja: “Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže na živo bez anestezije. Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo mojih 30 najmučnijih minuta u mom životu”. Prekinuo ju je, dakle, predsjednik Sabora, dok je premijer Andrej Plenković nezainteresirano tipkao po mobitelu. Prozvani resorni ministar potom je izrazio žaljenje “zbog gubitka djeteta” i dodao “u hrvatskim bolnicama ne radi se tako”. Tako su postavljeni temelji za daljnju retoriku: ako se u hrvatskim bolnicama to tako ne radi, onda zastupnica laže. Za otvoren istup tog tipa nije trebalo dugo čekati.

Dan nakon saborskog govora Mostove zastupnice, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split Deni Karelović izjavio je da Ninčević-Lesandrić laže. “Što se tiče konkretnog slučaja kojeg je iznijela gđa. Ninčević-Lesandrić mogu reći da to nije istina. Kolege su napravili sve lege artis.”, ustvrdio je, a potom nastavio otkrivati podatke iz njenog zdravstvenog kartona – “Njoj nije rađena kiretaža, nego je zbog male trudnoće od svega šest tjedana obavljena aspiracija u lokalnoj anesteziji. Ali znate kakve su to situacije, kad netko očekuje da će ga neki zahvat boljeti, onda čim ga taknete, skače do plafona, više zbog straha nego objektivne boli”. U razgovoru za Dnevnik.hr istoga dana iznio je tvrdnju da Ninčević-Lesandrić “sigurno nije bila vezana jer mi nemamo ni lisice za vezanje” te izrazio bojazan da se “stvara psihoza kod žena da će ih ginekolozi mučiti”. Dodao je i da u KBC-u Split sve pacijentice bez iznimke dobiju anesteziju, neke opću, neke lokalnu, ali “možda pacijentica ne primijeti da je dobila lokalnu anesteziju”. Na pitanje kako je moguće to ne primijetiti, odgovorio je da se injekcija daje u ušće maternice pa žene “možda ne osjete”.

Prema mišljenju Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP), Karelović je u ovom medijskom istupu prekršio barem pet odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), a ogriješio se i o Zakon o liječništvu. Karelović je, smatra Agencija, “javno iznio veći opseg osobnih podataka koji je prije toga u javnost iznijela saborska zastupnica, što je protivno načelu razmjernosti i načelu smanjenja količine podataka”, a činjenica da se radi o saborskoj zastupnici kao javnoj osobi, smatraju, “ne umanjuje obvezu čuvanja liječničke tajne, a time i povjerljivosti osobnih podataka o njenom zdravstvenom stanju, dijagnozama i liječenju od strane liječnika, odnosno bolničke ustanove bez obzira što je ona sama prethodno iznijela određene podatke”. Reagirala je i Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, iz koje tvrde da je prekršen Zakon o zaštiti prava pacijenata, “ponajprije pravo humanosti, pravo na informiranje te povjerljivost podataka” i da u svemu ima elemenata za tužbu.

Ali žene su počele progovarati. Više od 400 žena udruzi RODA – Roditelji u akciji poslalo je svoja mučna iskustva i pokazalo da se, suprotno tvrdnjama ministra Kujundžića, u hrvatskim bolnicama radi upravo tako. Evo samo nekih od njih:

Koprivnica: “Spontani, 10. tjedan. Obilno krvarenje, došla hitnom u strahu. Na pitanje mogu li dobiti opću anesteziju jer sam istraumatizirana od prvog poroda, dežurni liječnik izbjegava odgovor jer anesteziologa nema, Pitam – hoće li boljeti, odgovara: Malena, i ljubav boli”.

Petrova bolnica, Zagreb: “Nakon što su mi popucali šavovi od epiziotomije (tjedan dana nakon poroda), otišla sam na hitnu gdje me dočekao stariji doktor poznat po grubosti. Grubo me pregledao preko još otvorene rane koja se gnojila i rekao bahato – Recite mužu da više ne gleda dolje i sve će biti ok”.

Požega: “Imala sam spontani u 24. tjednu trudnoće. Spojili su me na drip te sam imala pravi porod koji je bio užasno bolan jer se beba rađala na zadak. Nikakvu anesteziju nisam dobila te su me poslije kiretirali na živo jer su ostali komadići posteljice”.

Hrvatska liječnička komora pacijenticama je poručila da uzrok nehumanog tretmana žena u bolnicama leži u kadrovskom deficitu, a sve dionike i dionice zdravstvenog sustava, “od liječnika do pacijenata”, pozvala “na etičnost, objektivnost i profesionalizam kako ne bi došlo do daljnjeg narušavanja povjerenja u njihovom međusobnom odnosu”. Dakle, žene ne bi trebale iznositi svoje priče u javnosti jer to narušava povjerenje u odnosu s bolničkim osobljem.

Nakon što je više od 400 traumatičnih svjedočanstava žena predano Ministarstvu zdravstva, resorni ministar je izjavio: “Ono što je najpotrebitije hrvatskoj državi i hrvatskoj naciji jesu djeca i sve ćemo učiniti da trudnice i djeca budu zaštićeni. Bilo koja nepravilnost će se sankcionirati, nikoga nećemo štititi”. Istog dana gostovao je u Temi dana Hrvatske radiotelevizije gdje se proslavio sljedećom izjavom: “Puno puta pacijentice i ne osjete kad dobiju injekciju lokalne anestezije pa onda nerijetko misle da nisu dobile ništa. Toliko je ubod iglom neosjetljiv da nekad pacijentice (to) misle”. U večernjim satima i HRT-ova emisija Otvoreno bavila se temom reproduktivnog nasilja. Ili je to barem trebala biti tema.

{slika}

ŠTO SMO NAUČILE IZ OTVORENOG?

Ako pitamo ravnatelja KBC-a Zagreb i predsjednika Društva ginekologa Antu Ćorušića (o kojem se 2015. pričalo kao o HDZ-ovom potencijalnom kandidatu za ministra zdravstva), prvo trebamo naučiti da njega “nitko ne može učiti struci” i da udruga RODA “obmanjuje hrvatsku javnost”. Drugo, da Ćorušić ne zna kako se preziva saborska zastupnica koja je potaknula masovne reakcije žena, te da nema govora o vezanju: “Gospođa Lesardić, mislim da se tako zove, nitko je nije vezao. To pouzdano znam. Nitko ne veže žene. Nego se na ginekološki stol stave remeni, koji su već ugrađeni. To je proces koji je svugdje u svijetu isti, koji pomaže ženama”.

Ako pitamo predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split Denija Karelovića, prvo trebamo naučiti da je sve napravljeno po pravilima struke. Iako, da se vratim na početak teksta – tada, pa ni do zaključenja ovog teksta, KBC Split nije dovršio internu istragu o prijavama žena, niti je Ministarstvo zdravstva objavilo izvješće o inspekcijama u bolnicama. Drugo, da ne smijemo zaboraviti da je sve počelo sa Splitom “od jednog političkog obračuna Mosta i da su iznesene privatne stvari o pobačaju saborske zastupnice. Inkriminirana je naša kuća s netočnim podacima”. Treće, što je ranije već napomenuo, da Ninčević-Lesandrić laže: “Uvidom u dokumentaciju, uvidom u iskaze kolegice koja je to radila, gospođa nije bila nezadovoljna tim zahvatom. Ni u jednom trenutku nije iskazala želju da se prekine zahvat, on je trajao kratko, i imala je osam mjeseci vremena da preko institucija, sustava legalnih, reagira, preko knjige žalbe – nije. Mi imamo puno pohvala u knjizi žalbe. Mogla se javiti meni kao predstojniku, mogla se javiti ravnatelju – nije. Zašto sada i na ovakav način, s ovakvim netočnim činjenicama, ja vam to ne mogu odgovoriti”. Četvrto, da je bol “subjektivna stvar i različito se doživljava” te da “bezbolni porođaji postoje samo u jeftinim američkim filmovima”. Posljednje, da KBC Split želi da se “svi jave s negativnim situacijama, da ih možemo popraviti. Ali i s dobrim situacijama. Ovo je jedna situacija u kojoj se ne razgovara na način profesionalni i na način institucija kako je to sustav zamislio, nego na jedan neprofesionalan način, na način glasa ulice. Znate mi smo profesionalci i vjerujemo samo činjenicama, dokazima. Ovo stvara štetu za sustav i za žene”.

Na koncu, od Vilima Beroša, pomoćnika ministra Kujundžića, mogle smo naučiti da “ovakve teme negativne nisu dobrodošle”. Pa ako predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović može izjaviti da do iseljavanja dolazi jer su ljudi “rastuženi i obeshrabreni iznimno depresivnom i lošom slikom naše zemlje koja se često plasira u medijima”, onda valjda i pomoćnik ministra zdravstva može reći da nije dobro da se negativni kontekst (svjedočanstava o kiretaži i šivanju bez anestezije te  nasilju nad rodiljama) prenosi na sve liječnike jer oni “u najvećem dijelu vrlo pošteno, savjesno i odgovorno rade svoj posao”. Čitajte s Vilimovih usana: vaša negativna iskustva jednostavno nisu dobrodošla.  

Osim tvrdnji relevantnih aktera da žene prosto lažu o struganju maternice radi političkih obračuna i širenja negativnih tema, treba spomenuti i neke manje bitne, ali sramotne  medijske i društvenomrežne osvrte, kako bismo dobile dojam u kakvom okruženju rezonira pokret Prekinimo šutnju.

KIRETAŽA I TRAPERICE

Titulu najluđe reakcije uvjerljivo nosi portal 100posto. U članku koji na njihovom portalu više nije dostupan, a koji je uslijedio odmah nakon govora Ivane Ninčević-Lesandrić, nadnaslovu “Izvedena joj kiretaža na živo'”, dodan je naslov “Vječno nasmijana zastupnica šokirala Sabor. Ivana Ninčević-Lesandrić privatno obožava biti uz svog supruga, slobodna i na motoru”, dok je u članku istaknuto “Sada je sve šokirala svojom izjavom, a ovih dana bila glavna tema zbog svoje sklonosti prema trapericama”.

U ovu kategoriju spada i libertarijanski divan o privatizaciji zdravstva kao rješenju koje nam je svima nadohvat nevidljive ruke, kao i oni koji su nakon negativnih reakcija na to magično rješenje izgubili busolu i zaključili da žene koje privatizaciju ne vide kao rješenje – imaju točno onakav sustav javnog zdravstva kakvog zaslužuju. Riječi su ovo Indexovog kolumnista, #notallmen Maštruka. Zanimljiva crtica je da portal Index već neko vrijeme revno prati modni izričaj Ivane Ninčević-Lesandrić, a sve začinjava naslovima poput: “Cirkus je stigao u grad: Odjevna kombinacija mlade MOST-ovke teži je kaos”, “Nakon užasnog tirkiznog izdanja mlada MOST-ovka utopila se u volanima” ili “Džemper i traperice: Mlada mostovka za sabor se odjenula kao za kavu”. Saborske traperice Mira Bulja, očekivano, ne dobivaju jednak tretman Indexa.

Ne treba izostaviti ni tvrdnje da je Ninčević-Lesandrić o struganju maternice odlučila pričati samo radi medijske promocije, niti one da je izlaganje Ivane Ninčević-Lesandrić samo dio Mostove agende potpune privatizacije zdravstva. Drugim riječima, tvrdnje da Mostova zastupnica iskorištava traumatično osobno iskustvo i iskustva drugih žena u svrhu što hitrije privatizacije zdravstva. Kao što je Deni Karelović rekao, sve je to politički obračun. Pritom treba istaknuti da Mostova zastupnica zaista zagovara “prelazak na privatno mirovinsko i zdravstveno osiguranje”, ali valjda treba dopustiti mogućnost da je zastupnici polusatno struganje maternice bez anestezije dovoljna motivacija da progovori o reproduktivnom zdravlju i tretmanu žena u hrvatskim bolnicama. A i da je progovorila s ciljem zagovaranja privatizacije zdravstva – je li to valjan razlog da još jednom zaobiđemo temu ženskog zdravlja, koje je uvijek nekako neugodno i nepristojno, tema za koju uvijek postoji bolji trenutak?

Tu je i T-portalova novinarka Vlatka Polšak Palatinuš, koja je u tekstu “Rodila sam dva puta i ne podržavam kampanju #prekinimošutnju. Evo i zašto” žene koje su podijelile svoja mučna iskustva u hrvatskim bolnicama optužila za generalizaciju nauštrb ginekologa i ginekologinja, a onda svoje dvije trudnoće iskoristila da bi generalizirala iskustva svih tih žena. Prema riječima Polšak Palatinuš, žene su šutnju prekinule na pogrešan način i jedino do čega će sve dovesti jest da će se liječnici u hitnim slučajevima “bojati poduzeti nešto što bi moglo povrijediti osjećaje i prava pacijenta koji im je na stolu”. Ona to zna i tvrdi jer je dvaput rodila i imala “apsolutno povjerenje da je ono što rade (liječnici) ispravno, pa makar ne dobila sve odgovore, makar su zahodi derutni, dio liječnika i sestara neljubazan, a obroci slabašni”.

{slika}

Za kraj sam ostavila Joška Marušića i njegove karikature objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, koja je do tog trenutka korektno pratila pokret Prekinimo šutnju. Feministički kolektiv fAKTIV u postu na društvenim mrežama piše: “Joško Marušić – bog humora, autor bizarnog filma protiv pobačaja i brat jednako genijalnog poznatog rodnog ideologa Matka Marušića, odlučio je ovom karikaturom pokazati svu raskoš svog mizoginog talenta i redefinirati pojam dosezanja novog dna. Marušić, zaštitnik tzv. nerođenih, ljut je što se o temama bitnima za živote žena razgovara u javnosti pa je ovom karikaturom dao svoj doprinos pravedničkoj borbi za vraćanjem nekih stvari u njihova četiri zida. Neće ići, Joško”.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko smatra da Marušićeva karikatura “vrijeđa i ponižava ne samo zastupnicu, nego i sve žene koje su prošle iskustvo, rasplamsava histeriju prema ženama koje su prošle taj užas, umjesto da im se pomogne, da razgovaramo o problemu koji evidentno postoji, kako bi to okončali i spriječili da se ikome više dogodi”. Glavni urednik Slobodne Dalmacije Jadran Kapor, pak, tu karikaturu vidi potpuno drugačije. Smatra da karikatura ne ismijava žene nego – hrvatsko zdravstvo. “Kad postanete svjesni da se sterilne gaze u bolnicama običnim škarama režu na pola da bi ih bilo za više pacijenata, onda će Vam i Marušićeva karikatura dobiti sasvim drugi smisao. Kad tome dodate izjavu dr. Karelovića da je anestezija pri porodu praksa koja postoji u američkim sapunicama, jasno je da je anestezija kod nas misaona imenica ili barem privilegija, a da su za ostale rezervirana sredstva za vezivanje. O tome govori karikatura”, sugerira Kapor. Dakako, ne slaže se s ocjenama predsjednika HND-a, kojeg poziva da mu sugerira način kažnjavanja jedne karikature. Prozvana zastupnica za Faktograf je izjavila da može samo nagađati što je karikaturist htio kritizirati, ali da je njezin osobni doživljaj “da su karikature usmjerene na ženu kao osobu, a ne na sustav”.

Da zaključimo, žene u hrvatskim bolnicama vežu za stolove da bi ih mogli rezati na živo, pri čemu ih nerijetko i vrijeđaju. Ako progovore o tome da ih vežu, režu na živo i vrijeđaju, onda im poručuju da lažu i da šute. Potom njihove traume služe kao inspiracija za karikature koje im još jednom poručuju – to što vas vežu da bi vas mogli rezati na živo, a nerijetko i vrijeđati za vrijeme tog rezanja, to je osobna stvar, nikako nešto o čemu treba progovarati iz saborskih klupa. Osobno ne smije biti političko.

Ovih dana na društvenim mrežama vrti se citat: “Imate sreće što žene žele jednakost, a ne osvetu”. Dodala bih da, osim jednakosti, žene žele i zdravlje koje nije roba ili privilegija, zdravstveni sustav koji je kvalitetan, dostupan i besplatan. A dodala bih i da se nadam da sreća iz navedenog citata neće potrajati.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.