Sa stavom

Prijateljstvo ima i negativan aspekt, ali je i dalje neprocjenjivo

Arhitektura ženskog prijateljstva (drugi dio)

Dvije prijateljice sjede na hridi i gledaju more

Foto: Joshua Sazon

Među prijateljstvima, upravo su ženska prijateljstva ta koje krase brojne posebnosti, imajući na umu ono što nam znače, što od njih očekujemo i što nam pružaju. Za razliku od muškaraca koji često trebaju zajedničku aktivnost kako bi se povezali, žene obično povezanost vežu uz emocionalnu podršku. Ženska prijateljstva imaju specifičnu dubinu, oblikovanu biologijom i psihologijom. Te razlike predstavljaju važan zaštitni faktor koji pomaže u borbi s anksioznošću, depresijom i slabljenjem kognitivnih sposobnosti.

Kada žene sudjeluju u interakciji koja je za njih značajna, razina oksitocina raste i stvara osjećaj povjerenja, povezanosti i ublažava stres. No, bilo bi iluzorno očekivati da je sve vezano uz prijateljstvo idilično.

Uz sve navedene benefite, važno je napomenuti da prijateljstva mogu imati i svoju mračnu stranu. Mogu biti i toksična te nepovoljno utjecati na naše zdravlje, mogu biti emotivno iscrpljujuća, manipulativna, kontrolirajuća, jednostrana i povrjeđujuća. Takve negativne interakcije mogu utjecati na povećanje razine kortizola te rezultirati tjeskobom. Naučiti prepoznati i izbjegavati toksične odnos je put k mentalnom zdravlju.

Što kad prijateljstva postanu bolna?

O negativnim aspektima ženskog prijateljstva govori i psihologinja i psihoterapeutkinja Terri Cole koja svjedoči da mnoge njene klijentice dolaze na psihoterapiju zbog problema u prijateljstvu. Ona smatra da su prijatelji_ice naša odabrana obitelj koja može utjecati na kvalitetu našeg života, te smatra privilegijom biti među ženama koje ne osuđuju, koje zaista žele uspjeh u tvom životu, koje su prisutne tijekom teških razdoblja, kojima možeš reći koliko je nešto zaista teško. Ističe osjećaj pripadnosti koji je veoma izražen kada imamo zdravo žensko prijateljstvo.

Jedno od najtežih iskustava vezanih uz prijateljstvo je gubitak prijateljstva, bilo da se dogodio konflikt, udaljavanje ili smo s vremenom neke odnose i ljude naprosto prerasli.

Gubitak prijateljstva može biti prilično bolno iskustvo. Neki stručnjaci_kinje smatraju da može biti jednako bolno ili i bolnije nego raskid partnerskih odnosa. Slično tome govori i psihoanalitičarka dr. Orna Guralnik, koja smatra da je prijateljstvo nedovoljno proučeno, kao jedno od najdivnijih stvari vezanih za ljudska bića.

Tomu je ponajprije tako jer je prijateljstvo odnos koji nije uronjen u strast, nije seksualan odnos i nije opterećen posjedovanjem. Ljudi ne dijele resurse, prijateljstvo je lišeno moći i ostavlja prostora za brigu o drugome, oslobađajući najbolju verziju sebe. Ono je istinski važno i podržavajuće. No, kada se prekine, kada se nešto loše dogodi, ljudi se zaista osjećaju shrvano. Gutalnik smatra da prekid prijateljstva može biti bolan ili čak i bolniji od prekida romantične veze, ali se o tome ne govori dovoljno jer u društvu ljudi i dalje više vrednuju romantične veze i ne primjećuju da veze koje ljudi formiraju sa svojim prijateljima_icama mogu biti izuzetno duboke i mogu trajati desetljećima.

Istraživanja pokazuju da se u posljednje vrijeme prijateljstva sve više stavljaju u prvi plan, tako pripadnici_e generacije Z prijateljstvo vrednuju više nego romantične odnose. Upravo prijateljstva im predstavljaju primarni emocionalni oslonac. A sve češći je i slučaj da se žene odlučuju na zajedničko stanovanje i zajedničke planove za umirovljenje, dijeljenje doma i života u starijoj dobi.

A kako je prijateljstvo prikazano u književnosti i popularnoj kulturi?

Prisjetimo se i nekih sjajnih primjera ženskih prijateljstava u umjetnosti. Među neizostavnim i značajnijim književnim djelima svakako valja istaknuti napuljsku tetralogiju Elene Ferrante „Genijalna prijateljica“, kao sjajan primjer koliko značajan utjecaj prijateljice mogu imati na identitet jedna druge. Romani u fokus stavljaju prijateljstvo Elene i Raffaelle od djetinjstva pa sve do starosti. Pritom prikazu taj odnos u svoj njegovoj kompleksnosti, fazama i promjenama kroz koje su prolazile, savršeno portretirajući odnos koji postaje temeljnim u životima obadviju protagonistica.

Jedno od važnih književnih prijateljstava je i ono između Ane Karenjine i Dolly, a upravo Dolly svojim riječima obuhvaća samu srž prijateljskog odnosa.

„-Nego, što ti misliš o mom položaju, što misliš? -Ne mislim ništa-rekla je-nego uvijek sam te voljela, a kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bi ja htjela da on bude.“

Kada promislimo o ekraniziranim primjerima ženskih prijateljstava neizostavno je prisjetiti se utjecaja koji je imala serija „Sex i grad“ upravo zbog načina na koji portretira ženska prijateljstva. Jedna od važnih ekraniziranih priča o ženskom prijateljstvu je svakako i nezaboravni film „Thelma i Louise“ koji je po izlasku svojedobno bio kritiziran kao anti-muški, mizandričan i u kojem je feminizam otišao predaleko. Riječ je o klasiku koji prikazuje dvije junakinje koje su utjelovile Susan Sarandon i Geena Davis, a koje su žudjele za slobodom i nečim više od onoga što im je životna svakodnevica trenutačno pružala. Priča je to o prijateljskoj odanosti, podršci i povjerenju koje jedna žena može imati u drugu.

„Nećeš odustati od mene, zar ne?“

Što nam znače prijateljice?

Promišljajući o svim blagodatima koje prijateljice donose u naše živote pada mi na pamet divan stih pjesnikinje Darije Žilić koji kaže: „Znaš već tko je tu za tebe reda radi, a tko ti čuva leđa, kad si umorna od putovanja.“

I zaista je divno imati one koje će nas saslušati kadgod nam to bilo potrebno, koje nas neće osuditi, zbog kojih se nećemo osjećati same. Koje će u teškim trenucima s nama biti strpljive, nježne i prihvaćajuće, pomažući nam da same bolje prigrlimo sebe.

Prijateljice će se smijati s nama iz sveg glasa, zagrliti onda kad imamo osjećaj da se sve raspada. Smišljati strategiju kako riješiti problem, kupiti karte za koncert omiljenog benda, iznenaditi putovanjem u grad u kojem još nismo bile. Ponekad će nas i svojim glasom podsjetiti tko smo i koliko možemo, onda kada nam to bude najpotrebnije.

One su te koje su kroz godine sudjelovale i svjedočile tome kakvu osobu danas vidimo u odrazu vlastitog ogledala. Zahvaljujući kojima smo potpunije, hrabrije, ranjivije, sretnije, nasmijanije, sigurnije i slobodnije!

*Prvi dio teksta se nalazi OVDJE.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Uključi ravnopravnost”. Sufinancira ga Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).