Članice inicijative znajznanje.org su putem web-upitnika anonimno anketirale 97 žena koje su tijekom svog života zatražile prekid trudnoće. U samoj su anketi zastupljene sve dobne skupine unutar očekivane ženske reproduktivne dobi (u 2013. godini taj broj je iznosio 972.948 žena), dok je u odnosu na geografsku lokaciju sudjelovalo najviše žena koje gravitiraju ili jesu u urbanim te, uvjetno rečeno, manje konzervativnim sredinama (Grad Zagreb 36 posto, Zagrebačka županija 18 posto, te Primorsko-goranska županija 12 posto od ukupnog broja ispitanica). Iako geografski određeniji od očekivanog, rezultati su zanimljivi. Ali i – poražavajući.
Naime, čak 14 posto ispitanica smatra kako prekid trudnoće nije izvršen legalno, a kao razlog navode plaćanje “na ruke” i postupak koji je obavljen u privatnim ginekološkim ordinacijama, nepostojanje medicinske dokumentacije o istome i slično. Čak 27 posto ispitanica doživjelo je prepreke pri pokušaju ostvarenja prava na pobačaj, i to u smislu nedostatka pouzdanih informacija i neljubaznosti medicinskog osoblja, te visoke cijene, odbijanja i odgovaranja od strane liječnika/ca.
Prema anketi, najzastupljeniji način zaštite od trudnoće je – prekinuti snošaj (37 posto), zatim kondom (24 posto) i kontracepcijske pilule, koje je u trenutku začeća koristilo 9 posto ispitanica. Spiralu i hitnu kontracepciju su koristile samo dvije žene, dok se na prirodne metode kontracepcije oslanjalo 6 parova. Poražavajući rezultati u odnosu na kulturu korištenja kontracepcijskih metoda se mogu pripisati neznanju, ali i nedostupnosti iste – naime, svaki oblik kontracepcije se plaća, uključujući i kontraceptivne tablete koje se koriste radi reguliranja npr. policističnih jajnika, makar u vidu participacije od dvadesetak kuna.
Rezultati pokazuju i da velika većina žena prije pobačaja nije imala djece (71 posto), te da je pobačaj zatražen jednom do sada, i to u slučaju 73 posto žena koje su sudjelovale u anketi.
Inducirani pobačaji su izvršeni u kliničkim bolničkim centrima (45 posto) i bolnicama (29 posto), dok je 3 posto izvršeno ambulantno u ginekološkim ordinacijama koje imaju ugovor s HZZ-om i čak 23 posto u privatnim ginekološkim ordinacijama, što predstavlja kršenje zakona. Članak 17. Zakona zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine kaže: Prekid trudnoće se može izvršiti u bolnicama koje imaju organiziranu jedinicu za ginekologiju i porodiljstvo i u drugim zdravstvenim organizacijama udruženog rada koje za to posebno ovlasti republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva.
Na pitanje “Osjećate li psihičke ili fizičke tegobe koje povezujete s napravljenim abortusom” 84 posto ispitanica odgovara negativno. Preostalih 16 posto navodi depresiju i žaljenje kao osnovne tegobe, te navode kako nedostaje podrška, makar u vidu grupe podrške žena koje su prošle kroz isto.
Stigmatizirano se osjeća 18 posto ispitanica. Boje se osude, u čekaonicama su se susretale s ljudima koji bi dijeliil letke s porukom “voli dijete i pusti ga da živi” – “kao da su tamo žene bez osjećaja i kojima je svejedno”, strah od kritike, te strah da će pri planiranju trudnoće morati to nekome reći i biti tretirane kao da “ne zaslužuju” dijete.
Članice inicijative zahvaljuju svim ženama koje su odlučile ispuniti anketu. Više o rezultatima možete pročitati na ovom linku.
