Francuski parlament je 24. travnja ove godine izglasao zakon o istospolnim brakovima i pravo na posvajanje. Jedan od protivnika legalizacije istospolnih brakova i prava na posvajanje bio je Jean-Dominique Bunel, francuski doktor prava, stručnjak za humanitarno pravo i zločine genocida. U svom intervjuu za francuski časopis Le Figaro ispričao je svoju priču o traumatskom odrastanju i odgoju u lezbijskoj obitelji. Njegov intervjuu preveo je hrvatski katolički web portal Bitno.hr i taj članak preporučuje građanska inicijativa “U ime obitelji” na svojim facebook stranicama. Dotična inicijativa građana pokušava prikupiti potpise za referendum o braku, odnosno o tome da se u Ustav RH uvede odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Vjerojatno su smatrali da će ovim člankom moći poduprijeti svoje argumente pravnim terminima. Ukratko, Bunel u intervjuu ističe da je u djetinjstvu patio od ‘ideje homoroditeljstva’, a ne tabua homoseksualnosti. Bunelov otac je napustio njega i njegovu majku zbog preljuba kojeg je počinila Bunelova majka sa kolegicom s posla. Majčina ljubavnica ubrzo se uselila u njihov dom. Bunel ističe da je patio zbog nedostatka očinske figure. U svojoj argumentaciji protiv legalizacije istospolnih brakova i mogućnosti posvajanje djece on ističe da je pravo homoseksualnih osoba na dijete u sukobu sa univerzalnim pravom djeteta da ga odgoje majka i otac. Isto tako navodi kako bi podnio tužbu pred francuskom državom i pred Europskim sudom za ljudska prava, da su dvije žene koje su ga odgojile bile u legalnom braku, jer mu je uskraćeno temeljno pravo na majku i oca.
Ono što bi Bunel kao doktor prava i stručnjak za humanitarno pravo trebao znati da u pravnom smislu, ne postoji temeljno pravo na oca. Konvencija o pravima djeteta govori o pravu svakog djeteta na obitelji, ali obitelj nije definirana s obzirom na rod i spol i broj članova. Obitelj se može sastojati od tete, bake i starije sestre. Možda glavna Bunelova trauma proizlazi iz činjenice da ga je napustio otac, a ne zbog seksualne orijentacije njegove majke. Čini se da mu je vlastiti otac uskratio sam sebe, budući da Bunel nije tvrdio da su mu majka ili njezina partnerica branile viđanje oca ili tajile mu informacije o ocu. Iz toga proizlazi da je upravo njegov otac osoba koji bi Bunel trebao tužiti zbog uskraćivanja. Što se tiče nedostatka ‘očinske figure’ što ističe Bunel, radi se o patrijarhalnoj konstrukciji toga što znači ‘očinska figura’, budući da su rodne uloge društveno konstruirane i činjenice da se žene i muškarci unutar sebe puno više razlikuju nego jedni od drugih. Samo zato što nas naša patrijarhalna kultura uči da se dječaci moraju identificirati a ocem kako bi naučili što znači biti ‘pravo muško’ i djevojčice s majkom kako bi naučile što znači biti ‘pravo žensko’ ne znači da je to samo po sebi ispravno ili nužno tako. Djevojčice se mogu identificirati sa ženskim karakteristikama svoga oca, kao i dječaci s muškim karakteristikama svoje majke, ako imamo na umu da su stereotipna muška i ženska ponašanja društveno uvjetovana.
Budući da se slični argumenti pojavljuju kod protivnika seksualnog odgoja u Hrvatskoj kao i kod brojnim simpatizera raznih katoličkih građanskih udruga koji se protive pravima istospolnih partnera na brak i posvajanje djece izrazito je važno osvijestiti ljude o postojanju društveno konstruiranih rodnih uloga iz kojih proizlaze šovinizam i homofobija. Ono čega se ljudi najviše boje kod istospolnih brakova i prava na posvajanje je da će to pravo na neki način ugroziti njihove heteroseksualne zajednice. Ako zagrebemo dublje ispod površine, čini se da se ljudi boje promjene starih, tradicionalnih pogleda na obitelj čak i kada svuda oko nas postoje mnogobrojni dokazi o disfunkciji tradicionalne heteroseksualne obitelj. Nasilje u obitelji te sve veće stope razvoda opće poznate su činjenice koje očito toliko ne brinu protivnike istospolnih brakova i prava na posvajanje koliko ih brine mogućnost da netko drugi uživa ista zakonska prava kao i oni. Ljudi se ne žele odreći svojih šovinističkih i homofobnih pogleda na svijet maskiranih u religiozna kojima opravdavaju uskraćivanje tuđih prava. Ako smo prema Ustavu svi jednaki, kako je moguće da neki budu jednakiji od drugih?
