Povodom Međunarodnog dana dekriminalizacije pobačaja u 35 su njemačkih gradova održane akcije Pod motom “Van s pobačajem iz kaznenog zakona”.
Jedan od organizatorica izjavila je: “Veliki je uspjeh što se Međunarodni dan sigurnog pobačaja obilježava i u Njemačkoj. Nećemo dopustiti da nam anti-choice konzervativci_ke i desničari_ke oduzmu pravo na samoodređenje! Stavci 218 i 219 trebaju izaći iz kaznenog zakona”.
Podsjetimo, u Republici Njemačkoj pobačaj je još uvijek ilegalan.
Pokušaje liberalizacije zakona Ustavni je sud više puta proglasio neustavnima. Nakon što je 1974. njemački parlament izglasao legalizaciju pobačaja, demokršćanske stranke daju novi zakon na procjenu ustavnosti, a godinu kasnije Ustavni sud odbacuje tzv. princip roka, odnosno mogućnost legalnog izvršenja pobačaja na zahtjev do određenog tjedna trudnoće, s objašnjenjem da ne udovoljava ustavnoj odredbi o zaštiti nerođenog života.
Tek 1992., nakon 16-satne maratonske sjednice, parlament usvaja tzv. “model roka”, koji podrazumijeva obvezno savjetovanje. Odluku o pobačaju time se formalno prepušta ženi, ali ideja iza obveznog savjetovanja ostaje duboko mizogina – ženi se jednostavno ne može prepustiti odluka o vlastitom tijelu i životu. Nova uredba vrijedila je za sve savezne zemlje, budući da je prije ujedinjenja u Zapadnoj Njemačkoj vrijedio tzv. “indikacijski model” (prema kojemu se pobačaj dopušta uz određene medicinske i kriminološke indikacije), a u DDR-u “model roka”.
Godinu kasnije Ustavni sud proglašava model roka neustavnim, no u prijelaznoj odredbi navodi da je pobačaj nezakonit, ali da se načelno ne kažnjava. 1995. parlament donosi novi zakon o pobačaju, prema kojem se on ne kažnjava ako osoba najkasnije tri dana prije prođe savjetovanje u nekom od državno priznatih savjetovališta.
Troškove pobačaja na zahtjev snosi žena, ali zdravstveno osiguranje u nekim slučajevima snosi troškove vezane za samu trudnoću i eventualne komplikacije.
2017. godine prašinu je podigao slučaj liječnice obiteljske medicine, Kristine Hänel, koja je novčanom kaznom od šest tisuća eura kažnjena zbog oglašavanja usluge pobačaja na svojoj internetskoj stranici. Obrazloženje kazne stoji u zloglasnom članku 219a Kaznenog zakona, kojim se “zabranjuje javno oglašavanje i navođenje cijene pobačaja”.
Hänel se žalila na prvostupanjsku presudu pa je slučaj proslijeđen višem sudu, koji je presudu potvrdio. Početkom ove godine presuda je pak ukinuta i slučaj je vraćen na okružni sud u Gießenu, koji je odbacio optužnicu temeljem promijenjenog članka 219a. Naime, parlament je u veljači 2019. donio dopunu zakona četvrtim, prema kojemu se sada oglašavanje pobačaja ne kažnjava u slučaju da liječnici_e, bolnice ili ustanove navedu uvjete izvršenja pobačaja na zahtjev – provedeno savjetovanje, izvršenje unutar 12 tjedana, i to od strane liječnika_ce – te ukoliko skrenu pozornost na informacije o pobačaju koje izdaje nadležno tijelo – savjetovalište ili liječnička komora. Njemačka vlada time je iznova potvrdila da žene ne bi trebale imati pravo na psihofizičku autonomiju, odnosno da se pitanje tjelesne autonomije smatra pitanjem općeg morala.
Važno je istaknuti motivaciju liječnice zbog čijeg je slučaja došlo do promjene zakona. Naime, jačanjem ekstremne desnice u Njemačkoj, sve je više slučajeva “prokazivanja” i optužbi na račun liječnika_ca koji_e obavljaju pobačaje na zahtjev, a internetska potraga za tim informacijama vodi na stranice anti-choice organizacija – slično kao u Hrvatskoj – koje pobačaj izjednačavaju s Holokaustom. Radikalna desnica, tragom svojih nacističkih prethodnika_ca, većinom iz nacionalističkih i šovinističkih, odnosno islamofobnih pobuda teži ograničavanju ženskih ljudskih prava pod krinkom “očuvanja obitelji”. “Imamo gomilu anti-choice internetskih stranica prepunih dezinformacija, i ne želim dopustiti da žene moraju posjećivati takve stranice u potrazi za konkretnim informacijama. Želim informirati i educirati žene”, rekla je Hänel.
Uza sve zapreke, otpor desnici i patrijarhatu u Njemačkoj glasan je i ustrajan. U siječnju ove godine oko 6 tisuća osoba u više od 30 gradova sudjelovalo je u prosvjedima povodom planiranih zakonodavnih promjena i zahtijevalo brisanje stavka 219a iz Kaznenog zakona. Također, povodom Međunarodnog dana sigurnog i dostupnog pobačaja, 28. rujna, u više od trideset njemačkih gradova održane su razne akcije – demonstracije, prikazivanje filmova, panel rasprave, predavanja, kampanje na društvenim mrežama, ulične akcije – s ciljem podizanja svijesti ne samo o manjkavoj zakonskoj regulativi pobačaja, nego i o seksualnom nasilju i uznemiravanju, rodnim stereotipima i rodnoj binarnosti koja ne šteti samo interspolnim osobama koje se u Njemačkoj još uvijek podvrgava nepotrebnim operacijama, nego onemogućuje pravo na samoodređenje svakoj osobi, neovisno o spolu i rodu.
{slika}
Na skupovima su govorili_e političari_ke, liječnici_e i aktivisti_kinje, zagovarajući dekriminalizaciju pobačaja i kritizirajući trenutnu situaciju s nedavno izmijenjenim stavkom 219a. Osim toga, kritika je upućena i na račun obrazovnog sustava, koji liječnike_ce gotovo da i ne priprema za izvođenje pobačaja, iako se ne radi o nekakvom rubnom fenomenu nego o dijelu sustavne medicinske skrbi.
U Kölnu su među organizatorima_cama bili_e i Kritische Medizinstudierende Koeln, studentska organizacija koja prepoznaje važnost buduće uloge svojih članova_ica, pozivajući ih na društvenu odgovornost. “Želimo izaći na ulice i sudjelovati u razbijanju tabua. Više od stotinu tisuća pobačaja godišnje u Njemačkoj i pedeset milijuna diljem svijeta nisu izolirani slučajevi. Učinimo skriveno vidljivim i razgovarajmo o tome! Naročito kao studenti_ce medicine trebali_e bismo biti svjesni svog budućeg položaja moći”, poručuju.
Jedna od aktivistkinja iz organizacije Frauen*Kollektiv iz Koelna, Sarah Thibol, kao svoj osobni cilj navodi “da žene saznaju da pobačaji nisu legalni u Njemačkoj. Mnoge ostanu iznenađene kada to prvi put čuju”, tvrdi.
Iako gotovo sve žene u Njemačkoj (u teoriji) mogu abortirati, Sarah Thibol i druge aktivistkinje zahtijevaju potpunu dekriminalizaciju pobačaja. Kate Cahoon iz organizacije Bündnis für sexuelle Selbstbestimmung (Savez za seksualno samoodređenje), navodi još jedan problem. Definiranje pobačaja unutar Kaznenog zakona svodi ga na tabu temu. “To onda postaje moralno pitanje i dovodi do dodatne stigmatizacije žena koje zatraže pobačaj”, kazala je.
{slika}
Trenutno se u Njemačkoj Zeleni i Slobodni demokrati (FDP) zalažu za legalizaciju pobačaja, kao i neki_e kandidati_kinje socijaldemokrata (SPD). Suprotne stavove imaju demokršćani (CDU i CSU), kao i ekstremna desnica (AfD).
Slično kao i u Hrvatskoj, unatoč teoretskoj dostupnosti pobačaja, žene ponekad moraju moraju prijeći stotine kilometara da bi pronašle liječnika_cu koji_a obavlja taj zahvat. Prema saveznom statističkom uredu, 2003. godine u Njemačkoj je bilo oko dvije tisuće bolnica i klinika u kojima se zahvat mogao obaviti. 2019. ih je gotovo upola manje.
“U velikim gradovima poput Berlina ili Hamburga nije toliki problem doći do odgovarajuće skrbi, ali ako žene nemaju informaciju o tome gdje mogu pobaciti, moraju pretraživati internet i odlaziti u drugi grad”, tvrdi Caroline Gabrysch, aktivistkinja odganizacije Medical Students for Choice.
“U cijeloj zemlji nemamo sveobuhvatan popis liječnika_ca ili klinika koje izvode pobačaje. Žene moraju putovati i po nekoliko sati. Često se susreću s protivnicima_ama pobačaja koji_e napadaju prakse i savjetovališta i pokušavaju izvršiti pritisak. Zbog stigmatizacije i kriminalizacije, kao i zbog nedostatka medicinskog obrazovanja, postojeća se ponuda smanjuje.
Umjesto da se uhvati ukoštac s problemom, savezni ministar zdravstva Jens Spahn troši novac za izradu studije koja može pokazati samo ono što je već dugo poznato – pobačaj nije okidač za probleme mentalnog zdravlja. Suprotno tome, nedavna istraživanja pokazuju da neželjene trudnice kojima je prekid trudnoće uskraćen češće pate od psihičkih i drugih zdravstvenih problema, od onih koje su imale mogućnost prekinuti neželjenu trudnoću.
Prekid trudnoće bio je i ostao uobičajen i neizbježan u svim društvima, u svakom trenutku. Kršćanski fundamentalisti i konzervativne desničarske stranke širom svijeta koriste ovo pitanje kako bi Crkva, odnosno država, stekle i zadržale kontrolu nad našim tijelima”, stoji u priopćenju Saveza za seksualno samoodređenje.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
