Jedna od Libelinih dražih tema svakako je jedina nam javna televizija, o čijem shvaćanju rodne ravnopravnosti smo već nekoliko puta pisale. Kada je stigao poziv za sjednicu Odbora za ravnopravnost spolova na kojem će upravo sam HRT pričati o tome kako promiču jednakost spolova, srce nam je zatitralo od radosti. Naime, na inicijativu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, Hrvatska radio televizija (HRT) dobila je zadatak da izvijesti Sabor o tome što poduzima za promicanje svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca u programu Hrvatskog radija (HR) i Hrvatske televizije (HTV).
Sjednica Odbora na kojem je raspravljano o izvješću održana je jučer, a izvješće se očekuje i na plenarnoj sjednici kroz koji dan. Samo su izvješće došle braniti jake snage HRT-a predvođene ravnateljom HRT-a Vanjom Sutlićem, direktorom programa HTV-a Domagojem Burićem, urednicom informativnog programa HTV-a Hloverkom Novak Srzić te Sinišom Grgićem članom Programskog vijeća HRT-a. Zadnje spomenuti Grgić imao je čast izložiti sadržaj izvješća no nažalost priliku je iskoristio za to da kaže kako je na HRT-u zaposleno 67% žena, kako se pazi na retoriku i kako je otvoren za sva pitanja. (Da se radi o kakvoj američkoj seriji kakve i naša javna TV voli, neki football jock bi iz pozadine vikao “Boring!“).
U ime Vlade Odboru se obratila predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin koja je prvo obrazložila stajalište Vlade koje je, iako naravno retorički blago i diplomatsko, dalo naslutiti da izvješće nije bog zna kakvo. Vlada je konstatirala da ravnopravnost spolova nije adekvatno zastupljena u programima HRT-a te da bi HRT trebao voditi pažnju i o reklamama kakve prikazuje u svom programu. Tada je Helena Štimac Radin počela sa konkretnim primjedbama, počevši od činjenice da nisu popratili niti donošenje novog Zakona o ravnopravnosti spolova, niti Nacionalnu politiku, a niti su adekvatno pratili političku zastupljenost žena u lokalnim izborima 2009. godine. I onda saznajemo za neopisivi smisao za (crni) humor i aljkavost koji HRT posjeduje. Za početak smo saznali da HRT uopće ne razlikuje ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, i naravno da im je onda komplicirano izvještavati o radu mehanizama za provođenje ravnopravnosti spolova. Pa smo saznali da u izvješću piše da se teme o ravnopravnosti spolova dogovaraju s Uredom za ravnopravnost spolova što je za predstojnicu tog istog ureda bio prvi glas (za svaki slučaj, vidjevši da HRT ne razlikuje jedan od drugog ureda od istoga se ogradila i Pravobraniteljica Gordana Lukač Koritnik). Zatim je HRT naveo da je imao čitavih 13 priloga o ravnopravnosti spolova u središnjem Dnevniku u godinu i pol dana. Vau. Svakih mjesec i pol dana su objavili minutu priloga o ravnopravnosti spolova.
Predsjednica Odbora Gordana Sobol primijetila je da to što HRT smatra da činjenica da imaju zaposleno 67% žena znači da promiču ravnopravnost spolova pokazuje da očito ne shvaćaju bit problematike, a Pravobraniteljica je podsjetila HRT na svoje izvješće u sklopu kojeg se obrađuju i mediji. Mirela Holy zamjerila je izvješću nekorištenje rodno osjetljivog jezika i nespominjanje reklama. Isto je izvješću prigovorila i Mirjana Ferić Vac, kao i Karmela Caparin. Vesna Škulić još je nadodala i potpunu nevidljivost žena s invaliditetom u programu. No svaka od govornica se potrudila izvući i poneke bisere samog izvješća, na koje su se čak i prisutni HRT-ovci meškoljili i lagano crvenjeli. Tako smo saznali da je u popis emisija koje promiču ravnopravnost spolova uvrštena i emisija o slavonskim narodnim nošnjama. Zabavni program se hvali činjenicom da prikazuje žanrovski “ženske filmove” kao što su Zgodna žena i Opasne misli, a posebno su si ponosni što ukusu “ženske” publike udovoljavaju telenovelama (iliti sapunicama). Obrazlažući doprinos jedne emisije ravnopravnosti spolova HRTovci su rekli kako su u njoj gostovale “žene u najboljim godinama”. S tim da kako smo kasnije neformalno doznale, članice Odbora su izdvojile samo dio HRTovih provala u izvješću, i to one koje im nije bilo preneugodno pročitati. Možemo samo zamisliti čemu onda sliči ostatak izvještaja.
Nakon svega toga jedva da se itko više mogao ljutiti na HRT jer je njihovo nepoznavanje problematike prekomično da bi izazivalo ljutnju, možda samo tugu zbog pretplate koju plaćamo. Glavni ravnatelj i urednica informativnog programa pokušali su se posipati pepelom sve na principu budemo sljedeći puta bolji i zapravo smo radili puno više nego što ovdje piše. Glavni ravnatelj je čak poručio da će se HRTov novoosnovani edukacijski centar posebno pozabaviti i edukacijom novinara/ki o rodnoj problematici. Samo se nadamo da ih tome neće podučavati oni koji su ovaj izvještaj i pisali jer bi nam se moglo desiti da Dnevnik prikazuje priloge o snimanju telenovela.
