Dugogodišnji doprinos Hillary Clinton međunarodnim ratovima izruguje se njezinom pretvaranju da podržava ženska prava.
U nedavnoj debati s Donaldom Trumpom, Hillary Clinton se još jednom brandirala kao šampionka borbe za ženska prava i križarka protiv seksualnog nasilja. Ovim nastupom, Clinton je zaradila značajne bodove od ljudi koji očito nisu smatrali nužnim da se reflektiraju na fundamentalnu nepomirljivost feminizma i upornog huškanja na rat.
No, činjenica je da se dugogodišnji doprinos Clinton međunarodnim ratnim bojištima smije u lice njezinom pretvaranju da se bori da prava žena ne budu ugrožena, bilo seksualno, ili na neki drugi način.
Uzmimo za primjer njenu snažnu podršku ratu u Iraku – ili točnije rečeno – totalnoj destrukciji te zemlje. U jednom poglavlju novog izdanja False Choices: The Faux Feminism of Hillary Rodham Clinton, (Lažni izbori: Lažni feminizam Hillary Rodham Clinton) koje je priredila Liza Featherstone, suosnivačica CODEPINK-a Medea Benjamin opisuje konfrontiranje sa tadašnjom senatoricom Clinton u pripremama za invaziju 2003. godine: “Nedavno se vrativši iz Iraka, prenijela sam (Clinton) da su nam inspektori za oružje u Bagdadu rekli da ne postoje nikakva opasna oružja za masovnu destrukciju i da su žene u Iraku preplašene ratom koji se pripremao i očajno žele da se to zaustavi. ‘Divim se tvojoj volji da govoriš u ime žena i djece u Iraku’, odgovorila je Clinton, ‘ali postoji jednostavan način kako spriječiti da itko bude ozlijeđen, a to je da se Saddam Hussein razoruža.'”
Naravno, teško je razoružati nekoga tko ne posjeduje oružje o kojem se govori. I nažalost po njenu trenutnu kampanju protiv seksualnog nasilja, ‘šteta’ kojoj je irački narod i dalje izložen, zahvaljujući SAD-u i njihovim prijateljima, uključuje i mnoge slučajeve silovanja od strane okupatorskih vojnika, što se,nažalost, često događa u takvim situacijama.
Zapravo, uopće ne bi bilo nategnuto usporediti silovanja sa samim činom vojne invazije, ukoliko ga shvatimo kao neželjeni prodor na određeno područje i nanošenje stalnih fizičkih i psihičkih povreda.
Nadalje, čini se da institucionaliziranje silovanja unutar same američke vojske ističe urođenu nekompatibilnost želje da istovremeno budete za prava žena i za militariziranje. U 2008. godini, bivša američka kongresmenka Jane Harman je napisala: “Vjerojatnije je da će žene na službi u američkoj vojsci biti silovane od strane suboraca nego ubijene neprijateljskom vatrom u Iraku … Kao što stari Pogo crtić kaže: “Susreli smo neprijatelja i neprijatelj smo mi. ‘”
Istodobno, u svijetu Hillary Clinton ne možete nikada imati previše neprijatelja. Članak u časopisu Time iz 2014. primjećuje neke njene napore huškanja na rat kao američke državne tajnice za vrijeme administracije Baracka Obame, kada je ‘njezin’ State Department omogućio širenje smrtonosnih napada dronovima. U nastavku, autor članka primjećuje da je prilikom eskalacije sukoba u Afganistanu, Libiji i operaciji Bin Laden – Clinton zauzimala agresivniju liniju od ministra obrane Roberta Gatesa, republikanca kojega je imenovao sam Bush.
A New York Times Magazine je u travanjskom izdanju objavio članak koji se bavio ‘afinitetom Clintonove prema oružanim snagama’: “U bombastičnim, testosteronom ispunjenim predsjedničkim izborima 2016. godine, Hillary Clinton je uistinu posljednji sokol u utrci. Budite sigurni, samo “pravi sokol” bi prijetio – tijekom svoje prethodne predsjedničke kampanje – da će “potpuno sravniti sa zemljom” Iran u slučaju napada na Izrael. Istodobno, taj isti Izrael i dalje uništava Palestince alarmantnom stopom uz lojalno odobrenje Clinton.”
“Mislim da je Izrael učinio ono što je morao učiniti”, bila je njezina procjena izraelskog napada na pojas Gaze 2014. u kojemu je poginulo oko 2.251 Palestinaca/ki, među njima 299 žena i 551 dijete. Nije ni čudo, možda, što je više promatrača/ica događaja u razorenoj Gazi ocijenilo djelovanje Izraela kao neki vid silovanja. I dok Trump ostaje neporeciva uvreda za čovječanstvo, on se barem ne pretvara da ima moralno čvrste principe, niti piše sljedeće tvitove: “Svaka osoba koja je preživjela seksualno nasilje zaslužuje da se čuje, da joj se vjeruje i da bude podržana”.
Problem s ovim konkretnim tvitom nije samo osjećanje; problem je što Clinton sama ne vjeruje u to – jer da bi tak tvit bio istinit morala bi mnogo toga čuti o žrtvama američkog nasilja u svijetu. Srećom za nadglednike carstva, međutim, žrtve imperijalizma lako nestaju iz globalnog diskursa – osim, naravno, ukoliko ne mogu biti prikazani/e kao da nas mole da ih bombardiramo do oslobođenja.
U poglavlju svoje knjige ‘False Choices’, feministička znanstvenica Sila Eisenstein primjećuje da su “bombe SAD-a umotane u retoriku prava žena u ratovima u Afganistanu i Iraku” i da se “slični problemi pojavljuju u Hillarynom najnovijem pogonu prema još jednom ratu” u Siriji.
Ističući kako su “većinom feminizmi u SAD-u i inozemstvu u proteklih tri desetljeća postali … više intersekcijski, aktivno antirasistički i antimilitaristički,” Eisenstein predviđa da će “Clinton kao predsjednica biti korištena da zaustavi ovu radikalnu evoluciju i preruši militarizam, uz prijateljsko bijelo žensko lice, u feminističko postignuće.”
Clinton može optuživati Trumpa koliko god želi da ide protiv ženskog dostojanstva – i bit će u pravu. Ali i ona sama vraški radi na tome.
Belén Fernández je autorica knjige “Imperijalistička poruka: Thomas Friedman na radu”, u izdanju Verso i urednica je u časopisu Jacobin.
Prevela i prilagodila: Jovana Živković
