Ova recenzija sadrži manje spoilere. Nemojte čitati dalje, ako ne želite saznati ništa o novoj sezoni serije True detective.
Iako prva sezona serije True detective nije baš bila takvo remek djelo kakvim su ga prozivali u najavama, u njenoj močvarnoj estetici i ničeanskom funku mnogo je toga bilo dopadljivo. Bila je zamišljena kao HBO verzija serije Starsky and Hutch – kao da su Starsky i Hutch upali u močvaru Louisiane i iz nje izronili s duboko usađenim psihološkim problemima. Druga sezona sve to odbacuje i uvodi novu glumačku ekipu i ambijent Zapadne obale – izmišljeni grad Vinci, prljavo središte industrije nedaleko od Los Angelesa. Te su promjene uglavnom proizvele usporenu kriminalističku dramu kojoj nedostaje uzbudljivost prethodnice. Ali iznenadna promjena u seriji izazvala je zanimljivu posljedicu: ovoga puta, posao njenih protagonistica nije samo da budu ubijene.
Radnju prve sezone serije True detective – ponosa i dike pojave poznate i pod nazivom McConnaissance – zahuktava umjetnički nastrojeni serijski ubojica koji svoje žrtve (vrlo često prostitutke) ostavlja u vrlo pedantno izvedenim pozama, okrunjene jelenjim rogovima. U drugoj sezoni žrtva je Ben Casper, visoko rangirani dužnosnik grada Vinci. Casperovo osakaćeno tijelo pronađeno je na klupici pokraj ceste, a to predstavlja veliki problem mafijaškom bossu Franku Semyonu (igra ga Vince Vaughn koji za promjenu nije reduciran na humor baziran na povraćanju i genitalijama). Semyon je računao na Caspera koji je trebao sklopiti mutan građevinski posao u njegovu korist.
Slučaj je dodijeljen troje predvidljivo nestabilnih murjaka: Antigone Bezzerides (Rachel McAdams), Paulu Woodrughu (Taylor Kitsch) i Rayu Velcorou (Colin Farrell), koji je, kako stvari stoje, na Franckovom platnom popisu i još k tome – da bi vam bilo jasnije kakav je tip osobe Ray – svog sina zove ‘debela pičkica’.
Mnogi/e su kritičari/ke istaknuli/e da u prvoj sezoni serije nije bilo niti jednog zanimljivog ženskog lika. Serija se usredotočila na Martyja i Rusta – njihove demone, njihove laži, njihovo prijateljstvo. Ubijene su žene ostale likovi iz pozadine, sve su bile svedene na gole stražnjice i bez glasa. Izgleda da je autor serije Nic Pizzolatto tu kritiku shvatio ozbiljno. Njegova nova verzija serije u prvi plan stavlja Bezzerides – glavnu detektivku na slučaju i suzdržava se od fetišističkog ubijanja ranjivih žena.
Ali u tome i leži problem: koliko god nam to bilo teško priznati, serijski ubojice i gola ženska tijela proizvode dobar televizijski program. Ovoga puta pratimo naizgled beskrajne razgovore o financijama i građevinarstvu, a to je, da budem iskrena, pomalo naporno. A umjesto dinamike murjačkog prijateljstva, koja je podizala ugođaj prve sezone, ova nam sezona nudi troje detektiva koji su međusobno potpuno izolirani u vlastitim problemima. Duboko iskreni izljevi srdžbe pojedinih likova povremeno su smiješni. Na primjer, ova izlizana mudrost koju Semyon izgovara svom suradniku: “Ne želiš izgledati gladno. Nikada nemoj raditi ništa zbog gladi. Čak ni jesti”.
Zrno utjehe u ovome svemu lik je Antigone Bezzerides koju igra Rachel McAdams. Ona je nenapadno luda enigma koja puši e-cigaretu, s dovoljno slojevitim karakterom da nadoknadi za sve prostitutke koje su predstavljale tihu okosnicu prve sezone. Kada ju upoznajemo, Bezzerides je uvučena u osoran i neugodan razgovor sa svojim ljubavnikom u vezi njenog pretjerano žestokog seksualnog apetita. Napada ponižavajuću prirodu porno industrije, ali uživa u gledanju vrlo sirovog oblika pornografije. Iako odgajana u hipijevskoj obitelji, pretvorila se u prekaljenu policajku, ali razlog njenom vječnom očaju nije potpuno jasan. Misterij koji obavija lik Bezzerides nije ništa manje zanimljiv od misterija koji obavija nasilno ubojstvo Bena Caspera.
Kao detektivka koja radi u prevladavajuće muškoj sredini, Bezzerides je šutljiva i nepokolebljiva. Skreše Velcorove pokušaje flerta i brža je od njega u napetoj sceni progona. Uz to nosi noževe skrivene u tajnim pretincima odjeće, potpuno svjesna da je većina kriminalaca s kojima dolazi u doticaj potpuno sposobna nadvladati ju čistom silom.
“Temeljna razlika između spolova je ta da jedan spol može golim rukama ubiti drugi. Svaki muškarac koji me takne, bez obzira na svoju veličinu, iskrvariti će za manje od minute”, kaže Velcorou. Nije slučajnost da Antigone Bezzerides nosi ime Sofoklove snažne junakinje koja, prkoseći moćnome kralju, preispituje vladajuće koncepte ženstvenosti.
Reći ću još nešto u korist druge sezone serije True detective, koju za sada još nije krenulo: od svoje se prethodnice mnogo bolje nosi s temom seksualnog nasilja. Marty i Rust bili su suočeni s razvratnim kultom koji je ritualno silovao djecu, ali mi to doživljavamo primarno putem Martyjeve užasnute reakcije. U drugoj sezoni seksualnom nasilju podvrgnuta je Velcorova bivša supruga Alicia, a ona gledatelju/ici prenosi vrlo opipljive emocije i kompleksnu prirodu situacije. Saznajemo da ju je nepoznati počinitelj pretukao i silovao još dok je bila u braku Velcorom. Njen se odnos s bivšim suprugom pogoršao nakon napada i zbog toga očito pati. Mali Chad Velcoro možda je silovateljevo dijete i ona naravno pati i zbog toga. Traumu silovanja imamo priliku doživjeti kroz njene oči, a ne kroz filter muškog detektiva.
Prve tri epizode serije True detective nisu oduševile kritiku. Ali spremna sam seriji pružiti priliku da se zahukta. Znamo da Nick Pizzolatto umije pisati dobro iznijansirane i duboke muške likove. Pogledajmo kako će se snaći sa ženama.
Prevela i prilagodila Petra Kos
