Nakon rezultata prvog kruga izbora u Francuskoj, malo tko je iznenađen: Marine Le Pen i Emmanuel Macron će se suočiti u drugom krugu. No, povijesni rezultat Jean-Luc Mélenchona otvorio je novo poglavlje u povijesti francuske ljevice.
Nećemo biti u mogućnost dati detaljniju analizu dok nemamo podatke o lokalnom glasovanju, tako da analiza navedena niže ostaje na općoj razini i temelji se na procjenama istraživačkih agencija i djelomičnim rezultatima koje navodi Ministarstvo unutarnjih poslova od ponoći 23. travnja.
1. U danima pred izbore ljevica je uglavnom bila otpisana, dok je desnica bila glasna i uvjerena da još uvijek može trijumfirati. Rezultat je bio kompleksniji nego što su očekivali. Ako pridodamo glasove Arthauda, Hamona, Mélenchona i Poutoua dobivamo 27.3 posto za ljevicu protiv 48.6 posto za desnicu. No, ako računamo da dio Macronovih glasova dolazi od ljevice, tada dolazimo do omjera 42 posto naspram 52 posto.
2.Marine Le Pen je s 22 posto glasova poboljšala svoj rezultat od zadnjih predsjedničkih izbora za 4 posto i nadmašila rezultat svog oca iz 2007.godine za 10 posto. Nacionalna fronta (FN) nastavlja zauzimati veliki dio političkog prostora, no rezultati su razočaravajući kada se usporede saanketama na početku kampanje, prema kojima Le Pen ima oko 27 posto. Zaista, unatoč prošlim nadmetanjima, jučerašnje rezultate možemo smatrati još manje plodonosnim: FN je osvojio 25.2 posto u utrci za upravnu vlast i 27.3 posto u regionalnim izborima. Le Pen je računala da će se ovi izbori preokrenuti u borbu s vladom Socijalističke Partije, no morala se natjecati s radikalnom desnom opozicijom i socijalističkim oponentima koji su išli lijevo žešće nego što je očekivala.
3.Najznačajniji rezultat postigla je ljevica obilježivši povijesni preokret. Kao što su ankete predviđale, kandidat Socijalističke Partije (PS) Benoît Hamon nije mogao pobjeći od klopke između centra što je potaknuo duo Hollande – Valls, a Macron intenzivirao, i želje za raskidom koji je poticao Mélenchon i njegovi pristalice. Hollandovo glasačko tijelo se 2012.god. podijelilo: pola ih je izabralo Macrona (zbog uvjerenja ili opcije manjeg zla u usporedbi s desnicom), četvrtina je izabrala Mélenchona i jedva petina Hamona. Najbitniji za “belle alliance populaire” – zapravo, Socijalistička partija i mali saveznici – trebali su spasiti PS dajući joj blagoslov čitave lijeve strane. PS je skoro bila reducirana na katastrofalnih pet posto Gastona Defferrera 1969.god. Taj poraz je prisilio Socijaliste na reorganizaciju pod Mitterandom sa Épinay kongresom 1971.god. Nakon gotovo pedeset godina sve počinje iznova. Kao što smo i očekivali, Épinayski PS je nestao s katastrofalnim mandatom u vladi.
4.Kada je riječ o povijesnim usporedbama, možemo spomenuti da Mélenchonov rezultat nije daleko od rezultata komunista (PCF) Jacquesa Duclosa iz 1969.god. (21.4 posto). U to vrijeme radikalna ljevica – le gauche de la gauche – upravlja situacijom. Mitterrandov PS je stao na kraj dugoj fazi koju je započeo antinacistički pokret otpora. Sada je Jean-Luc Mélenchon možda pomogao ispraviti stvari.
Ljevica ljevice je 2007.god. propustila priliku za novi početak koji je predviđan s dinamičnom kampanjom protiv Europskog ustavnog ugovora 2005.god. Energija koju smo vidjeli 2005.god. opet se pojavila i izvanredni rezultati su zaista dojmljivi.
{slika}
5. Mélenchon je od prošlog puta dobio još 8 posto, i bio je uspješniji od cijele radikalne ljevice nakon 1981.god. To duguje predanosti i kapacitetu za izražavanje univerzalnosti svog diskursa – klasike francuske ljevice – s jedinstvenošću svojih riječi i energije. Naposljetku, uopće nije toliko bitno kako iznosi svoje političke principe. Osjetljiv je spram ideja lijevog populizma i oprezan pri imenovanju ljevice kao pokreta – uvjerenja koju je nedavna povijesti u očima mnogih diskreditirala. U praksi ljevici je vratio dinamičnost, energiju i otvoreno izražavanje njenih vrijednosti. Prepoznavajući ovo ne poništava se kritika njegove retorike i prijedloga. No nemoguće je ne prepoznati da je učinio da ove vrijednosti i energija govore dijelu populacije koja više ne vjeruje u njih i mladim ljudima koji za njih nikad nisu čuli.
6. Dublja analiza koja ide dalje od onoga što smo vidjeli 2002.god. trebala bi pokazati uspjeh ove kampanje bez presedana. Ovdje ćemo navesti samo jedan aspekt: Mélenchon je, kao i Macron, imao koristi od kampanje vođene izvan tradicionalnih okvira stranke. Za izbore na kojima nagli preokret nije ukazivao na zadovoljstvo sa status quo – već upravo suprotno – ova dimenzija je bitna. IFOP ankete navode da su tri četvrtine onih koji se izjašnjavaju kako su “bez stranačkih preferencija” jednako podijeljeni između Mélenchona, Macrona i Le Pen.
7. Kroz tjedan dana moramo blokirati širenje Nacionalne Fronte. Njihov rast je usporen, ali se neumorno nastavlja. Bilo bi dobro kada bi to mogli opet zaustaviti glasanjem za Mélenchona, no nema razloga za ogorčenost: rezultat postignut u ovom krugu je izvanredan. Govori nam da nije istina da je ljevica umrla. Također nam govori da je ljevica uistinu aktivna samo kada je zaista lijevo, a i Mélenchonova dinamičnost je sa svojim munjevitim napretkom mnogo pokazala.
No, ako je ljevica zaista još uvijek ovdje, oblici koje ima nisu na razini njene moći ili barem nisu oblici koje joj je 20.stoljeće ostavilo, dominirano sučeljavanjem PCF i PS. Kada ovaj impresivni izborni ciklus završi bit će vrijeme za neizbježno ponovno utemeljenje francuske ljevice.
Prevela i prilagodila: Darja Galović
