Dana 5. prosinca 2024., predstavnice Centra za građanske inicijative Poreč, odvjetnica Zrinka Bojanić, zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i LGBTIQ+ osobe direktno pogođene izvještavanjem portala Narod.hr održale su sastanak s Vijećem za elektroničke medije. Predstavile su rezultate ankete među LGBTIQ+ osobama, pravnu analizu, svjedočanstva pogođenih te upozorenja institucija poput Pravobraniteljice i Novinarskog vijeća časti. Uz podršku 32 organizacije civilnog društva, predan je službeni zahtjev za nadzor i sankcioniranje portala zbog sustavnog objavljivanja diskriminatornog sadržaja.
Unatoč svemu, VEM je odbio postupiti, tvrdeći da navedeni članci ne prelaze zakonski prag za sankcioniranje te se pozvao na načela zaštite slobode govora i pluralizma mišljenja. Odbacio je pozive na konkretne sankcije kao potencijalnu cenzuru i predložio osnivanje samoregulatornog tijela koje bi preuzelo tu odgovornost, unatoč tome što Zakon VEM-u člankom 14. stavkom 2. već daje ovlasti za djelovanje.
Zamjenik pravobraniteljice Kristijan Kevešević izrazio je nezadovoljstvo ovakvim stavovima, naglasivši da se VEM svjesno ograđuje od svojih širih obveza iz Zakona o elektroničkim medijima. Unatoč činjenici da i Pravobraniteljica i Novinarsko vijeće časti HND-a prepoznaju analizirane članke kao diskriminatorne.
Radi li se o „polemičnim stavovima“?
U svom odgovoru na prijavu, VEM je naveo da se sadržaji portala Narod.hr svode na “polemičke stavove” o temama poput rodne ravnopravnosti, seksualnosti i obiteljskih vrijednosti, te da takvi stavovi, iako možda kontroverzni, ne prelaze zakonski prag za sankcioniranje. VEM je istaknuo da se mora održati ravnoteža između slobode izražavanja i zaštite od diskriminacije te da ne može proizvoljno primjenjivati pravila, bez obzira na to o kojoj se skupini radi. Ovakvo tumačenje izazvalo je dodatne kritike, jer se čini da VEM ne prepoznaje štetne posljedice koje takvi sadržaji imaju na LGBTIQ+ zajednicu, unatoč jasnim pokazateljima iz ankete i pravne analize, kao i mišljenjima ranije navedenih institucija.
Ima li prostora za tematsku sjednicu posvećenu govoru mržnje?
Osim navedenih institucionalnih propuštanja, dodatnu zabrinutost izaziva i postupanje saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Centar za građanske inicijative Poreč podnio je službeni zahtjev za sazivanje tematske sjednice posvećene govoru mržnje i regulatornim mehanizmima u elektroničkim medijima. Iako je potvrđeno da je zahtjev zaprimljen, on nikada nije proslijeđen članovima i članicama Odbora, niti je uopće došlo do izjašnjavanja o njegovom uvrštavanju na dnevni red. Zastupnice iz više saborskih klubova (SDP, Možemo!) iskazale su podršku sazivanju sjednice i prenošenju materijala nadležnima, no unatoč tome, političkom odlukom proces je zaustavljen u samom startu.
Mi u CGI-u taj čin prepoznajemo kao oblik politički uvjetovane obustave institucionalnog procesa i onemogućavanja rasprave o jednoj od najosjetljivijih tema u medijskom prostoru – sustavnom govoru mržnje prema LGBTIQ+ osobama.
Umjesto tematske sjednice, održan je okrugli stol „Govor mržnje ili sloboda govora?“ u organizaciji CGI-ja, čime je djelomično nadomješten izostanak institucionalnog odgovora. Zaključci okruglog stola dodatno su osvijetlili ključne slabosti u institucionalnom odgovoru na govor mržnje u hrvatskom medijskom prostoru.
Što smo zaključili/e na okruglom stolu?
Mašenjka Bačić iz Novinarskog vijeća časti istaknula je ključni paradoks: upravo institucija koja bi trebala štititi slobodu govora i sprječavati diskriminaciju – Vijeće za elektroničke medije – najčešće izostaje u svojoj reakciji, pravdajući to zaštitom slobode izražavanja. Usporedila je to s radom Novinarskog vijeća časti, koje, iako je tijelo samoregulacije sastavljeno od novinara i novinarki, odgovorno i savjesno pristupa svakoj prijavi. Pritom prepoznaje gdje prestaje sloboda govora i započinje govor mržnje. To jasno pokazuju i njihove odluke o portalu Narod.hr, u kojima je utvrđena diskriminacija i dehumanizacija LGBTIQ+ zajednice. Bačić je naglasila i da je nedopustivo da VEM svoje odluke donosi netransparentno i bez obrazloženja, čime dodatno produbljuje nepovjerenje u regulatorne mehanizme.
Ovakav institucionalni raskorak između VEM-a i drugih tijela, poput Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i samog NVČ-a, postao je jedna od središnjih tema skupa. Sudionici i sudionice rasprave upozorile su na niz propusta i nelogičnosti – od izostanka institucionalne suradnje i netransparentnosti VEM-ovih odluka, do niske razine provedbe Europskog akta o digitalnim uslugama (DSA). Istaknuto je da mediji imaju odgovornost i za komentare ispod članaka koji pozivaju na nasilje i šire mržnju, a trenutačni regulatorni mehanizmi ne pružaju djelotvornu zaštitu.
Zaključak skupa bio je da sloboda govora ne smije služiti kao izgovor za širenje mržnje, te je naglašeno da članove i članice VEM-a ne bi smjela birati politika, već stručna i neovisna tijela, kako bi se osigurala profesionalnost i zaštita ljudskih prava u medijskom prostoru.
Normalizacija nasilnog diskursa u medijima
Kao što je tijekom rasprave upozoreno, toleriranje govora mržnje u medijima ne ostaje bez odjeka, štoviše ono se brzo pretvara u normalizaciju nasilnog diskursa. Nakon što je Vijeće za elektroničke medije odbacilo prijavu za diskriminatorno izvještavanje, portal Narod.hr ne samo da je nastavio s praksom problematičnog pisanja, već je osnažen takvom institucionalnom porukom, intenzivirao napade na LGBTIQ+ zajednicu, žene i feministkinje.
U novijim člancima otvoreno se ismijavaju trans identiteti, transrodne osobe i organizacije koje ih podržavaju opisuje se kao dio „opasne ideološke mreže“. LGBTIQ+ udruge se prikazuju kao „parapolitičke sekte“ koje „indoktriniraju djecu“ i navodno uživaju nedodirljiv status „svetih krava“. Izrazi poput „kultura smrti“, „sotonizam“ i „mentalni poremećaji“ koriste se u opisu LGBTIQ+ tema, pri čemu se redovito dovodi u pitanje pravo LGBTIQ+ osoba na javno izražavanje i postojanje.
Stava smo da ovakvo pisanje prelazi granice subjektivnog komentara i zadire u sustavno dehumaniziranje i delegitimiranje čitavih društvenih skupina. Posebno je zabrinjavajuće što su upravo odluke VEM-a sada izravno citirane i slavodobitno prikazane kao „pokriće“ za daljnje normaliziranje govora mržnje, čime institucija postaje oruđe u učvršćivanju diskriminatornih narativa. Time se ne šalje samo poruka da je govor mržnje dopušten, već da se od njega i politički profitira, što predstavlja ozbiljan rizik za slobodu, sigurnost i dostojanstvo svih marginaliziranih skupina u društvu.
Danas na jednom portalu, sutra u puno širem medijskom prostoru
Zaključno, analiza slučaja portala Narod.hr i izostanka reakcije VEM-a ukazuje na širi institucionalni problem u području regulacije govora mržnje i zaštite ljudskih prava u elektroničkim medijima.
Izvještavanje medija koje uključuje sustavno prenošenje diskriminatornih i dehumanizirajućih sadržaja ne može se smatrati samo izrazom pluralizma mišljenja, već zahtijeva institucionalnu procjenu u skladu sa zakonom. Nedjelovanje regulatornog tijela u takvim situacijama otvara prostor za normalizaciju govora mržnje u javnom diskursu (i to ne samo na spomenutom portalu nego i puno šire), kao i slabljenje povjerenja u mehanizme zaštite ljudskih prava.
Analiza ovog slučaja pokazuje da je nužno redefinirati očekivanja od regulatornih tijela, ojačati njihovu odgovornost i osigurati usklađenost s međunarodnim standardima, kako bi se spriječila praksa u kojoj nečinjenje postaje oblik sustavnog zanemarivanja zakonski zaštićenih prava. Sustavna pasivnost u suočavanju s govorom mržnje ne može se smatrati neutralnom pozicijom, već izostankom djelotvorne zaštite ranjivih skupina u društvu. Jer sloboda govora ne može biti sloboda da nekome oduzmemo pravo na postojanje. Nečinjenje je oblik nasilja. A kad dolazi od tijela koje ima najviše ovlasti za zaštitu ljudskih prava u medijskom prostoru – to je institucionalna diskriminacija. I ona ima posljedice.
