Već desetljeće Vijeće za elektroničke medije (VEM) uporno izbjegava ono što mu je osnovna zadaća: zaštititi građane i građanke od govora mržnje i diskriminacije u medijskom prostoru. Ne radi se o nesporazumu. Ne radi se ni o nedostatku zakonskih ovlasti. Radi se o izboru. Sustavnom, upornom i duboko zabrinjavajućem izboru – da se ne reagira.
U razdoblju od 2014. do 2025. godine u Hrvatskoj se tiho, ali ustrajno gomilao jedan od najozbiljnijih primjera institucionalne pasivnosti prema govoru mržnje i diskriminatornim praksama u elektroničkim medijima. U središtu ove priče je VEM, institucija koja bi trebala štititi ljudska prava i sankcionirati nezakonite sadržaje, ali koja u tom razdoblju nije poduzela nijednu konkretnu mjeru protiv medijskih izvora diskriminacije temeljem spola, roda, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. To nije statistika. To je ogledalo. U njemu se jasno vidi kakvu važnost ljudska prava imaju za instituciju koja bi ih trebala štititi.
Homofobni i transfobni medijski sadržaji
Akcija “DiskrimiNacija”, koju smo pokrenule u Centru za građanske inicijative Poreč, odlučno prekida višegodišnji i zabrinjavajući institucionalni vakuum u djelovanju Vijeća za elektroničke medije, izravno ga suočavajući s dokazima, argumentima i pozivima na odgovornost. U fokusu kampanje je nedjelovanje VEM-a unatoč postojanju zakonskih mehanizama, javno dostupnim analizama i prijavama, te reakcijama drugih nadležnih tijela poput Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Novinarskog vijeća časti. Kao ilustrativni primjer (no, svakako ne jedini) institucionalnog ignoriranja izabran je portal Narod.hr – elektronička publikacija pod ingerencijom udruge U ime obitelji – koji smo prepoznale kao medij s najvećim volumenom transfobnih i homofobnih sadržaja u Hrvatskoj. Korištenje ovog primjera ne implicira da je riječ o jedinom problematičnom mediju, već naglašava ozbiljnost i sustavnost diskriminatornog narativa, za koji smo smatrale da se – u ovom slučaju – najjasnije mogu dokazati.
Naime, umjesto objektivnog informiranja, koristi se senzacionalistički ton i vrijednosna retorika, često uključujući navodnike oko izraza poput “transrodan” te namjerno korištenje zamjenica i imena suprotnih od identiteta osobe o kojoj se piše. LGBTIQ+ zajednica se u tekstovima prikazuje kao prijetnja društvu, posebno djeci i obitelji, te se opisuje izrazima poput “metastaza”, “kultura smrti”, “pervezna ideologija” i “mentalni virus”. U člancima se nalaze i krajnje uznemirujuće i uvredljive usporedbe, primjerice:
“Postoje psi koje se ne da odučiti od toga da pojedu vlastiti izmet. Poraženi LGB prvoborci i njihovi prijatelji po svemu sudeći pripadaju toj pasmini.” ili “A svrha LGBTIQ metafizike je kraj čovjeka i rođenje nakaze.”
Takva retorika jasno prelazi granice slobode izražavanja i služi normalizaciji govora mržnje. Lako je zaključiti da ovaj portal sustavno izvještava o LGBTIQ+ osobama kroz izrazito stigmatizirajući, diskriminatoran i dehumanizirajući pristup, čime doprinosi stvaranju društvene klime neprijateljstva i netrpeljivosti.
Kroz višemjesečni rad prikupile smo i analizirale čak 309 članaka objavljenih na portalu Narod.hr, pri čemu je posebno istaknut uzorak od 44 temeljito pravno analizirana članka. Pravna ekspertiza, koju je izradila odvjetnica Zrinka Bojanić, jasno pokazuje kako ti tekstovi sadrže elemente kršenja Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Ustava RH, kao i europskih normi o zabrani govora mržnje i poticanja na diskriminaciju. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom očitovanju iz ožujka 2025. godine nedvosmisleno potvrđuje te navode, ističući da se u 193 od 309 analiziranih članaka radi o kršenju prava LGBTIQ+ osoba, uključujući stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja. No usprkos toj potvrdi, VEM nije donio nijednu odluku o sankcioniranju tog portala, čime je potvrdio obrazac nepostupanja koji seže barem deset godina unatrag.
A kako ispitane osobe percipiraju homofobni i transfobni sadržaj?
Anketa koju je proveo CGI među 537 LGBTIQ+ osoba otkrila je zabrinjavajuće podatke:
- Preko 90 posto ispitanih percipira sadržaj Narod.hr-a kao negativan ili vrlo negativan, a velik broj njih povezuje medijsko izvještavanje tog portala s vlastitim iskustvima straha, depresije, socijalne izolacije i povlačenja iz javnog prostora.
- Više od 74 posto ispitanih navelo je da zbog objava portala osjećaju povećanu nesigurnost i strah
- Gotovo 70 posto ispitanika/ica izjavilo je da su tekstovi imali snažan emocionalni utjecaj na njihovu svakodnevicu
- Gotovo četvrtina, njih 22,8 posto doživjela je konkretnu homofobiju ili transfobiju u stvarnom životu kao izravnu posljedicu takvih sadržaja
“Jednom prilikom su pisali osobno o meni prije nekoliko godina. Komentari na članak su bili redom govor mržnje, vrijeđanje i prijetnje smrću. Preko stotinjak komentara. Potaknuti člankom naravno koji je očito bio hušački nastrojen. Neistinom su huškali. Danas kada gledam na to mi je žao da nisam imala snage prijaviti. I isto tako mi je žao da je uopće na osobi osobno da pokrene sve, osobi koja je žrtva. “
Emocionalne reakcije ispitanih bile su izrazito intenzivne – od tuge, straha i bijesa, do osjećaja nemoći i nelagode. Otvoreni odgovori dodatno osvjetljavaju dubinu emocionalnog utjecaja: ispitane osobe izvještavaju o strahu za vlastitu sigurnost, osjećaju neprihvaćenosti, gubitku nade i bijesu zbog društvene tolerancije prema takvim sadržajima.
“Ljutnju i bijes, lgbt+ ljude se predstavlja kao životinje i stoku zrelu za klanje, predstavlja ih se kao bolest ili zarazu, osjećam se uplašeno za sebe.”; U tekstovima govore o nama kao da smo bezdušna i neosjećajna bića i da nas treba iskončati.”
“Osjećam se prestrašeno do razine tresenja i straha za svoj život, i pri tome ni malo ne pretjerujem. Pratitelji tog portala, siguran sam, žele da UMREM.”
Tek manji broj njih opisao je osjećaj borbenosti i prkosa, navodeći da ih ovakvi članci motiviraju na aktivizam. Unatoč tome, dominantan doživljaj ostaje težak emocionalni teret i potvrda da ovakvo izvještavanje pogoršava mentalno zdravlje i društveni položaj LGBTIQ+ osoba. Ispitane osobe također su u odgovorima naglasile potrebu za etičkim i odgovornim medijskim izvještavanjem, kao i za regulatornim mjerama koje bi zaštitile njihova prava i sigurnost.
“Izravno višegodišnje iznošenje neistina, omalovažavanja, diskreditiranja, zastrašivanja, poticanja drugih na direktne napade na sve nas koje su označili “metama.”
Pokušaji sabotaže
Posebno zabrinjavajući je bio organizirani pokušaj sabotaže ankete koji je uslijedio nakon što je portal Narod.hr objavio članak s pozivom svojim čitateljima i čitateljicama da ispune anketu, iako je ista bila namijenjena isključivo LGBTIQ+ osobama. U vrlo kratkom razdoblju anketi je pristupilo 229 osoba koje su se identificirale kao heteroseksualne endospolne cis osobe, i čiji su odgovori sadržavali uzorke eksplicitne homofobije, transfobije, negiranja problema i pokušaje dehumanizacije LGBTIQ+ zajednice. Ovi odgovori su potom izuzeti iz analize zbog jasne namjere da se rezultati istraživanja diskreditiraju i obezvrijede. Među primjerima komentara nalazile su se i poruke poput:
“Pederi i ostali bolesnici – čitajte portal Narod!” ; “Dosta vas je više, sa nakaradnim idejama i ideologijom” ; “Shvatio sam da nisam jedini tko lgbt zajednicu smatra bolesnom”
Ovaj slučaj ilustrira koliko su polarizirani medijski prostori u Hrvatskoj postali plodno tlo za organizirano djelovanje protiv napora usmjerenih na borbu protiv mržnje i diskriminacije. Time se dodatno ogoljuje kontekst u kojem djeluje portal i razotkriva kako dio publike tog medija usvaja i širi njegove poruke mržnje.
Širenje stereotipa i netrpeljivosti prema LGBTIQ+ osobama
Članci portala Narod.hr koriste retoriku koja sustavno prikazuje LGBTIQ+ zajednicu kao prijetnju društvu, osobito djeci i obitelji. Umjesto informativnog ili uravnoteženog pristupa, sadržaji su oblikovani tako da stvaraju moralnu paniku, koristeći izraze koji sugeriraju da su LGBTIQ+ osobe opasnost za budućnost čovječanstva i temeljne društvene vrijednosti. Udruge i aktivisti te aktivistkinje prikazuju se ne kao borci ili borkinje za ravnopravnost, već kao skupine koje navodno teže društvenoj dominaciji, dok se njihova prisutnost u edukativnom prostoru interpretira kao pokušaj manipulacije djecom. Takav narativ često koristi dramatične i dehumanizirajuće izraze, koji potiču osjećaj straha, odbojnosti i neprijateljstva kod čitatelja i čitateljica, čime se dodatno produbljuju stereotipi i netrpeljivost prema LGBTIQ+ osobama.
Ovo nije izoliran slučaj, nego redovita uređivačka praksa portala koji je, uz to, dobio sredstva iz Fonda za pluralizam medija za projekt koji u samom naslovu nosi poruku stigmatizacije: “Epidemija transseksualizma u Hrvatskoj i svijetu.”
