Malo što teže podnosim od vrućine. To se pokazalo pomalo nesretnim prije koju godinu kad sam usred ljeta u jednoj instituciji bila upozorena da ne dolazim više raditi u kratkim hlačama iako je unutra bilo 40 stupnjeva. Bila sam užasno posramljena, ali i vidno ljuta. Dok sam ja plivala u prljavim starim papirima i borila se s napadima vrućine, netko se bavio primjerenošću moga izgleda. Ne znam zašto nisam unaprijed razmišljala o mogućim pravilima odijevanja te institucije. Možda zato što sam naivno računala na to da vrućina ima prednost nad pravilima. A možda zato što sam zadnjih godina bila u okruženjima u kojima sam mogla nositi što želim pa sam se malo opustila u odnosu na ostatak svijeta. Zaboravila sam nakratko koliko su često – pogotovo dok sam bila mlađa – odjeća na mom tijelu i to tijelo, čak i izvan ikakvih institucija, bile teme same za sebe.
Ispostavilo se, dakle, da opuštanje po ovim pitanjima nije dozvoljeno. Naići će već netko da te upozori da si pretjerala s neopterećenošću, čak i u tridesetima. Od tragikomičnog događaja možda još i jače okidam na ljetne rasprave na mrežama o tome što je pristojno, a što nepristojno odjenuti u različitim prilikama. Kao i koja odjeća otkriva da ste devijantne u bilo kojoj prilici. Top i kratke hlače, jasno. Pojavi se poneki komentar na odjeću muškaraca, najčešće zato što su se bermude pokazale kao poprilična uvreda raznim institucijama. Ipak, fokus je više-manje na ženama svih godina, s posebnim naglaskom na tinejdžerice.
Online rasprave o odijevanju žena nemaju kraja
Nije ovo samo ljetna tema, naravno. No, ljeti dobije na važnosti, učestalosti i specifičnoj ljigavosti. Nedavne online rasprave, na uvijek nepogrešivo toksičnom tviteru (ne mogu još X iako znam da je otpor uzaludan), posebno nerviraju. Pogotovo ako se uzme u obzir da sam od vrućine i ekstra nervozna. Svake se godine vade iste ideje, malo nadopune i onda ponavljaju u krug. Ide i ovo ljeto 2024. godine, a zgražatori_ce još uvijek ne znaju objasniti ŠTO je točno neprimjereno u određenoj odjeći. Kao i zašto bi se neka, npr. banka, uvrijedila ako sam tamo ušla u kratkim hlačama ili ako mi se, božemeprosti, vidi pupak.
“Zabrinutost” za odijevanje tinejdžerica
Najžešćim ispadima pravedničkog gnjeva ipak su izložene najviše tinejdžerice, i to nevezano za institucije. Ljeto je i one, uglavnom, samo postoje negdje u javnom prostoru. Međutim, uoče ih neke mnogo zabrinute osobe. Duboko ih uznemiri njihova ljetna odjeća, i traže na mrežama suučesnike u zgražanju. Pitaju se gdje su im roditelji, a sve prati ozbiljna uvjerenost da je ugrožena budućnost svijeta kao takvog.
Ako ih se kojim slučajem upozori da je zapravo njihovo ponašanje neprimjereno, kreću uvrijeđena opravdanja. Iz njih je jasno ne samo da nisu u stanju uvidjeti problem, nego da je problema, kao što je jedna sudionica u raspravi primijetila, baš dosta.
Ponekad stvari eskaliraju i osobe koje su prozvane ili se osjećaju prozvanima, imaju potrebu jako srčano obraniti svoj stav i pravo da gledaju i primjećuju. Nekima se pomuti u glavi pa dođu do zaključka da je jedina alternativa bljuvanju gluposti po mrežama ta da pobjegnu od tinejdžerica u kratkim hlačama kad ih vide. Kao da, na primjer, alternativa nije ostati u busu do svoje stanice i nastaviti sa svojim životom neometen_a nečijim hlačama i ne smarati o tome poslije na internetu. Za kraj ide napad na neke od feminističkih ideja i donese se jasan, ničim potkrijepljen, zaključak da se dobro zna što je neukus i vulgarnost.
To je tako jer je tako!
Ne čini mi se da su ovi tvitovi napisani s namjerom da naljute druge i da na taj način autorice_ce dobiju na popularnosti (tzv. rage bait). Više mi izgleda kao da su iskreno bijesni. Žele se pojadati istomišljenicima i ne pada im na pamet da bi netko mogao braniti ideju kratkih hlača. Kako se sad propituje što je pristojno, pa jasno je što je pristojno?!
Već na temi ljetnih kratkih hlača jasno se vidi da je nekim ljudima ideja da sami preispitaju neki duboko ukorijenjeni stav previše strašna. Prijeti da će srušiti cijeli vrijednosti sustav, ljulja im tlo pod nogama. Upravo zato si je ne mogu dozvoliti. Pa se sve završi sa: to je tako jer je tako i nije važno zašto je tako! I to “tako jer je tako”, bez ikakvog objašnjenja, je dovoljno da ti pokvari dan i ostavi trag.
Pokušaji kontrole nad ženskim tijelima uz pomoć seciranja odjeće, a onda i tijela, dio su životnog iskustva i odrastanja većine nas. Živiš u svijetu u kojem ne možeš samo postojati sa svojim tijelom i odjećom. Odgovorna si za to kako te drugi vide, skockaj se.
Nemam rješenje osim vjere u nove generacije. I pored svih drugih feminističkih pitanja, jako želim da se tema kratkih hlača skine s dnevnog reda. Ili da barem smarači i smaračice budu u manjini.
(A i da konačno završi ljeto, da se ne lažemo.)
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
