Vađenje gebisa, izvođenje turbo-folk poskočica ili pak očenaša, neki su od načina na koje su kandidati predsjedničkih ili parlamentarnih izbora iskoristili dodjeljene im televizijske minute, te tako pokušali osvojiti naše glasove. Dvadeset je godina prošlo od prvih višestranačkih izbora, a na kompleksno pitanje jesu li predizborne kampanje medijsko-politički cirkus ili putokaz biračima, odgovor su pokušali dati stručnjaci i stručnjakinje za politički PR, te novinari i novinarke na istoimenoj tribini u organizaciji GONG-a i Fakulteta političkih znanosti, održanoj u srijedu, 16. ožujka.
-Predizborne kampanje su i cirkus i putokaz, ovisno o kontekstu i akterima- izjavio je Dražen Lalić, profesor na FPZG.
Četiri godine nakon prošlih parlamentarnih izbora, ni već spomenuto vađenje gebisa ne bi izazvalo toliko (pod)smjeha publike na tribini, koliko je to izazvao spot u kojem Angela Merkel tvrdi da je Ivo Sanader najzaslužniji što je Hrvatska prosperitetna država. Svima poznati “Idemo dalje”, “…i moj brat Robert također” slogani su kojima je vladajuća stranka prikazala bivšeg premijera poput Mesije, uključivši u taj podvig velik broj zvučnih imena hrvatskog sporta i estrade. Uspjeh, kao što je i poznato, nije izostao.
– Izrazita personalizacija, estradizacija, angažiranje spin doktora, enorman porast troškova, neke su od značajki modernih kampanji. Nažalost, u Hrvatskoj se modernizacija očituje samo u formi, ali ne i sadržaju- izjavila je Marijana Grbeša, profesorica na FPZG.
Od faktoida i laži ne zazire velik broj političkih rivala, a u duhu negativnih strategija i prljavih kampanja, iznikli su i video uradci poput “Crvene Hrvatske”. U skladu s tim, agende na kojima se dobivaju, odnosno gube izbori, su vjeronauk u školama, legalizacija/dekriminalizacija lakih droga.
-Izbori su sve više nalik na jednodnevnu rasprodaju. Riječ je o krizi političkih aktera, ali ne elita, već oligarha. To je posljedica privatizacije politike, koja dovodi do socijalnog nezadovoljstva i prosvjeda – rekao je Dražen Lalić.
Predizborne su kampanje utakmice neravnopravne za sve njezine sudionike, na što ukazuje i njihova financijska strana. Tako je npr. trećina TV minutaže na prošlim parlamentarnim izborima zakupljena od HDZ-a. Troškovi velikog broja kampanja i dalje su nepoznanica, a GONG upozorava da su pojedini troškovi daleko veći od službeno prikazanih. Ako je vjerovati Lalićevim riječima da je “1/3 troškova na stolu, a 2/3 ispod”, javnost ima pravo biti zabrinuta. Ipak, nepravilnosti će se pokušati regulirati novim Izbornim zakonom.
– Novi Izborni zakon jednak je stanju u društvu. Podoban je, a ne najbolji. – rekao je Krešimir Macan iz Manjgure.
-Zakon je dobar utoliko što su prvi put limiti potrošnje i sankcije stavljene na dnevni red. Limiti su nerealni, a sankcije će se ukalkulirati u troškove kampanje. Osim što zainteresirane javnosti nisu uključene u njegovo stvaranje, zakon je prepun konfuzija i prepirki koje će biti prepuštene onima koji ga provode- zaključila je Marijana Grbeša.
Prema novom zakonu izborna šutnja se ne odnosi na internet, a prema riječima Mislava Bage, loše je uređen i pristup svim kandidatima.
– Tako se dogodi freak show. Ne znam, možda nam odgovara da u tom blatu dolazi do apatije birača- komentirao je novinar Nove TV.
Prema riječima sudionika, očekuje nas dosadna kampanja sa skromnim budžetom.
– Izbori ovise o Gotovini, ali i Sanaderu koji uđe u Uskokovu sobicu i tamo priča… pa onda malo duže priča. HDZ-ova kampanja će vjerojatno biti blažena. Slična proračunu Sestara Karmelićanki – rekao je Bago.
U ime HDZ-a, stranke čije se ime na tribini najviše izgovaralo, prisustvovala je Sunčana Glavak, bivša vladina glasnogovornica i saborska zastupnica. Uz kritike na račun svoje stranke, pobrala je i aplauz publike koja nije imala priliku kritike uputiti i predstavnicima SDP-a, jer se nisu pojavili.
Porastom trivijalizacije politike smanjuju se razlike između kandidata i kandidatkinja na političkim izborima i onih iz Big Brother showa. Poprimajući sve više značajke spektakla, a manje zadovoljavajući svoju demokratsku funkciju, političke kampanje dale bi se svesti na parolu kojom je Vuco 2003. pokušao ući u Sabor – Bolje da sam u Saboru, nego da sam izvan njega!
