Slušajte momci, svi znamo sve o stereotipima o feminizmu. Učili su nas da je feminizam samo za žene, lezbijke, mrziteljice muškaraca, gejeve i (dodajte bilo koji negativan stereotip). Popularna kultura (TV serije, knjige, filmovi i časopisi) daje nam jasno do znanja da feminizam nije za nas; dakle feminizam je beznačajan i kukanje i gunđanje moramo ostaviti ženama. Popularna kultura nam također sugerira da preuzmemo ulogu “heroja” kada branimo ženska prava ili feministička pitanja. Jednostavno rečeno, nama se uvjetuje i prisiljava nas se da postanemo zaštitnici, čuvari, spasitelji i viteški džentlmeni koji će učiniti sve da spase “naše” žene. Takvo ponašanje zamaskirano je u profeminističko, a zapravo se iza njega krije seksizam i hegemonijski maskulinitet.
Zanimljivo je kako već kao dječaci nesvjesno učimo kako se trebamo bojati (i odbaciti) feminizam i osnaživanje žena. Razmislite o tome. Kako se osjećate kada ženi otvorite vrata, a ona insistira da vi uđete prvi? Kako se osjećate pored snažnih žena na radnom mjestu, u učionici ili bilo gde drugdje? Kako biste se osjećali da je vaša partnerica uspješnija od vas? Kako biste se osjećali da vam prijatelji kažu kako u vašoj veza vaša partnerica “nosi hlače”?
Momci, učili su nas da je feminizam direktna prijetnja našoj muškosti. Znate što? Društvo nam je lagalo!
{slika}
Vrijeme je da priznamo privilegiranost muškaraca, da se educiramo o tome što feminizam zaista jest i poduzmemo efikasnu akciju kojom ćemo eliminirati sistemsku i svakodnevnu represiju. Postoje razne definicije feminizma, onaj feminizam na koji se ja pozivam definiran je u djelu evanđelistice feminizma, Bell Hooks.
“Feminizam je borba koja želi okončati seksističku represiju. Njegov cilj nije da određena grupa, određena rasa ili klasa žena stekne privilegije. Feminizam ne privilegira žene od muškaraca. On ima moć da na smislen način promijeni naše živote. Najvažnije je da da shvatimo kako feminizam nije lifestyle ili gotov identitet u koji netko može uskočiti.” (Feministička teorija: od margina prema centru)
Feminizam ne mrzi muškarce i zato vas molim da se riješite svojih unaprijed stečenih predodžbi o feminizmu. Mi također možemo biti feministi, ali za to je potrebno puno više truda zbog naših nezasluženih privilegija koje nam je osigurao patrijarhat. Mi, muškarci, potrebni smo feminizmu kako bi smo se suočili sa seksizmom i ugnjetavanjem žena na osobnoj i sistemskoj razini. Prije nego što poduzmemo bilo kakvu feminističku akciju moramo se zapitati koji su to sve načini na koje svjesno ili nesvjesno ugnjetavamo žene i druge marginalizirane grupe svojim vlastitim ponašanjem i djelovanjem. Drugim riječima, priznavanje muške privilegiranosti je nužno ako se želimo kao muškarci identificirati s feminizmom. Jako mi se sviđa tekst “Popis muških privilegija“ u kojem je autor sastavio vrlo detaljnu listu muških privilegija.
Budimo iskreni…nitko nije savršen. Suočavanje s time koliko smo privilegirani bit će svakodnevna borba, ali u tome moramo ustrajati jer se samo tako možemo solidarizirati sa ženama i queer zajednicom i zajedno ukinuti patrijarhat i represiju. “O emocionalnom naporu muškaraca feminista“, esej Mychala Denzeal Smitha, izvrstan je prikaz unutrašnjeg propitivanja i napora koje muškarci moraju izvršiti kako bi se suprostavili seksizmu na strukturalnoj i individualnoj razini. Učenje feminističke teorije i zalaganje za ženska prava nije dovoljno. Prije svega moramo poduzeti akcije u vlastitim životima. Trebamo prakticirati ono što propovijedamo. Navest ću odličan Smithov odlomak kako biste uvijek imali na umu svakodnevnu seksističku opresiju.
“Ono kad se družiš s dečkima i ne reagiraš (možda se čak i uključiš) kada dečki nazivaju tipa ‘pičkicom’ jer se nije upucavao djevojci koju ste vidjeli. Znaš da ulično uznemiravanje nije u redu, ali također si svjestan da si puno duže gledao ženu koja je prošla pored tebe u uskim hlačama nego što je primjereno. Nemoguće ti je s njom voditi debatu a da njezino mišljenje ne odbaciš svodeći sve na PMS, a nakon što te optuži za seksizam odgovaraš joj: ‘Ja sam dobar tip’. Toliko se govori o tome kako su se mizoginija, seksizam i patrijarhat duboko ukorijenili u našu kulturu, a još uvijek ne shvaćaš zašto je uzrujana jer jedini komplimenti koje još daješ su oni o njezinom izgledu. Radi se o svim tim stvarima kojih zapravo nisi svjestan, a mogao bi biti samo ako slušaš što žene govore.
Ako se ne želiš promijeniti, čemu feminizam?”
{slika}
Želim vas potaknuti da se izložite neugodnosti kao potencijalni profeministi. Usprotivi se hegemonijskom maskulinitetu i tradicionalnim rodnim ulogama. Pohađaj kolegije na ženskim studijima. Sudjeluj u prosvjedima za ženska prava. Pročitaj knjigu tj. čitaj mnogo knjiga. Bori se za porodiljni dopust za muškarce. Slušaj žene i druge marginalizirane skupine. Podupri pravo žene na izbor. Suprostavi se kulturi silovanja. Nemoj biti samo promatrač. Bori se protiv svakodnevnog seksizma, pogotovo kada si sa svojim prijateljima!
Toliko toga možemo učiniti i također pomoći ženama i feminističkom pokretu. Da bismo pomogli, moramo biti svjesni da taj pokret ne možemo voditi niti kontrolirati. Žene se već JAKO DUGO suprotstavljaju patrijarhatu. Mi nismo započeli taj pokret. Zato moramo pristati na sporednu ulogu i zajedno sa ženama i feministima – muškarcima ili bilo kojeg rodnog identiteta, djelovati profeministički. Moramo prihvatiti i da nas se smatra odgovornima. Moramo se educirati i potaknuti druge muškarce na edukaciju. Moramo ustrajati u radu na sebi.
Ne znam za vas, ali meni je dosta ovog patrijarhalnog sranja.
Ne mogu vas prisiliti da vam bude stalo do feminizma i patrijarhata. Do toga morate doći vlastitim naporima. Ali… mogu vam obećati da ćete, ako budete dovoljno hrabri da postanete profeminist, ući u cijeli jedan novi svijet znanja, iskustava i vraški dobrih konverzacija. Stvarno možemo promijeniti svijet.
Sve počinje s tim da mi muškarci shvatimo da trebamo feminizam, više nego ikad.
Prevela i prilagodila Ela Tončić
