U Europskoj uniji stopa nezaposlenosti mladih osoba popela se na 20, 5 posto, pokazalo je zadnje izvješće Europskog zavoda za statistiku – Eurostata. To znači da je više od pet milijuna i sto tisuća mladih ljudi nezaposleno.
Zabrinuta sve većom stopom mladih bez posla, Europska je unija ranije ove godine okupila skupinu zemalja kojoj se pruža pomoć pri zapošljavanju te osjetljive kategorije. Njoj pripadaju Litva, Letonija, Irska, Portugal, Grčka, Španjolska, Slovačka i Italija u kojima je stopa nezaposlenosti mladih premašila 30 posto. Prema zadnjem mjerenju Eurostata ta je stopa u Španjolskoj porasla na 53 posto, a u Grčkoj na čak 54 posto. Kako bi donekle ublažila tu crnu statistiku Europska je komisija državama članicama namijenila tri milijarde eura pomoći iz Europskog socijalnog fonda. Međutim, iz Europskog foruma mladih negoduju. Smatraju da zemlje taj novac nisu iskoristile za ono čemu je namijenjen.
Prognoze za budućnost samo su polovično svijetle. Naime, u razvijenim industrijskim zemljama stopa nezaposlenosti mladih će padati, no u ostatku svijeta će rasti. Stručnjaci pozivaju da se države koje se bore s tim problemom ugledaju na Austriju i skandinavske zemlje koje su ranije osmislile posebne programe za zapošljavanje mladih. Npr. u Švedskoj poslodavci koji zaposle mlade osobe oslobođeni su plaćanja poreza. Iz Europske unije, pak, poručuju da je potrebno učiniti sve što je u našoj moći kako jedna cijela generacija ne bi bila izgubljena jer bi to značilo socijalnu i ekonomsku propast Europe.
{slika}
Izgubljena generacija ili trbuhom za kruhom
U našoj zemlji već smo niz godina svjesni da postoji takozvana “izgubljena generacija”. Sve je više mladih koji upisuju fakultete i to, nažalost, ne isključivo zbog želje za višom razinom obrazovanja, već jednostavno nemaju izbora. U vrijeme kada nam je mladež najobrazovanija, posao ne mogu pronaći mladi s doktoratom, a kamo li tek oni sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem. O tome svjedoči i crna statistika Eurostata. Hrvatska je po stopi nezaposlenosti mladih tik uz Grčku i Španjolsku, na neslavnom trećem mjestu sa 38 posto nezaposlenih.
Obrazovana radna snaga, koja nam je i više nego potrebna, u takvim je uvjetima prisiljena potražiti posao izvan granica matične države. U posljednje tri godine Hrvatsku je napustilo preko 32 tisuće ljudi, većinom mladi ljudi. Dakle, siromašniji smo za jedan cijeli grad veličine Vinkovaca. Da je nezaposlenost mladih golemi problem, svjestan je i ministar rada Mirando Mrsić. Ovoga je tjedna iznio sedam mjera za lakše zapošljavanje mladih osoba koje bi na snagu trebale stupiti 19. ovoga mjeseca. Glavna mjera je da mladi više neće morati kada završe formalno obrazovanje biti na burzi rada tri mjeseca, već će odmah moći aplicirati za rad s plaćom od 1600 kuna. Također, povećati će se potpore za pokretanje posla. Novi će poduzetnici moći dobiti prostor u državnim zgradama uz najam od samo jedne kune. Svima koji se udruže u zadrugu, država će plaćati voditelja zadruge. Javni radovi trajati će pola godine, a poslodavcima koji zapošljavaju sezonske radnike omogućiti će se da plaćaju minimalne doprinose ako radnika zadrže tijekom cijele godine.
Stara Hrvatska: Pare nisu problem, para nema!
Osim mladih koji su u sustavu obrazovanja što je duže moguće, problem su mlade osobe između 15 i 24 godine koje niti su više u sustavu obrazovanja, niti su zaposlene. Oni optimističniji nekoliko su mjeseci tragali za poslom.
{slika}
Prošli su nekoliko desetaka razgovora pri čemu su dobili nekoliko odbijenica i odustali. Ionako su ti razgovori najčešće formalno raspisani natječaji za radna mjesta, a ime kandidata koji će dobit posao se već tjednima zna. Radi se o nečijem nećaku, rođaku ili sinu koji najčešće nije ni kvalificiran za posao koji treba obaviti, no Bože moj – “ima špagu”. Politika “nađi si vezu što je prije moguće” u Hrvatskoj je izrazito uspješna. I za najslabije plaćeni stalni posao potrebno ti je dobro poznanstvo jer tvoje sposobnosti nerijetko ne znače apsolutno ništa. Iz tog razloga studenti produže obrazovanje. Tako bar mogu raditi preko studentskog ugovora i ubirati novac koji u drugim uvjetima ne bi mogli zaraditi. Ili bar “dilaju” svoje ugovore uz minimalnu proviziju. Nije legalno, ali ni studenti ni zaposleni preko njihovog ugovora nemaju izbora. Treba zaraditi za život.
Naravno, mjere koje bi omogućile mladima da lakše nađu posao važne su i potrebno ih je provesti, no to samo po sebi nije dovoljno. Kako bi one zaživjele na pravi način, potrebno je puno toga počistiti i uvesti red u sve razine države i društva. Iako će vam nekolicina mladih reći da je suludo ubijati se od rada za 1600 kuna mjesečno kada izvan države možeš zaraditi puno više, i to je bolje nego sjediti doma i obilaziti namještene razgovore za posao. No, postavlja se pitanje što kad istekne rok koji je predviđen za takvu vrstu zaposlenja. Imamo iskustvo, ali vraćamo se na burzu rada. Tamo ćemo sa 300 000 nezaposlenih čekati posao, koji će dobiti nećak poslodavca.
No, nije sve tako crno. Važno je da imamo pravo glasa i da živimo u demokratskoj zemlji jednakih mogućnosti. Upravo to pravo glasa je jedino što ćemo za koju godinu, kada budemo žedni i gladni, imati. Moći ćemo govoriti sve što nam se naredi dok i za to ne postanemo preslabi.
{slika}
