Euronews portal objavio je jučer intervju s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar – Kitarović u kojem su s njom razgovarali o recesiji, samoj Europskoj uniji, o tome kako je biti prva predsjednica u povijesti RH te o feminizmu općenito.
Tom je prilikom Grabar – Kitarović izjavila sljedeće:
“To što pričamo o tome kako je meni biti predsjednica, to znači da sam ja iznimka, a ne pravilo. Nažalost. Tijekom svojega života susrela sam se sa mizoginijom i seksizmom, ne shvaćam to osobno. Toliko sam se često susretala s tim da sam se naviknula; to boli na početku. No, ako to želiš promijeniti, moraš nešto i raditi po tom pitanju. Zbog toga je jedna od glavnih točaka na mojoj agendi rad na ostvarivanju potpune ravnopravnosti, ne samo među ženama i muškarcima, već među svima u društvu, među svima kao individuama, neovisno o njihovoj pozadini.”
Nakon uvodnog dijela odgovora predsjednice Grabar – Kitarović, novinarka je postavila direktno pitanje: “Dakle, ne biste se opisali feministkinjom?”, na što je ona odgovorila sljedeće:
“Ne, ja nisam feministkinja. Ja sam osoba koja želi vidjeti jednakost i ravnopravan tretman svih ljudi. Osoba sam koja želi promovirati žene u poslovanju, u društvenom i javnom životu. No, to ne znači da želim da žene budu u prednosti na bilo koji način – želim jednake prilike za sve.”
“Ponosna sam na to što sam žena, ne mislim da moram izgledati kao muškarac da bih bila shvaćena ozbiljno. Nažalost, u nekim krugovima to se očekuje i mnogo žena misli da na takav način bolje prolaze. Mislim da trebamo raditi na tome da to prestane.”
Jedna od najprepoznatljivijih Libelnih rubrika je Stup srama na kojem završavaju prema različitim osnovama diskriminatorne izjave, uglavnom, političara i političarki, ali i osoba koje su aktivne u društvenom i političkom svijetu.
U našem je uredništvu jučer nastala rasprava o tome treba li izjava Kolinde Grabar – Kitarović kojom se ograđuje od feminizma tamo završiti ili ne.
S jedne strane, predsjednica je, za razliku od brojnih drugih političarki, uspjela izgovoriti rečenice u kojima nedvosmisleno daje do znanja da se susrela sa seksizmom i mizoginijom, da želi zastupati ravnopravnost među svim ljudima pa čak i da je ponosna na to što je žena.
No, s druge strane, predsjednica je izjavom kako nije feministkinja jer želi omogućiti jednake prilike za sve, a ne davati prednost ženama, zakoračila u izuzetno opasan teritorij. Teritorij perpetuiranja stereotipa o feministkinjama kao ženama koje žele ostvariti nadmoć nad jadnim muškarcima, o feministkinjama kao ženama koje žele pokoriti sve oko sebe svojim militantnim i napornim upozoravanjem na diskriminaciju i nejednak tretman te, u konačnici, ali nimalo manje bitno, o feminizmu kao ružnoj i pogrdnoj riječi.
Dovodi nas to do poprilično jednostavnog pitanja – zna li predsjednica RH što feminizam uopće jest?
Jednako je vjerojatan odgovor da ne zna, kao i onaj da zna, ali to odlučuje ignorirati kako bi odigrala ulogu koju misli da mora kao političarka koja je na svoju poziciju došla kao kandidatkinja stranke desnog centra.
Na tjednoj bazi imamo barem jedan tekst o brojnim zabludama koje o feminizmu (odnosno feminizmima) postoje, o razbijanju različitih vrsta predrasuda prema feministkinjama te o nužnosti i važnosti feminizma. Stoga nije problem još jednom ponoviti kako feminizam(i) u teoriji niti u praksi nije ostvarivanje prednosti jednih nad drugima, već kreiranje društva u kojem postoji ravnopravan tretman prema svima. Društva u kojem se žene općenito ne bi trebale naviknuti na to da na dnevnoj bazi bivaju suočene sa seksizmom i mizoginijom, društva u kojemu se prepoznaju i uvažavaju različitosti, u kojemu se primjećuju i poštuju specifičnosti svake osobe i njezinog klasnog, rasnog, etničkog i svakog drugog tipa pozadine, ali ih se zbog toga ne omalovažava i diskriminira.
Iako u predsjedničinom pozicioniranju na ovakav način, u njezinom odmicanju od feminizma, postoji popriličan broj minusa, mora se primjetiti da postoji i cijeli niz pluseva.
Naime, barem se (za sada) ne nalazimo u situaciji u koju je Sarah Palin dovela američke feministkinje kada je krenula zastupati stav kako ona jest feministkinja i to ona koja želi feminizam vratiti njegovim konzervativnim korijenima. Izmišljajući svoju verziju konzervativnog feminizma koji se, između ostalog, protivi pravu na izbor, Sarah Palin postala je svojevrsna ikona kooptirajućeg feminizma u SAD-u, a svesrdna joj podrška nije izostala.
Što bismo mi, uostalom, napravile ili rekle da je Kolinda Grabar – Kitarović izjavila da je feministkinja?
Osim što bi takva izjava u medijima izazvala zasigurno više polemika, no što će ova kako nije, budući da gotovo pa nikom ne predstavlja iznenađenje, možda bi dovela do jasnijeg pozicioniranja i artikuliranijih stavova feminističkih organizacija i feministkinja i feminista u Hrvatskoj. No, trebamo li za to zaista čekati poticaje takve vrste?
Feminizam nije ružna riječ i na nama je da to rastumačimo.
