Svake godine iznenadi me koliko su Dora i Eurosong, iako na glasu kao trash i nebitna natjecanja, važna ljudima. Kao obožavateljica, redovno gledam i pratim oba natjecanja i jedino s čime mogu usporediti kompetitivnost gledatelja su veliki sportski događaji. Navodno nikoga to ne zanima, sve su pjesme grozne i to je cirkus, ali do sredine večeri možete biti sigurni da će se, da parafraziram Barbaru Kolar, “frenetično” navijati za “naše” i s velikim entuzijazmom mrziti “njihove”. Svake godine “njihovi” su neki drugi, ovisno o tome tko će nas u konačnici pobijediti.
Svakako, kao i s drugim natjecanjima, brzo se pokaže da sjedite u društvu vrhunskih stručnjaka/inja koji/e odjednom znaju sve o glazbi, glazbenoj teoriji, kuže se i u scenski nastup, a imaju i svoju teoriju o dodjeljivanju bodova stručnih žirija. A u tim žirijima, jasno je, sjede samo budale koje ne znaju ništa o glazbi. Sve bi to bilo ok i simpatično da to ostane na razini kućnih druženja. No, ovakav je narativ postao pravilo više nego iznimka u mainstream medijima. Vidjeli smo to ponovno prije desetak dana, kad je na izboru hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije, pobijedio Marko Bošnjak s pjesmom “Poison Cake”.
Portali: napisi, clickbaitovi, “nepravde”
Hejt komentari na društvenim mrežama počeli su praktički odmah, a sugestivni članci u mainstream medijima su slijedili. Pri tome se članci pišu na temelju jednog ili nekolicine komentara nepoznatih ljudi na društvenim mrežama, maksimalno “nabrijanih” do razine clickbaita. Nakon toga ponovno očekujemo da će se organizirati paneli medijskih stručnjaka/inja i urednika/ica na kojima će se raspravljati o tome “zašto ljudi ne vjeruju tradicionalnim medijima”.
“Je li Marko Bošnjak zaslužio pobjedu na Dori?”, pita se nepotpisani autor ili autorica na portalu Index.hr, dok potpisani Josip Bošnjak na istom portalu navodno otkriva “Kako je HRT izmanipulirao pobjedu Marka Bošnjaka”. Prije toga isti autor piše tekst pod naslovom: “Tko će pobijediti na Dori (ako su Hrvati pametni)”. Spoiler alert: Ogenj. Isti portal na dan finala, odnosno odmah nakon njihova nastupa, objavljuje tekst: “Je li Ogenj pobjednik Dore?” Spoiler alert: nije.
Tportal igra se dobre stare igre “što bi bilo da je bilo” i donosi članak pod naslovom: “HRT objavio glasove: Da je samo publika odlučivala Marko Bošnjak nikad ne bi pobijedio”, naslanjajući se na činjenicu da je prema glasovima publike najviše bodova imao bend Ogenj koji je nastupio s pjesmom“Daj, daj”. Iako prema pravilima Dore nema nikakve naznake da bi isključivo gledatelji trebali ili mogli birati pobjednika ili pobjednicu pa nije zapravo jasno kako i pod kojim uvjetima bi se ovaj scenarij iz naslova ostvario.
Portal Narod.hr, čiji je izdavač Udruga “U ime obitelji”, jako se posvetio ovoj temi. Donose vijest pod naslovom “Žiri potopio favorita publike Ogenj; pobijedio ‘dečko iz pakla’ Marko Bošnjak”, s nadnaslovom “Miljenik gay publike”. U njemu autorica ističe da je Bošnjaka do pobjede “progurao” žiri, te nastavlja:
“Mnogi već sad komentiraju kako je Bošnjak kombinacija Nema i prošlogodišnje irske predstavnice Bambie Thug čiji je nastup ostao upamćen po jasnim sotonističkim motivima i porukama.”
Veliki se dio narativa odnosi na činjenicu da su pobjednika izabrali stručni žiriji, a ne publika. Posebno se i naglašava da su ulogu imali i strani žiriji, odnosno oni iz Finske, Armenije, Španjolske i Slovenije. To, ipak, nije novost, jer i Baby Lasagnu prošle su godine izabrali strani žiriji, uz one naše. Točnije, u dodjeli bodova sudjelovali su žiriji iz Italije, Njemačke, Ukrajine i Islanda.
Što kažu Hrvati i Hrvatice? Tko je trebao ići na Eurosong?
No, Baby Lasagna i Marko Bošnjak nisu isti u očima javnosti. Baby Lasagna je na prvi pogled autsajder, ali je i mladi katolik u heteronormativnoj vezi koja je završila i brakom prošle godine. Često i rado priča o svom iskustvu nalaženja vjere i njenog prakticiranja. A to je u hrvatskom društvu nerijetko zeleno svjetlo i uvjet za podržavanje široke mase ljudi.
I neki članovi benda Ogenj, a posebno pjevač i frontmen, Tomislav Mihac Kovačic, često spominje svoju vjeru i pro-life stavove. Mediji ne propuštaju istaknuti da se radi o bendu kojem je “otkazan nastup u klubu Močvara”, i to baš zbog njihovih pro-life stavova, što prema napisima nije u potpunosti istina. O tom slučaju pisao je Ivan Laić na portalu Ravnododna.com. Kazao je da se ne radi ni o kakvom otkazivanju ili zabranjivanju, jer Ogenj nikad nije najavljen kao predgrupa na spornom koncertu.
Nadalje, spomenuti portal narod.hr baš se posvetio ovogodišnjoj Dori. Napisali su i tekst o tome “kako su pokradeni gledatelji”. U njemu se autorica Vlatka Polšak Palatinuš bavi “istraživanjem” koliko je članova stručnih žirija istovremeno “član gay lobija”. “O tome da je Eurosong pretvoren u festival u kojem dominira LGBT, već i vrapci na grani znaju. Stoga ne čudi da je i taj lobi ima svoje predstavnike u žirijima koji su u konačnici presudili tko će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu. Ne čudi i da su najviše glasova dali Marku Bošnjaku, mladom homoseksualcu koje je lani pjevao hrvatsku himnu na gay paradi u Zagrebu. U svakoj drugoj prilici, to bi se nazivalo sukobom interesa ili u najmanju ruku lobiranjem”, piše autorica, dok u kolumni o istoj temi piše da je “Ogenj zbog svog sustava vrijednosti završio na drugom mjestu”, te nastavlja:
“…jer se upregnula mašinerija ovog gay cirkusa po raznim podcastima, forumima, grupama i stranicama i signalizirala, još uvijek neimenovanim članovima žirija, tko je onaj pravovjerni kojeg treba poslati u Basel.”
Pri tome je jasno tko je tu zapravo pravovjeran prema standardima ne samo ovog portala i autorice, nego i dobrog dijela hrvatske populacije. To je frontmen benda koji je na društvenim mrežama javno pisao o tome da činjenica da istospolni parovi mogu postati udomitelji “tužna” i da “ima posebnu ljubav prema ženinom psu pa bi mogli skupa posvojiti ježa”.

Što zapravo smeta Hrvatima i Hrvaticama?
Također, legitimno je postaviti pitanje, kao što ga je postavio Ivan Laić u svom tekstu ranije ove godine: Zašto bi netko tko se protivi pravima LGBTQ+ zajednice uopće imao ambicije nastupiti na Eurosongu, natjecanju koje je u posljednjih nekoliko desetljeća vrlo otvoreno prema LGBTQ+ zajednici? Pokazuje to ne samo prošlogodišnja pobjeda Nema, koji u svojoj pjesmi “The Code” pjeva o svom iskustvu kao nebinarne osobe, nego i u neke prethodne pobjede. Tu je Dane International 1998. godine s pjesmom “Diva”, prva trans osoba koja je odnijela pobjedu na tom natjecanju. Zatim Conchite Wurst 2014. s pjesmom “Rise Like a Phoenix”, ali i Nizozemac Duncana Laurencea, koji je na press konferenciji prije finala, u kojem će pobijediti 2019. godine, izjavio da je biseksualac. Iako tada nije bila autana, Marija Šerifović pobijedila je s “Molitvom” 2007. godine.
Kako to obično biva, mnogi su pokušali iskoristiti ovu situaciju u kojoj se 21-godišnjeg pobjednika Dore cipelari kako bi dobili svojih pet minuta slave. Tako je široj javnosti nepoznata Lidija Bekavac, vijećnica u Gradskom vijeću Split iz Kerumove Hrvatske građanske stranke, na Facebooku napisala:
“Pjesma koja je pobijedila za Eurosong Marka Bošnjaka potiče kao nešto pozitivno osvetu trovanjem. Krije li slušanje ove pjesme opasnost da ubojstvo trovanjem postane poželjan način osvete za bilo kakav osjećaj osobne povrijeđenosti? Da li ova pjesma pokazuje zločin u poželjnom svjetlu? Gledajući spot ove pjesme sa zmijom u središtu svega ne možemo se oteti osjećaju nelagode i Zla. Ova pjesma je otrov za javni prostor i to je njena poruka. A što se krije iza ove pobjede? Pjesmu Poison cake napisao je međunarodni tim kojemu je ovo treća uvrštena pjesma za ovogodišnji Eurosong. Pobjedu u Hrvatskoj ovoj pjesmi je donio žiri iz Rijeke, Zagreba, Osijeka, Splita, Španjolske, Slovenije, Armenije i Finske. (…) Nije slučajno ni to da je Marko Bošnjak prošle godine otpjevao hrvatsku himnu na gay paradi u Zagrebu jer on odgovara političkom i svjetonazorskom trendu mainstream medija. Poticanje nasilja na vrlo perfidan način zar je ovo poruka za našu djecu i našu mladost. Bojkotirajmo svi ovo što nam se nameće jer nije to ni bio naš izbor.”
Ovaj status zapravo pokazuje srž hejta prema hrvatskom pobjedniku Dore. Nije, očito, problem “otrov” ili “pozivanje na ubojstvo trovanjem” (?!?), nego činjenica da je Marko Bošnjak nastupao na Zagreb Prideu i da nikad nije skrivao da je gej. Štoviše, često ističe kako je ponosan na sebe i ono što jest te da se ne želi skrivati. Nije stvar u pjesmi, nego u društvenoj homofobiji, koja nije novost.
Teško je ful biti gej u Hrvatskoj
Na gostovanju Marka Bošnjaka u emisiji RTL Direkt, voditeljica Mojmira Pastorčić istaknula je da su ukinuli mogućnost komentiranja ispod vijesti o tome da je Bošnjak gost emisije “nakon 5 minuta” zbog brutalnog vrijeđanja.
Dehumaniziranje pobjednika Dore Marka Bošnjaka nije se dogodilo slučajno niti je izolirani incident. Sjetimo se prošlogodišnje histerije u medijima i komentarima poznatih i nepoznatih osoba na račun pobjednika Eurosonga, Nema. Takvi izljevi izravne i blatantne homofobije dugo nisu bili prisutni u javnom prostoru. Zaposlenik HRT-a bio je suspendiran zbog Facebook statusa u kojem je izvrijeđao Nema, odnosno napisao, između ostalog: “P**ko binarna, j**em ti haljinicu”, a neki svećenik iz Hercegovine zaključio da je bolje da nismo pobijedili jer bi inače “došli neki izvođači sotonisti i tako obeščastili tlo naše Domovine”.
I ove godine javljaju se neki svećenici koji, eto, imaju stav o tome tko je trebao pobijediti na Dori. Jedan od njih kaže da je pobjednička pjesma “puna otrova” te da je treba izbjegavati. Time nastavlja trend shvaćanja stihova pop pjesama doslovno praveći se da su Dora i Eurosong natjecanja u kojima možemo vrlo precizno odrediti tko je bio najbolji i trebao pobijediti.

Alađuz Lomigora
Homofobni komentari nacije i zaglušujuća tišina glazbene scene
Ocjenjivanje pjesama nikad ne može biti potpuno objektivno. Da, postoje kriteriji kojih se drže stručni žiriji, u kojima su glazbenici, producenti i kritičari koji prema određenim objektivnim i subjektivnim kriterijima te dosadašnjem iskustvu u industriji procjenjuju kvalitetu pjesme. No, nemoguće je kvantitativno odrediti “bolju” i “lošiju” pjesmu. To što je neka pjesma postala hit, ne mora značiti da je “bolja” ili “kvalitetnija” od drugih koje su ostale na drugom mjestu. Dok u nogometu znamo da je pobjednik tim koji zabije najviše golova, na Eurosongu, Dori i svim drugim sličnim natjecanjima ne možemo na taj način kvantificirati djela koja se natječu.
Možemo, s druge strane, jasno vidjeti u kakvom je stanju hrvatsko društvo prema komentarima na društvenim mrežama u kojima se vrijeđa Marka Bošnjaka. Kao i u količini tekstova koja je posvećena tome da se umanji njegov uspjeh jer ga “nije izabrao hrvatski narod”. Bilo da je razlog pisanja takvih tekstova osobno uvjerenje ili borba za klikove, radi se o promicanju homofobije i huškanju na 21-godišnjaka koji godinama radi na karijeri, ostvaruje uspjehe i jedan je od prvih, ako ne i prvi mainstream glazbenik u Hrvatskoj koji je javno rekao da je gej.
Jasno je to i prema zaglušujućoj tišini od strane glazbene scene, Bošnjakovih kolega i kolegica. Od javnih osoba, zasad, smo vidjeli/e samo podršku Ide Prester i Mladena Grdovića koji je, ipak, uz podršku kolegi zbog vrijeđanja istaknuo da je “patrijarhalno odgojen i da voli da je muškarac sa ženom”, iako “nema ništa protiv pedera”. To je valjda najbolje što možemo dobiti – načelna podrška uz jedno veliko “ali”.