S odmakom od petnaest godina, vraćamo se u svijet koji je tek koračao prema današnjoj stvarnosti. Nabujala Sava svojom je snagom plašila stanovnike Zagreba i okolice, gradonačelnik je glavnoga grada bio Milan Bandić čiji se kraj karijere nije nadzirao. U istom je svijetu, na političkoj pozornici, te godine vrio skandal Ive Sanadera koji se danas zna kao prvi osuđeni bivši premijer u Hrvatskoj. Zagrepčane nije plašio potres, koji je samo deset godina kasnije, svom silom udario u njega i u njegove stanovnike_ice utkao traumu koja se budi pogledima na zgrade u srcu grada čija pročelja krase naljepnice u bojama semafora.
Među istim kulisama vremena u istom se gradu počeo rađati trap – žanr koji je u petnaest godina evoluirao, rastao i postao nezaobilazan dio glazbene scene. Svoje prve radove objavili su Kuku$ i High 5 koji su postavili temelje za kasnije razvijanje žanra. Trap je u svojoj ranoj fazi sličio punku, bio je rezerviran za 100-150 ljudi koji odlazili na nastupe u tadašnji klub „Klub“. No, što li je to uopće trap i kako je on eksponencijalno rastao od 150 ljudi do vrhova hrvatskoga Billboarda?
Ritam patrijarhata pod maskom stila
Trap je pod-žanr hip hopa koji je počeo jačati na jugu SAD-a, poglavito u gradovima poput Miamija i Hustona. Treba li se trap opisati zvukovno nekome tko ga nikad nije čuo, važno je spomenuti da trap svoje instrumentale temelji u elektronskim synthovima. U istome kontekstu, trap je također prepoznatljiv po ne tako maloj količini autotunea i ne tako pametnim tekstovima. Baš kao i svoj veliki brat, trap se lirički ne udaljava od uličnih tema – često progovara o odrastanju u kvartu, luksuzu, narkoticima i ženama koje im je donijelo bavljenje glazbom. Za razliku od rapa, aspekt novca i ubrzanog bogaćenja posebno je naglašen zato što treperi slavu dobivaju brzo, dok s druge strane, njihovi rap kolege, istu popularnost stvaraju duže.
Utjecaj američkih trendova bio je vidljiv i u glazbi koja se tih godina kovala u „Klubu“. Pogledom unazad, jasno je da su u početku glavne teme koje su okupljale izvođače bile „kvartovske“ s naglaskom na drogu i stvaranje prijateljstva, dok se s kasnijom, sve većom popularizacijom žanra, vide trendovi mizoginih praksi. Temelji hrvatske trap glazbe postavljeni su na pjesmama poput „Oće kurac“, „Otrova u čaj“, „Mamba“ i „Bebica“ koje sve redom pokazuju zabrinjavajuću podudarnost – prikazuju patrijarhalne odnose u kojima se žene isključivo svode na zadovoljenje fizičkoga nagona.
Što li je to trulo u hrvatskom trapu?
Da je mizoginija još od početaka utkana u srž hrvatskoga trapa, jednostavno je zaključiti pogledom na pjesme koje tvore scenu. Krenimo redom. KUKU$ je prije šest godina objavio album „Glupi tejp“ na kojem se, između ostaloga, pronašla pjesma „Oće kurac“ za koju se može tvrditi da spada u najpoznatije pjesme koje je KUKU$ objavio ikad.
„Oće kurac“ od glave do pete mizogina je pjesma. KUKU$-ovci u svojoj pjesmi repaju stihove poput: „Poprsko sam po faci ti si drolja, ti si ljadro / Nisi još upozno takvu krolje, jesam bardo“, koji jasno i direktno omalovažavaju ženu.
KUKU$ u spomenutoj pjesmi ne staje s mizoginim stihovima, već ih nastavlja: „Tvoja mala oće samo kurac / Brijo sam si malo ću nagurat / Mala reci kolko para upad / Kol’ko backstage pass to je šupak“.
Spomenuti primjeri nisu jedino neprimjereno što trojac s Trešnjevke govori u pjesmi, međutim oni pokazuju nekorektnost stihova koje je, u trenutku pisanja ovoga teksta, poslušalo 16 milijuna ljudi samo na YouTubeu.
„Oće kurac“ nije stao na jednoj pjesmi. Nakon dugog čekanja, u svibnju 2022., Hiljson Mandela je izdao „Mandela Effect“ na kojem se nalazi svojevrsni homage KUKU$-ovom hitu. U suradnji s Gršetom, Mandela je stvorio „Neće kurac“. Jednako kao i u svojoj originalnoj verziji, „Neće kurac“ prikazuje ženu isključivo u seksualnom kontekstu.
Stihom „Sve se prave fine, ali svrše“ Hiljson promiče stereotip da žena ne uživa u seksualnom odnosu, već da je on isključivo rezerviran za muškarce. U svom dijelu pjesme, Grše stihovima „Gili-gili-gili-gili, penisi su mili njoj / Zini droljo, zube stisni primi to, ho (Ho) / Igramo se, dupli pas, svi pune ho (Ho)/ Škripi krevet, ide gas kad uletin u ho (Ho)“ također njeguje štetne rodne stereotipe, a – između ostalog – propagira ideju da žena treba „stisnuti zube“ u seksu.
Hiljson Mandela autor je još jedne mizogine himne, „Bebica“. Pjesma je najprije izašla kao samostalni Hiljsonov singl, da bi kasnije objavio remix na kojem gostuju Swana i Dino Blunt. Gotovo da je svaki stih spomenute pjesme problematičan. U prvoj strofi, Mandela daje do znanja da pjesmu piše za sve njegove „bebice, ljepotice, prijateljice koje žele seks“, pretpostavlja da su glupe i „skupe kao Dolce & Gabbana“. Isti narativ u nastavku pjesme gradi Swana ponovno ponižavajući ženu: „Brijem da je glupa – jel’ tak?/ Brijem da će cuclat’ – facefuck / Svršim joj u pupak – ipak“. Refrenom, „Noćas daj mi sebe, kujo, nemoj biti sebična (Ma kujo)“, trojica zapečaćuju jednu od najmizoginijih pjesama koje hrvatska trap scena ikad isporučila.
KUKU$ nisu jedini pioniri hrvatskoga trapa koji u dijelu svojih pjesma promiču mizogine ideje. Slično čini i High 5 u pjesmi „Otrova u čaj“. Radi se o ljubavnoj trap baladi u koju su zakamuflirani mizogini elementi. Članovi sastava u jednom se trenutku osvrću na ženu stihovima: „doar style mala you can come / i frendica solira bring it down / imam sticky icky a ti lickitunga / doar kombo jer si fakin frigidna“. Četiri godine nakon „Otrova u čaj“, dio članova High 5-a udružili su snage u sastav 2xŠihta s kojim su 2022. objavili album „Spremni za rad“.
Na spomenutom albumu nalazi se i pjesma „Vruća kmica 3“ u kojoj jedni od najutjecajnijih trepera u Hrvatskoj govore: „Da nisam tol’ko poznat, sad bih te ispljuskô“. Spomenuti stih pokazuje da u hrvatskom trapu granice mizoginije ne postoje. Stihovi poput ovoga iznimno su opasni zato što banaliziraju nasilje nad ženama, opravdavaju nasilnike i umanjuju traumu žrtava koje su takvo nasilje preživjele.
Mizogini tekstovi mogu se pronaći i u pjesmama novog vala hrvatskog trapa. U pjesmi „Listam“ koju izvode Baks i Peki glavna je tema djevojka s kojom dvojica imaju odnos.
„Mila ti si mi za noć jer te ne želim kad je dan / Imam upute za ljubav, al’ za tebe nemam plan / Sad od tebe skuplji Netflix, mene baš bi bilo sram / Ne poznam te, ni sam, mila, ne“ stihovi su koje repa Peki, a koji ponovno pokazuju da je žena u trap svijetu prvenstveno lutka za zadovoljenje fizičkoga nagona.
Spomenutu tezu potvrđuje i Baksova pjesma „POV!“ koja počinje s „A šta je trenirala? / Uh, trenirala je ovaj, baks“, da bi je u kasnijim stihovima nazvao kujom. Primjer Baksa i Pekija dokazuje da mizoginija u hrvatskom trapu ne potječe isključivo iz najpoznatijih aktera scene, već ona dolazi i od manjih aktera koji će kroz godine (potencijalno) stići do vrhunca svoje slave.
Zvuk dvostrukih standarda
Iako su pjesme hrvatskih trepera u početku bile rezervirane za garaže, podrume i male zabave, one to već odavno nisu. Trap je stigao i do Hrvatske radiotelevizije. Najprije kroz gostovanja aktera scene u raznim emisija HRT-a, da bi na kraju oni odigrali veliku ulogu u stvaranju hit serije „Sram“. Radi se o teen seriji koja se bavi pitanjima ljubavi, prijateljstva, seksualnosti i mentalnoga zdravlja. I dok Eva, inače glavna uloga serije, dolazi na parti na koji nije trebala ići, stiže njezina bivša prijateljica Sara i naziva je droljom što Evu očito povređuje. Cijela se situacija zbiva dok u pozadini, i u nastavku serije, sviraju pjesme aktera koji kroz svoj rad promoviraju ideju da je de facto drolja ekvivalent za djevojku.
Premda „Sram“ ima generalno čisti soundtrack što se mizoginije tiče, u oko upada pjesma „Udari“, koju izvodi triesti.
U sedmoj epizodi, na samom kraju, svira pjesma čiji stihovi glase: „Jeftina si kao menza (Cheap bitch) / Da te mogu kliknut’ cancel (Cancel)“. Nedugo nakon toga slijedi: „Jebat ću te nisi svjesna (Ne’aš pojma) / Kuje ostavljam bez teksta (Kujo!) / Neko s kvarta tre’a kese“, u kojoj se, ponovno, iznova, žene proglašavaju droljama.
Iako se objašnjenje za odabir pjesama vjerojatno krije u njihovoj popularnosti, posebno je zabrinjavajuće i kontradiktorno da serija svojim uvjerenjima i ciljevima skreće u jednu stranu, dok glazba koja svira u pozadini odlazi u potpuno drugi, neprimjeren smjer.
Da ne postoji kritika rada hrvatskih trepera, jasno je i u kampanji Hrvatskog Telekoma koji je kao glavno lice svoje kampanje protiv govora mržnje odabrao Hiljsona Mandelu. Kako stoji u priopćenju koje je Telekom objavio, kampanja je nastala s ciljem podizanja svijesti o problemu koji je posebno raširen u online prostoru.
„Naša je poruka jasna: netoleranciji nema mjesta – ni u online ni u offline svijetu. Svaki glas može biti dio promjene, a zajedno možemo graditi tolerantnije i pozitivnije društvo u kojem umjesto mržnje biramo poštovanje”, izjavljuje Branka Bajt, direktorica sektora za brend Hrvatskog Telekoma u nastavku priopćenja.
Zanimljivo, zar ne?
Kao šlag na tortu apsurda, Mandela je u sklopu kampanje objavio pjesmu „Pa pa pa“ u kojoj, u jednom stihu, repa: „Imam svoj život, pa je haterima krivo / Jer smo novi nivo, ali zaboli me živo / Ništa hate speech, samo pozitivo“.
I tako smo, nakon drolja i bebica stigli do optimizma i razgovora protiv govora mržnje. Iako bi svijet obojen ružičasto vjerojatno povjerovao u iskrenost ove kampanje, doista je to teško činiti kad u desetak godina nečijega rada kontinuirano izlaze pjesme koje štete ženi, koje ju omalovažavaju i prikazuju u isključivo jednom, potpuno pogrešnom i štetnom kontekstu. Što li je točno nagnulo Hrvatski Telekom da Mandelu koristi kao lice svoje kampanje protiv govora mržnje, ostat će neodgovoreno.
Mizoginija je ušla duboko u hrvatski trap
Iako se takav narativ nerijetko opravdava umjetničkom slobodom ili pak stavom da „oni to ne misle u svakodnevnom životu“, činjenica je da rad u javnom prostoru ostavlja trag.
Glazba koju stvaraju ostavlja trag na djevojčice koje se tek razvijaju, na sve one kojima se rodni stereotipi od malih nogu guraju na pladnju. Glazba ostavlja trag na žrtve nasilja, na djevojke i žene koje se osjećaju posramljeno zbog svoje seksualnosti. Ona oblikuje razmišljanja dječaka koji se, u svojim formativnim godinama, pune idejama o ženama kao kujama i nižem sloju. Rad u javnom prostoru prvenstveno je odgovoran, a svijest o tome uvelike bi se trebala prošiti hrvatskom trap scenom.
