Broj onih što se izjašnjavaju kao protivnici feministkinja_feminista drastično nadmašuje broj onih što se deklariraju feministkinjama_feministima. Ono što je zanimljivo, velik je broj žena koje žive po feminističkim načelima, ali se pritom ne deklariraju feministkinjama. U toj grupi, nalaze se sve one žene što imaju mogućnost izbora koji nije nadvladan društvenim, kulturnim ili obiteljskim vrijednostima. U razgovoru s nekima od njih, zamijetili smo određene raznolikosti, ali i zanimljiva razmišljanja.
Prerna je 36-godišnja menadžerica u softverskoj tvrtki koja je nakon razvoda braka odlučila ostati single. Uz napredak u karijeri, Prerna je otkrila strast prema putovanjima posjetivši više od 20 zemalja u posljednjih osam godina. U planu joj je osnovati vlastitu putničku agenciju kroz nekoliko godina.
Kada smo je pitali zašto se ne naziva feministkinjom, Pererna je objasnila: “Ja sam ustvari tvrdokorna feministkinja iznutra, ali kako dolazim iz tradicionalne obitelji koja vjeruje u temeljne patrijarhalne vrijednosti, kada sam doma potiskujem svoje feminističke stavove kako ne bi došlo do sukoba. U uredu također osjećam kako moj feministički identitet mora ostati skriven kako ne bi utjecao negativno na moju karijeru. Iz tog razloga prijeđem preko, a ponekad se čak i pridružim, uvredljivim seksističkim šalama iako “kipim iznutra”. Bojim se kako bi me konflikti na tom polju mogli dovesti u poprilično nezahvalnu situaciju, pa ih radije izbjegavam. Možete me nazvati “feministkinjom iz ormara” ako želite, iako se ne ponosnim time”.
Pallavi, 28-godišnja arhitektica, kaže kako se boji predrasuda kako feminista_tkinja, tako i nefeminista_tkinja. “Definitivno sam feministkinja, ali sam također “prilagodljiva” osoba. Ne nazivam se javno feministkinjom jer ne želim da me protivnici feminizma stigmatiziraju, dok me u isto vrijeme strah osude feministkinja_feminista po pitanju nekih mojih osobnih izbora koje nisu u skladu s feminističkim načelima. Zato izbjegavam oznaku “(ne)feministkinja”, jer se ne želim nikome objašnjavati. Zapravo, primjećujem kako imam više uspjeha potaknuti ljude na nužnost razgovora o ravnopravnosti spolova kada se ne identificiram s feminizmom, nego kada kažem da sam feministkinja. Čim čuju da sam feministkinja, njihova obrana se diže te nastupa kraj bilo kakvog dijaloga po pitanju ravnopravnosti.”
Kao i gore navedene žene, Jenny se odlučila ne poistovjetiti s feminizmom iz praktičnih razloga. Jenny je 30-godišnja softverska inženjerka te uzdržavateljica obitelji – supruga i dvogodišnje kćeri. Pristala je drage volje na ulogu jedine redovno zaposlene u obitelji, pruživši time suprugu mogućnost ostvarenja osobnog sna da postane pisac. Rauhl, njezin suprug, zato trenutno preuzima na sebe većinu roditeljskih obveza s obzirom na to kako je većinu vremena doma. Na pitanje o razlogu zašto ima problema s identifikacijom kao feministkinje s obzirom na to kako su njezini životni izbori nekarakteristični te pokazuju određeni stupanj hrabrosti, Jenny je odgovorila: “Feminističkom identifikacijom osjećala bih veliku odgovornost prema nepravdama koje primjećujem da se svakodnevno događaju ženama oko mene, na koje trenutno ne mogu odgovoriti iz praktičnih razloga. Okrećući glavu od te silne nepravde, osjećala bih se licemjernom i krivnju nazivajući se feministkinjom. Također, prihvaćanjem feminističkog identiteta smatram kako bi zahtijevalo od mene da preispitam sve svoje životne odabire te počnem živjeti u skladu s feminističkim načelima, što bi jednostavno bilo preteško za mene.”
Ove žene nisu jedine po tom pitanju jer je strah od osuđivanja glavni čimbenik koji sprječava mnoge nezavisne žene da se u potpunosti identificiraju s feministkinjama. Iako su mnoge od ispitanih žena priznale kako postoji negativna stigma vezana uz pojam “feminizam”, one samostalno ne smatraju da je ta stigma opravdana.
Maggie je 39-godišnja fizioterapeutkinja, trenutno kućanica, koja je izrazila svoju neugodnost s feminističkom identifikacijom riječima: “Feminizam kao koncept je bezuman za mene. Tko može osporiti da svaki pojedinac nema pravo sa svojim životom činiti što poželi, bez obzira na spol? Problem koji ja imam s feminizmom primarno je povezan s onima što prakticiraju feminizam. Oni(e) su nepotrebno agresivni(e) i lako zapaljivi(e), po mom mišljenju. Iskreno, ne bi htjela zaglaviti u zgradi s feministikinjama_feministima.” Maggie je, također, dodala kako osjeća da je feministi_feministkinje osuđuju radi prekida karijere u formativnim godinama kako bi mogla više vremena provesti sa svojim djetetom. Na pitanje, koliko feministkinja_feminista iz njezinog okruženja je osuđuje po tom pitanju, Maggie je mogla imenovati jedino daljnju rođakinju što dovodi do zaključka kako su njezini pogledi više zamagljeni percepcijom feministkinja_feminista od strane društva, nego vlastitim iskustvom s feministima_tkinjama.
Susan, 34-godišnja vlasnica uspješnog robnog brenda, istaknula je kako je u početku imala identičan problem s feminističkom identifikacijom kao i Maggie, poglavito u pogledu stroge političke korektnosti koja se povezuje s definicijom feminizmom, kao i likom feminista_tkinje koji(a) mrzi muški spol, iako je u životu donijela brojne feminističke odluke. I to ne samo po pitanju karijere i osobnog života, već i po pitanju transparentnosti oko svojih izbora.
“Nisam se niti trudila proučiti što feminizam znači izvan najčešćih stavova o feminizmu i feministkinjama”, istaknula je Susan. “Međutim, govor Chimamanda Adichie kako bismo svi trebali biti feministi, otvorilo mi je oči. Nakon tog govora, shvatila sam kako bi bilo licemjerno od mene bježati od naziva feministkinja kada su moji ideali feministički, kao i sam život.”
U pogledu intervjuiranih žena, jasno je kako niti jedna od njih nema problema s temeljnim aspektima feminizma, kao što su jednaka prava u političkom, socijalnom i osobnom okruženju. Međutim, većina njih ima problema s feminističkom identifikacijom. Razlog izbjegavanja identifikacije s feministicama u nekim slučajevima leži u njihovom načinu ophođenja s krutim patrijarhalnim društvom bez puno borbe, dok u nekim slučajevima strah je od osude samih feminista_tkinja.
Ovo zadnje zahtjeva introspekciju među feministkinjama_feministima koje(i) vjeruju kako je feminizam monolitna teorija koja ne uključuje mogućnost dijaloga, kao niti različitosti. Dok pokušavaju nadahnuti suštinu svoje ideologije drugima, feministi_tkinje ne bi trebali(e) pribjeći osuđivanju izbora koji su suprotni feminističkim načelima. Feminizam je društveni i politički pokret koji se razvio kao odgovor na patrijarhalne strukture i ne smije se koristiti kao sredstvo nekih feminista_tkinja za borbu protiv individualnih izbora, bez obzira jesu li ti izbori rezultat patrijarhalnog društva ili nisu.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
