Oko 1000 očeva u Hrvatskoj svake godine iskoristi svoje pravo na roditeljski dopust što čini svega 3% od ukupnog broja korisnika/ca roditeljskog dopusta. Provedena istraživanja pokušala su dati odgovore na pitanje zašto toliko malo očeva koristi svoje pravo na roditeljski dopust. Portal MojPosao u suradnji s udrugama Roda i CESI u nedavnom je istraživanju provedenom na 400 ispitanika došao je do podatka da kao najveći motiv za odlazak na roditeljski većina muškaraca navodi želju za provođenje vremena s djetetom (76%). Slijedi financijska isplativost (44%), zatim želja da izađu svojoj partnerici u susret jer se ona nalazi u nezgodnijem poslovnom položaju (39%) te odmor od posla (31%). No, roditeljski dopust za očeve ima i svoje negativne strane. Prema mišljenju ispitanika, najveće mane su financijska neisplativost (53%) i degradacija pri povratku na posao (51%). Zastoj u karijeri navodi 37% ispitanika, dok ih čak 34% smatra da su negativne reakcije okoline najveća mana odlaska na roditeljski dopust. Muškarci su osim navedenih negativnih strana, dodali i prestanak dojenja djeteta te gubitak ‘muškosti’. U statistici i brojkama skrivaju se pravi ljudi i njihove priče. Razgovarale smo s Nenadom, Tonijem, Krunoslavom, Danielom i Vedranom koji su s nama podijelili svoje iskustvo roditeljskog dopusta kao i razmišljanja što društvo može učiniti kako bi što više očeva iskoristilo svoje pravo na roditeljstvo.
Nenad i Amon Ra
{slika}Nenad (43) je producent i na roditeljskom dopustu sa sinom proveo je 8 mjeseci. Na roditeljski dopust odlučio se iz kako kaže “praktičnih razloga”. “Supruga je u to vrijeme bolje zarađivala i na taj način smo izbjegli smanjenje redovitih prihoda. No shvatili smo da je to dobar alat koji se uklapa u naše shvaćanje obitelji gdje oboje sudjelujemo u svim procesima brige o djetetu. Okruženje u kojoj živimo i djelujemo je liberalnije i nismo bili izloženi pritiscima, neodobravanjima ili ismijavanju već suprotno” priča Nenad i dodaje: “Dobro je da očevi imaju mogućnost korištenja roditeljskog dopusta što polako postaje praksa. Treba proći još neko vrijeme kako bi taj proces postao vidljiviji i konzumiranje roditeljskog kod očeva postalo uobičajeno. Dodatni financijski poticaj ne bi bio na odmet. Time bi mjera postala popularnija i brže bi došlo do brisanja predrasuda kod konzervativnijeg dijela društva”.
“Ne mogu tvrditi da sam bolja osoba ili sretniji zbog roditeljskog. Sigurno je da sam očinstvom postao odgovorniji i da mi je život dobio novu kvalitetu i ispunjenost” zaključuje Nenad svoju priču o roditeljskom dopustu.
Toni i Damjan
{slika}Toni (35) zaposlen je kao zaštitar i na roditeljskom je proveo 8 mjeseci i to prije svega iz materijalnih razloga jer njegova supruga zarađuje više od njega, no dodaje kako smatra da je bitno za djetetov razvoj da otac djeteta također provodi dosta vremena sa vlastitim djetetom pogotovo te dobi. Reakcije okoline bile su različite “Kolegama na poslu je to uglavnom bilo smiješno, ali i logično, pošto su razlozi bili financijske prirode. Još uvijek se briga o djeci u našoj kulturi smatra prvenstveno majčinom dužnošću. Uglavnom nisam imao neke negativno intonirane komentare vezane za tu moju odluku da koristim pravo na roditeljski dopust”. Kao i kod svakog roditeljskog dopusta bilo je težih razdoblja i onih lakših. “Najljepše je kad su djeca zdrava i tad vrijeme provodimo u nekim našim zajedničkim aktivnostima” kaže Toni, a drugim očevima poručuje: “Ako si to mogu priuštiti dobro je iskustvo da otac koristi roditeljski dopust barem jednim dijelom jer to pomaže razvoju bliskosti između očeva i djece, te se u konačnici stvara kvalitetniji odnos. To je bitno i zbog boljeg upoznavanja svojeg djeteta, mijenjanja pelena, hranjenja osluškivanje njegovih potreba i želja na koje će tad otac puno lakše i samostalnije znati odgovoriti”.
“Možda bi povećanje naknade roditeljskog dopusta u slučaju kada ga koristi otac djeteta stimuliralo više očeva da ga koristi” zaključuje.
Krunoslav i Mia
{slika}Za razliku od drugih očeva s kojima smo razgovarale Krunoslav (31) je tek započeo svoj roditeljski dopust koji provodi sa šestomjesečnom Miom. I on se na roditeljski odlučio iz financijskih razloga jer kako kaže “neodgovorno je prema budućnosti djeteta da partner koji zarađuje više odlazi na ovako mizerne naknade”.
“Na poslu je bilo i podsmijeha i podrške koji su oboje jednako suvišni jer izbor nismo imali” naglašava. Krunoslav je mišljenja da roditeljski dopust treba biti temeljno pravo svakog roditelja i to odmah po rođenju djeteta, dok je porodiljini pravo žene. “Žena koja je rodila imala bi pravo na oporavak, ali njezino dijete imalo bi pravo na bilo kojeg roditelja od dana rođenja, a ne nužno onog roditelja koji se ni pomaknuti ne može prvih par tjedana” naglašava Krunoslav.
“Tek sam krenuo i prekrasno nam je, no svoj roditeljski dopust, koliko god uživam u njemu smatram posljedicom loše ekonomske situacije u zemlji. Mojoj supruzi je na neki način oduzeto pravo na roditeljski. Istovremeno ne vjerujem u pozitivnu diskriminaciju, niti da treba posebno ikoga poticati na korištenje roditeljskog dopusta. Svatko treba donijeti odluku za sebe” poručuje.
Vedran i Rosa
{slika}Vedran (33) je suvlasnik male informatičke firme, a na roditeljskom je s kćeri Rosom proveo 3 mjeseca. “Dijete je zajedničko, alternative ravnopravnom sudjelovanju u odgoju nema, a isto tako, sa svim radostima koje donosi rođenje prinove dolaze obveze i odgovornosti koje moraju biti ravnomjerno podijeljene među partnerima. Samim time odluka o mojem odlasku na roditeljski dopust bila je prirodna i samorazumljiva” objašnjava Vedran svoj odlazak na roditeljski dopust te dodaje: “Obitelj i prijatelji takvu odluku su podržali. S ponekim upitnikom ‘A kako ćeš ti sam s tako malim djetetom?’. Reakcije šire okoline bile su deklarativno pozitivne, i nekako sam stalno osjećao da me ili promatraju kao nekog čudaka koji uokolo u marami nosi malo dijete ili kao nekog heroja koji se, eto, suludom hrabrošću i glupošću, odlučio uhvatiti u koštac s tako zahtjevnim zadatkom. A sve što sam radio bila je najnormalnija i najprirodnija stvar na svijetu. Šetnje, kuhanje kašica, igra, komunikacija, građenje odnosa s djetetom bile su najljepše stvari. Bilo je i trenutaka kad sve baš i nije teklo tako glatko (nespavanje, stalno nošenje na rukama, cendranje oko svake sitnice, južina), ali nekako smo preživjeli”. Iako nije koristio roditeljski dopust ponukan obiteljskim financijama kaže da bi obzirom na izuzetno tešku gospodarsku situaciju u zemlji trebalo razmisliti o nekim bonusima, no istovremeno dodaje kako prije svega treba aktivno raditi na osvješćivanju društva o ravnopravnom sudjelovanju oba partnera u odgoju djeteta. “I to ne samo deklarativno, već treba do kraja srušiti stereotipe o strogo podijeljenim ulogama majki i očeva u odgoju djeteta. Kada se takvi preduvjeti stvore onda će i odlazak očeva na roditeljski dopust biti sasvim prirodna stvar za koju neće trebati postojati poticaji u obliku većih bonusa, olakšica i dodjele medalja za hrabrost” naglašava Vedran. Svima koji su u prilici da iskoriste roditeljski dopust poručuje: “Razmislite. Zbog djeteta. Zbog partnerice. Zbog sebe”.
Daniel i Julian
{slika}Daniel (38) radi kao suradnik na projektima u udruzi, a sa sinom Julianom na roditeljskom je proveo 5 mjeseci. Na odlazak na roditeljski potaknuo ga je prijatelj iz Tuzle koji je odlučio napraviti pauzu u poslu i 4 godine provesti s djetetom doma. “Rekao je da mu je to bio jedan od najboljih, najljepših perioda u životu, opušten, miran, bez stresa, tako da mi je to bio povod. Meni je tada, prije odlaska na dopust trebala neka pauza, totalno drugačiji životni i radni ritam od osmosatnog radnog dana, jer me to pomalo gušilo i vidio sam da ostavlja traga na meni. Skužio sam da bi bilo baš dobro promijeniti ritam, malo razmisliti o svemu i dokučiti neke stvari” priča Daniel i dodaje: “Drugo, Julian, sin kojeg sam čuvao na roditeljskom dopustu je naše drugo dijete, tako da sam već imao nekog iskustva sa čuvanjem djece i odgojem, pa sam znao otprilike što ću morati raditi s njim. Matija, stariji sin je u tom trenutku imao 4 navršene godine i išao je u vrtić. Financijski nije bilo neke razlike da li bi išla žena ili ja. Tako da se ona složila da ja idem i krenuo sam”. Daniel radi u udruzi u kojoj su zaposlene većinom žene i reakcije su bile pozitivne. “Nisam imao problema sa šeficom, koja mi je izašla u susret, čak se i složila da nakon roditeljskog nekako promijenimo moj način rada, da više radim od kuće, što sad i radim, da radim manje sati. A od okoline, ne sjećam se da sam čuo bilo kakav negativni komentar, da je netko rekao to ti je glupo, možda su se moji roditelji malo zabrinuli radi financija. Na kraju krajeva nisam niti očekivao nikakve reakcije, nisam puno razmišljao što će reći okolina. Za mene taj odlazak na roditeljski nije značio nikakvu zamjenu ili oslabljivanje uloge muškarca s time što sam čuvao sina. Ta raznolikost iskustava, i dopuštanje da probaš nešto drugačije što ti ne može škoditi, gdje možeš samo naučiti nešto, može te i obogatiti, a s druge strane i društvo” ističe Daniel.
Kao i na svakom roditeljskom trebalo se uhodati, uhvatiti ritam, ali Daniel i iskreno dodaje “Jedna stvar, neću reći najteža, ali sigurno je dosta utjecala na mene je taj prelazak iz društvenog života koji imaš tokom dana, sastanci, družiš se s odraslim osobama i odjednom pređeš u društvo beba koje guguću, mama, djedova i baka u parku i svakodnevica ti je komuniciranje sa njima, a često ne vidiš nikog poznatog cijeli dan osim ljudi u parku”. Daniel ima ideje kako potaknuti više očeva na roditeljski dopust “Pretpostavljam da bi solidnija naknada, puno više potaknula očeve na roditeljski, jer ova naknada koja se prima je minimalac s kojim ne možeš u principu živjeti, možeš malo dopuniti kućni budžet. Možda bi pomogli i nekakvi sadržaji, mjesta gdje bi se mogla dijeliti iskustva, i gdje bi se moglo doći preko dana s djetetom, popričati s drugim ljudima, kao nekakvi otvoreni centri, prostori za roditelje na roditeljskom dopustu”.
I Daniel poručuje očevima da razmisle o roditeljskom.
“I zbog sebe i zbog djeteta, to je jedan kratak period, od par godina, gdje se pruža prilika da vidiš, da budeš jako blizu klinca, i da se zbližiš s njim, možda kasnije u životu takvih prilika više i nema, jer djeca odrastu, krenu u školu, krenu ozbiljnije obaveze, odsele se, i imaš drugačiji odnos s njima koji nije baziran na tom čestom viđanju i bliskosti. Tako da preporučujem drugim očevima da probaju, to je jedno zanimljivo iskustvo, koje se pruža samo u jednom periodu u životu” zaključuje.
Članak je nastao u okviru projekta Budi tata kojeg provodi udruga Roda u partnerstvu s udrugom CESI. Projekt financijski podupire Ministarstvo socijalne politike i mladi, no članak ne izražava stavove i mišljenje spomenutog Ministarstva.
