Seksualno uznemiravanje na sveučilištima je stvarno, ružno i opće poznato- pogotovo u mojim odsjecima. Da, odsjeci- u množini. Čula sam za to, vidjela ga i iskusila osobno tijekom svoje vlastite karijere. Većinom dolazi od dragih, prijaznih, starijih muških akademika koji su ludi za jednakošću i feminizmom sve dok ne popiju par pića u kafiću ili, još gore, dok su na konferencijama. Na konferenciji nema supruga koje ih čekaju kod kuće, nitko ih ne provjerava i dostupne su im hotelske sobe. Stvari mogu lako izmaći kontroli ali čak i ja sam bila iznenađena kada sam vidjela mladu ženu s otiscima ugriza na licu koje joj je ostavio muški predavač, 20 godina stariji od nje. Ona je rekla da krivi sebe što ga nije brže odgurnula od sebe. Zašto ne pričamo o ovome? Zašto ne pričamo javno o ovome? Pričamo o tome nasamo. Zar stariji akademici ne shvaćaju da mi pričamo jedne/i drugima o njima i da stječu reputaciju predatora koje treba izbjegavati? Ne želiš ostati sam/a s njim u kafiću i nikad, nikada ne želiš pristati na vožnju s njima u taksiju. Ali izbjeći ih u potpunosti je nemoguće; druženje omogućuje napredak u karijeri.
Prekarna pozicija
Moja pozicija je pozicija istraživačice novakinje što znači da sam zapela u nizu ugovora na određeno radeći na nestalnim poslovima koji se, za mladu istraživačicu, mogu otegnuti sve do kasnih tridesetih. Kad i ako se izvučemo iz tih prekarnih ugovora, jednom kada smo u poziciji birati, mnoge/i od nas će pažljivo birati s kime će raditi. Radije bih otišla iz akademije nego radila s nekima od muških zaposlenika s kojima sam se dosad susretala. To je problem. Neumjesni komentari i nerazumni zahtjevi (i gore od toga) proizlaze iz sustava gdje su mnogi, mnogi muškarci sigurno etablirani u svojim pozicijama na neodređeno. Međusobno se poznaju, pogotovo unutar vlastitih područja i disciplina. Štite jedni druge i ne žele razočarati svoje kolege podupirući žalbe doktorskih studenata/kinja ili istraživačica novakinja protiv njih.
Priče poput nedavnog slučaja sa Sveučilišta u Sussexu- gdje je predavač tek nedavno izgubio posao nakon što je bio osuđen za zlostavljanje mlade studentkinje s kojom je bio u vezi- ne potkrepljuju vjeru u sustav. Ranije ove godine, Sara Amhed, profesorica na Goldsmiths Sveučilištu, prisiljena je dati ostavku zato jer je tvrdila da je seksualno zlostavljanje postalo “normalizirano i rasprostranjeno” i “dio akademske kulture.”Suprotstavljanje može rezultirati uništenjem karijere za mlade istraživačice. Dobiti posao je dovoljno teško: stalne pozicije su poput zlatnih jednoroga na kraju duge i nitko si ne može priuštiti reputaciju one koja se požalila.”
Poslovi su isto vezani za broj izdanih publikacija koje osoba ima. Kako se časopisi sve više i više specijaliziraju, nije teško shvatiti čiji se radovi ocjenjuju. Mreže poznanstva tu opet ulaze u igru. Vrijedili uložiti žalbu protiv starijih muških akademika koji na kraju mogu odlučivati o tome hoće li se vaš rad objaviti ili ne, svo vrijeme zaštićeni prividom anonimnosti?
Sigurnost, mentalno zdravlje i samopouzdanje
Koliko je rasprostranjen problem? Mogu samo govoriti o par sveučilišta na kojima sam radila, ali mogu s pouzdanjem reći da su se najgore stvari koje sam iskusila dogodile kada su stariji muški akademici bili glavni, sve do vrha hijerarhije. Znam da uznemiravanje ne čine samo muškarci nad ženama ali uvijek sam imala samo muške šefove projekata na kojima sam radila- četiri u deset godina- i uvijek sam bila mlađa ženska osoba oko stola s većinom muškarcima na seniorskim akademskim pozicijama. Moje kolegice i ja činimo ono što možemo da zadržimo svoju sigurnost, mentalno zdravlje i samopouzdanje u akademskoj okolini u kojoj još uvijek dominiraju klubovi starijih muškaraca i nadamo se da će se stvari promijeniti s dolaskom više žena na seniorske pozicije. Ne kažem da bi žensko vodstvo bilo savršeno- sigurna sam da postoje mnoge žene koje bi vam ukrale podatke, ali možda vas barem ne bi šlatale u procesu.
Prevela i prilagodila: Jana Kujundžić
