Krajem srpnja 2023. pozvana sam na “hearing” u Bruxelles, na sjednicu Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost (FEMM) Europskog Parlamenta, da sudjelujem kao jedna od četiri govornice. Prihvatila sam poziv želeći iznijeti podatke o dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj. Tema je bila “Žensko reproduktivno zdravlje i specifičnosti, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava te pristup pobačaju.”
“Hearing” je održan 19.9.2023. A ovim putem želim dodatno obavijestiti medicinsku zajednicu i javnost o izlaganju koje je bilo dobro prihvaćeno, uz zahvalu koju sam dobila od gospodina Roberta Biedrona, predsjednika Odbora.
Seksualno i reproduktivno zdravlje, ali i pravo na pristup pobačaju, sveobuhvatno je sagledano u Rezoluciji prihvaćenoj u Europskom parlamentu. Ona obvezuje Hrvatsku, posebno hrvatsku medicinsku zajednicu. Bila mi je namjera, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, prikupiti podatke u prvom redu o dostupnosti pobačaju u ovlaštenim ustanovama. Istraživanje koje sam provela predstavila sam u Bruxellesu. Sada ga predstavljam medicinskoj i sveukupnoj javnosti s jednom jedinom namjerom – da se seksualno i reproduktivno zdravlje i pitanje pobačaja sagleda kao zdravstveni, a ne ideološki problem.
Opća bolnica Brežice
Davnih dana, sedamdesetih-osamdesetih godina 20. stoljeća, sjećam se, priličan broj Zagrepčanki rađao je u pograničnom gradiću Brežice. On se nalazi 50 km od Zagreba. Rađalo se u obnovljenoj bolnici, uz moderne opstetričke metode i ljubaznost osoblja.
Splošna bolnišnica Brežice ima dugu tradiciju. Mjesna bolnica ustanovljena je sredinom 19. stoljeća, ukazom cara Franje Josipa postaje opća javna bolnica 1872. godine. Imala je tada 10 kreveta, liječnici s iskustvom razvijali su struku. Gravitirali su joj ne samo slovenski pacijenti iz okolnih općina, već i pacijenti iz Hrvatske, najviše iz Zagreba.
Bolnica je popravljana nakon potresa 1917. i požara 1932. godine. Znanstveno djelovanje bilježi se uz rad dr. Cholewe koji se bavio onkologijom. Radi prihvata ranjenika u drugom svjetskom ratu bolnica se širi. Godine 1953. ustanovljen je ginekološko-porođajni odjel. Nov poliklinički trakt počeo je radom 1962. godine. Bolnica je, liječeći slovenske pacijente, nastavila prihvaćati i pacijente iz Republike Hrvatske, najviše iz Zagreba. Izgradnjom novog ginekološko-porođajnog odjela godine 1973. povećao se priliv pacijentica iz susjedne republike. Devedesetih godina, raspadom Jugoslavije, prekinuta je stoljetna tradicija liječenja pacijenata iz Hrvatske u Bolnici Brežice.
Ginekologija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, pak, posebno u Zagrebu, ginekologija i opstetricija ima dugu i sjajnu tradiciju. Prvi organizirani počeci ginekologije kao struke počinju utemeljenjem Kraljevskog zemaljskog rodilišta. Ono je uspostavljeno odlukom bečke vlade 1877. godine u Ilici 85, u bivšoj zgradi bolnice Sestara milosrdnica. Od 1894. godine uz mogućnost proširenja, Kraljevsko se zemaljsko rodilište seli u bolnicu Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici. Još od 1905. godine u rodilištu se obavlja kompletna ginekološka i opstetrička djelatnost.
Zbog skučenih uvjeta počinje se 1912. godine graditi namjenski nova zgrada u ulici Sv. Petra koja je dovršena 1920. godine. Osnutkom Liječničkog fakulteta 1921. godine, Zemaljsko rodilište postaje Kraljevskom sveučilišnom klinikom za ženske bolesti i primaljstvo.
Povijest reproduktivne medicine u okviru ginekologije i opstetricije razvija se početkom rada Antisterilitetne ambulante 1953. godine u Klinici u Petrovoj. Tako je omogućeno i rođenje prvoga djeteta začetoga izvantjelesnom oplodnjom 1983. godine. Time smo se upisali u povijest kao sedma zemlja (tada Jugoslavija) u svijetu kojoj je to uspjelo. Samo u Zagrebu postoje četiri velika ginekološko-porođajna odjela/klinike te ozbiljna mreža ginekologa primarne zaštite.
Jugoslavija: pitanje pobačaja, legislativa
Temeljno ljudsko pravo, pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece, anticipirano je u legislativi bivše Jugoslavije ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Uredbi o postupku za vršenje dopuštenog pobačaja iz 1952. godine , suprotstavlja se konzervativna liječnička struja koja na Jugoslavenskom kongresu ginekologa i opstetričara godine 1953. usvaja Rezoluciju kojom se protivi Uredbi, tražeći ukidanje socijalnih indikacija za pobačaj i kažnjavanje žena. Tadašnje političarke (npr. Vida Tomšič) kritički pišu o Kongresu, podupirući one ginekologe koji su branili Uredbu o pobačaju, tj. njegovu legalizaciju. Smatrale su da konzervativna struja u ginekologiji štiti ilegalne abortere, pripisujući ženi krivnju prihvaćajući religijsku poziciju koja interese fetusa stavlja ispred zdravlja i života trudne žene.
Jugoslavija je bila sekularna država, pa uplitanje vjerskih zajednica u pitanje pobačaja nije bilo moguće. Godine 1969., Savezna skupština donosi Rezoluciju o planiranju porodice uz isticanje prava roditelja da sami odlučuju o broju i razmaku između poroda. Te iste godine Opći zakon o prekidu trudnoće priznaje sve indikacije za pobačaj, nastojeći uspostaviti edukativnu ulogu socijalnih i obrazovnih ustanova. Donošenjem Ustava SFRJ iz 1974. godine, određuje se pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Potom je 1978. godine stupio na snagu Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Od tada i Hrvatska i Slovenija imaju gotovo identične zakone koji reguliraju pitanja pobačaja.
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece izmijenjen je i dopunjen 30. srpnja 2009. godine.
Legislativa u Republici Hrvatskoj
Ustavni sud RH prihvaća presumpciju usklađenosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. s Ustavom RH iz 1990., štiteći u prvome redu pravo žene na privatnost.
Fetus nije dobio samostalnu pravnu osobnost, a “ustavnom vrednotom” smatra se zaštita života općenito, što je javni interes. On nije apsolutan i ne može nadjačati ženino dostojanstvo, pravo na slobodu i osobnost (čl. 22. Ustava) te privatnost (čl. 35. Ustava), pa je iz Rješenja razvidno da, kakav god bi budući zakon bio donesen, mogućnost pobačaja u sadašnjim granicama je ustavno nedodirljiva.
Odbijanje vršenja dužnosti (prigovor ili priziv savjesti)
Nakon legalizacije priziva savjesti u Hrvatskoj objavom Zakona od liječništvu 2003. godine (zapravo inkorporacije religijski utemeljenoga instituta u sekularno zakonodavstvo nakon objave enciklike Evangelium vitae 1995. godine ), sve je više ginekologa počelo u Hrvatskoj, bilo zbog konzervativne političke klime, pritisaka ili konformizma, nametati svoj svjetonazor pacijenticama. Time se krši prvo pravilo Kodeksa medicinske etike, a taj je da interes pacijenata mora liječnicima biti na prvome mjestu. Priziv savjesti prakticira se gotovo uvijek kao opozicija ženskim reproduktivnim pravima i zdravlju. Time je dostupnost, posebno pobačaja, iznimno komplicirana ili onemogućena, uz izraženu stigmatizaciju onih koje pobačaju žele pristupiti i onih koji ga obavljaju.
Izvanredan opis uskrate skrbi tj. priziva savjesti izrekla je slovenska ginekologinja dr. Bojana Pinter smatrajući priziv savjesti hipokrizijom, vrlo smisleno i duhovito rekavši da se neki liječnici (nekateri zdravniki se “delajo lepe”) “prave lijepima”.
O istraživanju provedenom temeljem informacija prikupljenima sukladno Zakonu o pravo na pristup informacijama
Zbog nedostupnosti ili nedovoljne dostupnosti pobačaja, ali i nedostupnosti sveobuhvatne seksualne edukacije u školama i i zbog nedovoljne dostupnosti kontracepcije, uz višegodišnje toleriranje institucionalnog priziva savjesti te okupljanja molitvenih protuaborcijskih grupa pred ovlaštenim ustanovama za vršenje pobačaja, smatrala sam dužnošću izravno od ovlaštenih ustanova pokušati prikupiti podatke iz sfere koja se tiče ženskog reproduktivnog zdravlja. Žensko reproduktivno zdravlje može se u potpunosti sagledati tek onda kada se o seksualnosti, sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji, kontracepciji i konačno o pobačaju može raspravljati kao o zdravstvenim paradigmama.
Istraživanje sam počela usmenim upitom Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ). Kolege iz Službe za javno zdravstvo HZJZa odgovorili su na moj upit o pobačajima u Hrvatskoj 2022. godine profesionalnom odgovornošću ustanove zadužene za zdravstvenu statistiku države.
*Pregled i podatke istraživanja donosimo u drugom dijelu teksta
