Novi ciklus 3M razgovora – menstruacija, menopauza, mimosa – održao se u četvrtak, 29. listopada u Luft baru u Zagrebu. Unutar kampanje #tosunormalnestvari koja je potaknuta istraživanjem o utjecaju menstruacije i (peri)menopauze na radni život žena, CESI i pstaboo organiziraju razgovore o navedenim temama. Cilj je smanjiti tabu koji još uvijek postoji vezano za menstruaciju i (peri)menopauzu. Ovim razgovorom su željele „otvoreno, u dobrom društvu i bez stigme razgovarati o tome kako žene doživljavaju menstruaciju i (peri)menopauzu na radnom mjestu“. Ideja je bila da okupljene razmjene iskustva bez medicinskih savjeta, procjenjivanja – onako kako su ih doživjele i osjetile.
Na samom početku događanja Anamarija Tkalčec iz CESI podsjetila je nekoliko ključnih podataka iz istraživanja u kojem je gotovo 77 posto žena kazalo da su ove teme još uvijek tabu. Upravo ta činjenica, pokazalo se, negativno utječe na mentalno zdravlje 73 posto žena koje su sudjelovale u istraživanju.
„Istraživanje je pokazalo i da je 67 posto žena radilo i onda kada se nisu osjećale sposobnima za rad, neovisno jesu li imale menstruaciju ili su u (peri)menopauzi. Gotovo 80 posto navodi izražen umor koji utječe na njihov rad. Istovremeno, svaka druga žena kaže da na njenom radnom mjestu nema podršku“, kazala je Tkalčec.
Menstruacija zauzima velik prostor u našim životima i oblikuje naša iskustva
Tamara Šterk iz CESI se nadovezala kazavši da je pokušala okvirno izračunati koliko se dugo borimo sa simptomima menstruacije na radnom mjestu. „Ako 25 godina na radnom mjestu imamo menstruaciju, recimo da počnemo raditi s 25 godina i da menstruiramo do 50. godine, to znači da imamo menstruaciju oko 300 puta. Dodatno, ako imate menstruaciju pet dan u ciklusu, to je oko 1500 dana života s menstruacijom“, kazala je Šterk.
Tkalčec se prisjetila prvog 3M susreta kazavši da smo na njemu imale priliku čuti različite stručne perspektive kroz panel i riječi stručnjakinja, no danas su zamislile nešto drugačije. „Mi bismo da ste danas vi te koje razgovarate i dijeliti iskustva. Voljele bismo da svaka od nas ima priliku govoriti, slušati, postavljati pitanja i čuti iskustva koja su možda potpuno drugačija od naših“, kazala je.
Petra Salarić, osnivačica pstabooa, objasnila je zašto su im iskustva žena koja danas žele čuti posebno važna. Naime, unutar spomenute #tosunormalnestvari kampanje, CESI i pstaboo će predstaviti rezultate istraživanja i preporuke na saborskom Odboru za ravnopravnost spolova u studenom. Uz to, naglasila je da je svako iskustvo legitimno i istinito te da danas nije cilj uspoređivati iskustva već ih izmijeniti.
„Ne tražimo savršena rješenja i krivce – zanima nas što funkcionira, što nas koči, što možemo smanjiti, ali i što želimo uvesti kako bismo započele promjene. Jer, kako volim reći – promjena kreće jednim razgovorom“, kazala je Salarić.
Koja su iskustva žene podijelile?
Kroz male okrugle stolove žene su razmijenile iskustva u razgovoru koji je bio facilitiran kroz četiri osnovna pitanja/cjeline.
Na samom početku organizatorice je zanimalo koje su to asocijacije koje žene imaju kada se spomene „menstruacija i/ili (peri)menopauza na radnom mjestu“. Najviše istaknute riječi su bile bol, muka, užas i skrivanje. Iskrenim odgovorima na to pitanje, krenule su u daljnju raspravu.
Kao postojeće prakse na radnim mjestima koje bi trebalo nastaviti raditi kako bi se osjećale podržanima okupljene su istaknule mogućnost rada od kuće, otvorene razgovore o simptomima povezanim s menstruacijom i/ili (peri)menopauzom, mogućnost slobodnih dana i generalna senzibilizacija za navedene teme.
Kao prakse koje ne funkcioniraju i koje bi voljele da se prestanu raditi na radnim mjestima kada je riječ o menstruaciji i (peri)menopauzi navele su minimaliziranje problema i umanjivanja tuđih iskustava, neugodne komentare i ponašanja kao da kolegica nema menstruaciju, ali i toleriranje vlastite i tuđe boli kao nečega što je normalno.
Neke od okupljenih žena su kazale i da bi voljele da imaju više podrške. „Voljela bih da se mi u tom trenutku volimo više i da više prostora i razumijevanja damo i same sebi“, kazala je jedna od sudionica razgovora.
Zaključno pitanje odnosilo se na konkretne ideje i mjere podrške koje bi pomogle ženama koje se bore sa simptomima menstruacije i (peri)menopauze na radnim mjestima. Tu su odgovori bili slični kao i kod mjera koje funkcioniraju – slobodni dani, rad od doma, fleksibilno radno vrijeme, podrška, ali i dostupne higijenske potrepštine.
Organizatorice su kazale da sve što su danas žene izrekle je u velikoj mjeri u korelaciji s rezultatima i iskustvima koja su prikupile kroz istraživanje. Zapitale su se i je to što žene trebaju zahtjevno? Složile smo se da zaista nije.
Mogućnost otvorenog razgovora je jedan od najtežih koraka
Kazale su i da smatraju da – kako bismo počele rad na ostvarivanju potreba žena vezano uz menstruaciju i (peri)menopauzu na radnom mjestu – preduvjet je da o njima počnemo razgovarati i educirati ljude oko sebe. „To se zapravo rijetko događa samo po sebi. Mogućnost razgovora je, po meni, najteži korak – i to onaj trenutak u kojem dođemo u poziciju da o tome razgovaramo“, kazala je Tkalčec.
Osim same potrebe za razgovorom, raspravljalo se i o pitanju dodatne diskriminacije žena. Odnosno, kako osmisliti mjere koje će ženama pomoći da se lakše nose s izazovima i simptomima, a koje ih neće dodatno diskriminirati.
Problematiziralo se smanjenje plaće zbog slobodnih dana, posljedice za mirovine, kao i diskriminacija prilikom zapošljavanja i napredovanja. Tkalčec se složila da postoji bojazan od dodatne diskriminacije i da pri osmišljavanju konkretnih mjera to treba uzeti u obzir. Ipak, kazala je da, s obzirom na situaciju u zemlji, „misli da se ne može dogoditi da se pola radno aktivnog stanovništva ne zapošljava“. Dodala je da su svjesne da ova pitanja nisu lako rješiva, no da se upravo zato treba razgovarati.
Na samom kraju 3M razgovora, organizatorice su zamolile sudionice da anonimno i kratko podijele što je ono što nose sa sobom s ovog događanja. Neke od ključnih poruka su bile podrška, razumijevanje, shvaćanje da nisu same, kao i da bi trebale biti blaže prema sebi, ali i hrabrost da o ovim temama razgovaraju i pridonesu normalizaciji. Salarić je dodala da bi njoj već velik napredak bio da se menstruacija imenuje, da prestane biti tabu, kao i da je prestanemo nazivati „one stvari“ ili nekim drugim mistificiranim nazivima.
Organizatorice su zahvalile ženama na dolasku i naglasile da promjene počinu iskrenim razgovorom. „Cilj ovih razgovora je da sve odemo s njih s boljim razumijevanjem različitih iskustava, novim perspektivama i inspiracijom da i same pokrećemo promjene u našim okolinama“, kazale su.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
