Zahtjeve od novog tzv. Zakona o pobačaju Platforme za reproduktivna prava prenosimo u cijelosti.
Dok čekamo novi tzv. Zakon o pobačaju, opozicijske stranke, nezavisne stručnjakinje i udruge ponudile su nekoliko jako dobrih zakonskih rješenja. Platforma za reproduktivna prava od Vlade zahtijeva da predloži, od Hrvatskog sabora da usvoji, a od nadležnog Ministarstva zdravstva da provodi – upravo takav zakon koji, prije svega, propisuje:
—
1. JAVNO FINANCIRANA I DOSTUPNA KONTRACEPCIJSKA SREDSTVA
Svaka žena mora imati pristup različitim metodama kontracepcije te sama, temeljem pruženih znanstveno utemeljenih informacija o kontracepciji, odabrati koju će metodu koristiti. Uskrata kontracepcijskih sredstava – kako u bolnicama, tako u ljekarnama – nije prihvatljiva. Kontracepcijska sredstva ne smiju biti luksuz. Zahtijevamo da novi zakon propiše da trošak mora snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
2. ZNANSTVENO UTEMELJENU SEKSUALNU EDUKACIJU
Ključno je da, počevši od školske dobi u okviru zdravstvenog odgoja, utemeljenog na relevantnim informacijama i suvremenim znanstvenim spoznajama, učimo djecu i mlade odgovornom seksualnom životu. Nadležna ministarstva dužna su uspostaviti program edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na nacionalnoj razini, kroz sustav obrazovanja od osnovnoškolske dobi. Broj neplaniranih trudnoća možemo smanjiti jedino preventivnim i edukativnim mjerama.
3. BESPLATAN POBAČAJ
Pobačaj mora postati dostupan svima – bez obzira na ekonomski i društveni status. Trenutno košta između 1.800 i 3.000 kuna, što znači da je dostupan samo onim ženama koje imaju dovoljno novca da ostvare svoje pravo. Od novog zakona zahtijevamo da trošak prekida trudnoće bude pokriven sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
4. PRAVO NA INFORMIRANU ODLUKU BEZ SAVJETOVANJA, PERIODA ČEKANJA I KOMISIJA
Žena u procesu donošenja odluke o prekidu trudnoće ne treba savjetovanje ili period čekanja, već pristup znanstveno utemeljenim informacijama o postupku, kako bi sama mogla donijeti odluku. Te informacije može pružiti samo ginekolog_inja spremna izvršiti postupak pobačaja, a Ministarstvo zdravstva dužno je izraditi standardiziranu proceduru pružanja informacija o prekidu trudnoće.
5. PRAVO ODABIRA METODE POBAČAJA
U procesu informiranja žene o postupku prekida trudnoće, ginekologinje i ginekolozi dužni su pružiti informacije o različitim metodama postupka: kirurškom i medikamentoznom. Odluku o metodi prekida trudnoće treba donijeti žena. Ministarstvo zdravstva dužno je izraditi standardizirane upute koje pojašnjavaju specifičnosti svake metode. Sve zdravstvene ustanove koje vrše pobačaje, moraju osigurati dostupnost kirurškog i medikamentoznog pobačaja. Zakon treba omogućiti i medikamentozni prekid pobačaja kod kuće do 9. tjedna gestacijske dobi, što je i u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
6. PRAVO NA STERILIZACIJU NA TEMELJU INFORMIRANE ODLUKE
Sterilizacija treba biti dostupna svakoj odrasloj osobi, minimalni ili maksimalni broj djece ne može se koristiti kao kriterij za pristup sterilizaciji niti smije biti tražen pristanak partnera. Zahtijevamo zakonski zajamčenu sterilizaciju uz informirani pristanak svakoj punoljetnoj osobi na osnovi njene informirane i slobodne odluke.
7. FINANCIJSKE KAZNE ZA ONE KOJI SE OGLUŠE NA ODREDBE ZAKONA
Zahtijevamo financijske kazne za ustanove koje se ogluše na odredbe novoga zakona i odbiju omogućiti siguran i što bezbolniji postupak prekida trudnoće. Financijske kazne zahtijevamo i za ustanove koje postupke prekida trudnoće ne provode u zadanim rokovima. Kazne treba primijeniti i na ustanovu i na odgovornu osobu ustanove.
—
Naposljetku, novim se Zakonom ne može u potpunosti riješiti problem uskraćivanja skrbi, tj. takozvanog priziva savjesti, zato što se taj institut regulira kroz nekoliko zakona i podzakonskih akata. Međutim, donošenje novog Zakona o pobačaju prava je prilika da se promijene i ovi zakoni i akti pa stoga zahtijevamo:
8. UKIDANJE PRAVA NA USKRAĆIVANJE SKRBI ili tzv. priziva savjesti
Više od polovice ginekologa i ginekologinja uskraćuje nam skrb bez posljedica, ulaganjem takozvanog priziva savjesti. Skrb ženama uskraćuje i medicinsko osoblje, ali i farmaceutkinje i farmaceuti. U Hrvatskoj 2019. svatko, pod bilo kojim uvjetima, može uložiti prigovor savjesti. Posljedice snose jedino pacijentice. Pokazalo se da regulacija tzv. priziva savjesti u praksi ne funkcionira – prizivu savjesti jednostavno nema mjesta u medicini, a nema ni u zakonu o pobačaju. “Priziv savjesti” treba ukinuti i izbrisati iz zakona jer predstavlja zlouporabu moći privilegirane manjine koja koristi svoj položaj da bi ženama odrekla pravo na slobodno odlučivanje o rađanju.
