[Stavovi, mišljenja, rečenice i interpunkcijski znakovi odražavaju samo osobni dojam potpisane autorice. Svaka sličnost sa stavovima postojećih grupacija i/ili institucija je slučajna.]
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu opet kaos. Ili još uvijek kaos, ako ćemo preciznije. Dekan kojem je Fakultetsko vijeće izglasalo nepovjerenje i pokrenulo postupak njegove smjene ponovno napada, ovoga puta Studentski zbor, tvrdeći da im nedostaje 0,4 studenta da bi bili legitimni predstavnici. Na stranu to što je 0,4 jednoga studenta nemoguće odrediti (primjerice, nameće se pitanje bi li se to odnosilo na studenta od struka prema dolje ili prema gore ili se pak gledaju lijeva i desna polovica) pa se obično takve brojke zaokružuju na najbližu decimalu, zanimljivo je da se dekan-u-postupku-smjene sjetio da Vijeću nedostaje malo manje od pola studenta tek nakon što su studentski predstavnici i predstavnice odigrali ključnu ulogu u izglasavanju nepovjerenja i pokretanja postupka te smjene, iako su u sastavu Vijeća već godinu i pol te bi se time trebale poništiti sve odluke FV-a donesene od ožujka 2015. Osim raznih odluka, primjerice o školarinama (koje povlače i ekonomske penalizacije ako se ponište) i studijskim programima, to uključuje i zapošljavanje na radna mjesta i odluke o izborima u zvanja te, naravno, odluku o pokretanju postupka smjene dekana, koji je i zatražio očitovanje MZOS-a u srpnju, a ovi su mu odgovorili u istom mjesecu, iako na upite drugih institucija poslane ranije navodno još uvijek ne odgovaraju. Na Senatu Sveučilišta u Zagrebu jednoglasno je raspušten Studentski zbor Filozofskog fakulteta, a rektor, prethodnik dekana o kojem je riječ, namjerava raspisati nove izbore na Filozofskom fakultetu u skoroj budućnosti. Dakako, MZOS je odlučio da se time poništava i pokrenuti postupak smjene, a posljedično su studentski predstavnici i predstavnice izbačeni iz Vijeća Fakulteta, kao i iz prostorije koju već desetljećima koriste studentske udruge.
Dekan jednoga fakulteta sazvao je, dakle, sjednicu jednog fakultetskog vijeća na koju nije pozvao studente i studentice toga fakulteta. Ne znam u kojem svemiru je to uopće zamislivo. Naime, svojevremeno sam i sama bila studentska predstavnica u FV-u Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i bilo nas je malo jer smo tad još bili malen fakultet pa smo lomili noge i ruke da bismo stigli na sjednice, jer se bez nas ne bi mogle održati. Sad, moguće da je to bilo neko plašilo za studente kako bismo bili posvećeni(ji), ali isto tako je moguće da je potpuno nemoralno održati sjednicu bez studentskih predstavnika odnosno predstavnica, i to iz više razloga (a vrlo vjerojatno i protuzakonito, odnosno u neskladu s pravnim propisima; ali nisam pravnica pa neka to odrede nadležne službe).
Prvo, studenti/ce moraju imati pristup informacijama o studiju, o izmjenama kakva pravilnika i sl. Drugo, studenti/ce moraju sudjelovati u raspravama i donošenju odluka, jer se te odluke izravno ili neizravno reflektiraju na njihovo studiranje i, naravno, na njihove živote. Treće, to se kosi sa samim temeljima i svim mogućim idejama sveučilišta! Fakultetsko vijeće bez studenata i studentica… To nije fakultet, to je smijurija! Ni jedan jedini profesor – bio on ljevičar, desničar, nihilist, apolitičan ili čak prijatelj još uvijek nesmijenjenog dekana – ne bi smio sudjelovati u takvoj degradaciji svega što svaki filozofski fakultet predstavlja. Ali ako se takva sjednica održi (što nije nerealno, ta vidimo što doživljavaju zaposlenice koje ne podliježu strahovladi), bit ću slobodna preinačiti naziv u “Filozofski” fakultet, čisto da ne posramljujem Splićane, Osječanke, Riječanke i Puležane, koji također imaju svoje filozofske fakultete i drže do komunikacije sa studentskom populacijom, odnosno uključuju svoje studente/ice u fakultetski život, pa ono barem tako što ih pozivaju na sjednice vijećâ, a svoje prodekane/ice ne smjenjuju putem privatnih dnevnih tiskovina.
Osobno, ne sjećam se da sam u medijima vidjela da dekan nekog drugog fakulteta prvo proziva svoju zaposlenicu zbog glasne muzike, a zatim i da je pokušava kazneno goniti jer je odbila napustiti sjednicu FV-a koju je on napustio i prekinuo kad je krenula rasprava o njegovoj smjeni, a kamoli da sam vidjela da kazneno goni i drugu svoju zaposlenicu, također neprikosnovenu stručnjakinju u svom području, jer je potpisala zapisnik. Sjećam se da sam vidjela dvoje zaštitara (koji su štitili studente/ice) na jednom fakultetu, ali ne sjećam se da su ikad zaštitari bili tu da glume parapoliciju koja krstari po zgradi fakulteta i nadzire studente/ice. Ni jučer to nisam vidjela, ali sam vrlo vividno mogla zamisliti užas koji su osjetili studenti/ce kad su im ljudi u crnom poskidali plakate s pozivima na plenum jer nemaju (sic!) dopuštenje dekana-u-postupku-smjene, koji ih je izbacio iz FV-a, koji im je još na početku mandata ograničio komunikaciju na fakultetskoj e-listi, koji tuži svoje vlastite zaposlenice, čije odluke članovi FV-a saznaju prvo u medijima (ako ih uopće prate), a potom na Fakultetu! Kao da se na tamo svaki dan dešavaju ekscesi ili da ga netko želi opljačkati, na Filozofskom se unajmljuju zaštitari – koji nadziru studente/ice. Bio bi teatar apsurda da nije kafkijanski horor.
Da se radi o bilo kojem drugom mjestu na planetu, mislila bih da je ovo gotova priča i izgubljen slučaj. Međutim, Filozofski je način života. Ako neće njegov prvi čovjek čuvati sveučilišne i akademske principe, ima još profesora i profesorica koji hoće i mislim da ipak neću morati dodavati one navodnike, ali jedno je sigurno – studenti/ce ovo neće dopustiti bez borbe. Ne znam za vas, ali ja ću kao neposlušna građanka napraviti što mogu da ih zaštitim od zaštitara i da sveučilišna načela, u koja ipak još uvijek vjerujem nakon skoro punog desetljeća u sustavu, mogu biti obranjena od onih koji ih ili ne poznaju ili ne prihvaćaju. Jedno je sigurno, takvima nigdje na sveučilištu nije mjesto.
