Za pretpostaviti je da borbe koje su se vodile tijekom nekoliko stoljeća, danas moraju imati uporište u mnogo pravednijem društvu od onog koji je postojao prije stotinjak godina. Jednom definirana prava koja su uvedena u zakonodavne okvire, za pretpostaviti je da se danas ne trebaju dovoditi u pitanje. Obrazovanje, koje je nakon mukotrpnih borbi postalo jednako dostupno i jednako kvalitetno za sve rodove i grupacije, danas se ne bi trebalo dovoditi u pitanje.
Zalaganje za reproduktivna prava gdje se žena definira kao “subjekt” koji samostalno odlučuje o svom tijelu, koja ima mogućnost izbora i procjene koliko je spremna, voljna, željna i kompetentna odgajati dijete ili djecu u društvenom okruženju kojega je dio, trebalo bi se podrazumijevati.
Jednom uperen prst u manjkavost sustava koji bez uporišta u logici i svakodnevnom životu obespravljuje jednu društvenu skupinu, ne bi trebalo ponavljati.
Politička prava za čiju se realizaciju prolijevala krv, potrošene godine borbe, u koju su utkane čitave studije i analize objašnjavanja zašto je važno i nužno da žene ravnopravno sudjeluju u političkom životu. Da ostvare i pasivno i aktivno birako pravo. Da budu birane i da biraju. Da odlučuju o svijetu u kojemu žive. S obzirom na različitost intenziteta borbe i različitost u uspješnosti u zaštiti od strane Ustava i zakona, ipak su polučeni rezultati koji bi danas samo trebali biti nadograđeni. Gdje bi jednakost plaćenog rada za isti posao i iste kompetencije između muškaraca i žena, trebala biti podrazumijevajuća činjenica.
No, sve borbe koje su do sada vođene, moraju se intenzivirati. Opreznost i povinovanje standardima i vjetrovima koji pušu u smjeru unazađivanja ljudskih prava, koji dovode u pitanje demokratske vrijednosti, koji demokratskim metodama zavaravaju sustav i zloupotrebljavaju ga ga kako bi unazadili sva prava i sve stečevine modernog svijeta. Argumentacija koja se borba za rodnu ravnopravnost svrstava u destruktivne sektaške pohode na obitelj i obiteljske vrijednosti manipulacija je tradicionalnim dijelom populacije. Stvaranje atmosfere poljuljanih kršćanskih vrijednosti, samo je sredstvo za postizanje ciljeva interesnih grupacija koje preko religijskih zajednica zarađuju ogromne svote novca. Njima nije u interesu razvijeti zajednicu i štititi je. Njima je cilj upravljanje masama za ostvarenje vlastitih interesa i to beskrupulozno i agresivno. Nametanje vlastitih stavova svima koji misle drugačije, metode su jednoumnim režima kojima je glavni cilj moć i upravljanje iz jednog centra bez mogućnosti analiziranja, propitivanja i kritiziranja.
Sve borbe koje su vođene tijekom povijesti, danas se vraćaju u središte društvenih zbivanja. Letargija nikako ne smije (p)ostati dijelom društvene stvarnosti s obzirom na smanjenje političke participacije žene, sve manji društvenim utjecaj istih, dovođenje u pitanje prava na odlučivanje o vlastititom tijelu, iniciranje odvojenih škola za djevojčice i dječake, sprječavanje upoznavanja različitosti, pojačan jaz u društvenom angažmanu muškaraca i žena, isticanje ženine svrhe kao roditeljice i odgajateljice, naglašavanje rodnih uloga, najezda konzervativističkih stajališta koja se jasno artikuliraju u javnom prostoru o drugotnoj i podređenoj prirodi žena te poražavajući rezultati anketa među srednjoškolcima/ka o nasilju u intimnim vezama.
Ovo su alarmantni pokazatelji u kakvim vremenima živimo.
Htjeli/e ili ne htjeli/e priznati- živimo u vremenima kada se ravnopravnost dovodi u pitanje.
Dugogodišnja borba da se izbrišu razlike između rodova, kao da je bila uzaludna i danas je ponovno aktualna. Spomenute inicijative koje se zalažu za odvojenu nastavu za djevojčice i dječake pod svojom palicom upravljaju medijima kako bi svoj sustav vrijednosti inkorporirale u sve sfere društva. I uopće im ne ide loše.
Sve snažnije desničarske grupacije po cijelom svijetu, ne samo kod nas, preuzimaju političko vodstvo, dok ekonomsku moć ionako već imaju. To ne može jedno bez drugoga. I uz to što propagiraju netoleranciju, predstavljaju primjere kako nije važno biti pomirljiv, pacifističan, pravdoljubiv i obrazovan da bi predstavljao uzor. Uspješnost se mjeri isključivo u koliini zarađenog nova. Kako? Nije važno. Ističu ljepotu i njegovanost žene kao sredstvo ostvarivanja cilja, a taj je da pronađe bogatog muža pored kojega neće morati realizirati vlastitu karijeru već će bez briga i pameti uživati u luksuzu. Treba li navoditi primjer nekih prvih dama ili predsjednika koji odgovaraju opisu?
Njegujuća kultura straha i prilagođavanje kako se ne bi pravilo probleme, kako se ne bi isticalo, dominantna je filozofija u društvenom prostoru.
Izvještavanje o političarkama svodi se na komentare o stajlingu i koliko su puta isti odjenule u javnosti.
Živimo u vremenima kada je normalno očekivati fizički napad od strane intimnog partnera za neposluh, neslaganje u mišljenjima i shvatiti to kao kaznu. S tim se slaže nezanemariv broj tinejdžerki i tinejdžera.
Živimo u vremenima kada se u gradskom prijevozu djevojice od 13 godina susreću s neprimjerenim dodirivanjem od znatno starijih muškaraca.
Živimo u vremenima kada se ne prepoznaje seksualno uznemiravanje. Uči se djevojčice kako moraju biti pokorne i kako komentiranje fizičkog izgleda moraju shvatiti kako kompliment.
Izvještavanje o obiteljskom nasilju i rodno uvjetovanom nasilju obiluje podilaženju počinitelju koji je uglavnom muškarac. Ljubomora se navodi kao izražavanje ljubavi, a nasilje kao manifestacija strasti i ispoljavanja ljubavi.
Živimo u vremenima u kojima učenici/e odlaze na tržište rada bez osnovnih obrazovnih kompetencija.
Možemo li promijeniti društvenu klimu i biti uspješne u realizaciji jednakosti i osiguravanju sigurnost društva u kojemu će svatko, bez osude, imati pravo na izbor? Koliko je cilj rodne ravnopravnosti dalji ili bliži nego prije nekoliko godina? Zalaganje za obrazovni sustav koji ima za svrhu i odgoj te podizanje svijesti i senzibiliziranosti za sve društvene grupacije čini se kao romantičarski san. Svi napori kao da blijede pred zahuktalom atmosferom netrpeljivosti i oduzimanja i ono malo prava koja su se godinama branila. Vremena su turbulentna i nimalo blagonaklona prema ženama, ali tek tada proradi inat. Ženske inicijative sve su glasnije. Nove borbe tek slijede. Otpor je jedini odgovor.
