[VIDEO] ‘Ako se smatrate feministkinjama, podržite Rojavu u obrani od Turske’

Transkript intervjua zbog duljine nije prikazan u cijelosti. Cjelokupni video intervju možete pogledati na dnu članka.

Kontroverzna odluka SAD-a o prekidu podrške Sirijskim demokratskim snagama (SDF) nenadano donesena prošle nedjelje, u proteklih je nekoliko dana u potpunosti otvorila vrata turskoj invaziji na području Sjeverne Sirije/Rojave.

Ovo indirektno zeleno svjetlo napadu na područje Rojave moguće je proglasiti većinski zaslužnim za pokretanje vojne operacije “Izvor mira” od strane turske vojske 9. listopada. Iako turske vlasti ovaj potez koji je vrlo lako okarakterizirati kao invaziju na sjeverno-sirijski teritorij, nazivaju nastojanjima za očuvanjem sigurnosti na tursko-sirijskoj granici, obranom od terorizma, zaštitom teritorijalnog integriteta Sirije, pa čak i zaštitom izbjeglica i omogućavanjem istima preseljenje na područja bez terorizma, trenutna situacija na terenu čini se kontradiktorna navedenom uz civilne žrtve stradale u oružanim napadima, kao i novonastali val ratnih izbjeglica čiji se broj trenutno procjenjuje na oko 100 000 te je i dalje u porastu.

O situaciji na terenu tijekom četvrtog dana turske invazije Libela je razgovarala s Dani Ellis, inžinjerkom i internacionalnom volonterkom trenutno baziranom u Rojavi povodom radova na civilnoj pripremi u sklopu kampanje RiseUp4Rojava koja trenutno aktivno radi na uspostavljanju internacionalne mreže podrške revoluciji u Rojavi pri otporu fašizmu i okupaciji od strane Turske, ali i već spomenutoj civilnoj pripremi koja uključuje pripremu sela i gradova diljem Rojave na artiljerijske i bombaške napade koji se očekuju.

Kako navodi Ellis, navedene pripreme uključuju “osiguravanje dovoljne količine hrane, vode i goriva civilnom stanovništvu, postavljanje barikada, zaštitu staklenih površina kako bi se smanjila šteta uzrokovana bombaškim napadima i tome slično. Naravno, tu su i oružane snage koje se nalaze na frontu kao prva linija obrane revolucije.”

Ellis također potvrđuje krajnju neizvjesnost na terenu, kao i širenje ratno-razaračke atmosfere kako dani odmiču.

“Kako bi bolje razumjeli kontekst, bitno je spomenuti da je područje na kojem je započela invazija granica između Rojave i Bakura (turskog Kurdistana) dugačka oko 900 kilometara. Iako turska napada čitavo područje uz granicu, dva područja zasad su najpogođenija, a to su Gire Spi i Serekaniye. Ondje se odvijaju žestoki zračni napadi, artiljerija, bombardiranje, oklopna vozila kruže područjem, a zabilježena je i značajna prisutnost proxy snaga na strani Turske poput bivših ISIS-ovaca te članova Al-Qaide i Al-Nusre koji se sada bore pod zastavom onoga što mislim da zovu Nacionalnom armijom. Vidjeli smo i videe tih osoba koje izgovaraju ISIS-ove parole poput ‘smrt nevjernicima’ dok nose turske uniforme’.”

Zbog vojne prisutnosti Turske kao i navedenih turskih snaga život na najzahvaćenijim područjima trenutno je izuzetno težak. “Gotovo svi civili već su ili napustili Serekaniye ili ga pokušavaju napustiti, a mnogi koji pokušaju napustiti grad stradavaju od zračnih napada. Pod napadom su sva vozila, pa čak i ona hitne pomoći. U Gire Spiju još ima civila, ali evakuacija je u tijeku. Izgleda da se Turska nastoji riješiti civila kako bi nesmetano mogla prijeći granicu.” navodi Ellis.

Sadašnje stanje na navedenim područjima nešto je što je još od turske invazije Afrina bilo sasvim moguće očekivati ukoliko uistinu dođe do prestanka podrške SAD-a. Mogućnost predviđanja daljnjeg tijeka situacije nedavnu odluku SAD-a čini još neobičnijom budući da ona predstavlja svojevrsno svjesno zabadanje noža u leđa upravo onima koji su tijekom proteklih godina najviše doprinijeli borbi protiv ISIS-a, koja je kroz čitavo trajanje borbe prikazivana kao zajednički cilj SAD-a i SDF-a.

“Čini se da su pravila geopolitike ovdje bačena kroz prozor. Trump je nepredvidljiv. Gotovo kao da zauzima stranu onih s kojima se zadnjima čuo telefonom. Povodljiv je, a Erdogan ga je uspio izuzetno dobro manipulirati. Naravno, postoje Amerikanci koji istinski vjeruju u SDF, ali ne smijemo ni zaboraviti da je Rojava antikapitalističko društvo, a Amerika takvom društvu nikada do sad nije dopustila da postoji. Iako je savez s SAD-om imao svojih dobrih strana, morat ćemo biti svoja vlastita obrana i cilj nam mora biti da jednog dana sve strane vojske napuste Siriju.”

Iako, kako smatra Ellis, trenutno nije moguće predvidjeti ikakav ishod situacije, niti je moguće zaključiti hoće li se nedavni događaji poput opsade Kobanea 2014. ponoviti, ono što trenutno ulijeva nadu u bolje sutra jest vjera stanovništva Rojave u uspješno odupiranje invaziji i pobjedu. Naravno, iako vjera u pobjedu postoji, jasno je da će ona imati izuzetno visoku cijenu, da Rojava dugo vremena više neće biti ista te da ostaje otvorena mogućnost ponavljanja događaja poput onih iz Vijetnama ili pak Faluje.

“Ne mogu u detalje govoriti o vojnim pripremama koje sam vidjela, ali te pripreme počele su prije više od godinu dana, već i prije nego što je ISIS pobijeđen. Znali su da Turska neće stati i da će nakon Afrina uslijediti ostatak Rojave. U iščekivanju početka rata, ogromne fortifikacije postavljene su uz granicu. Istinski ogromne. To je izuzetan građevinski pothvat. I među civilnim stanovništvom postoji zavidna razina organizacije. Tu je HPG i HPJ (civilna teritorijalna obrana). To su majke i očevi, bake i djedovi koji su uzeli oružje i žele otići na front kako bi zaštitili svoju djecu. Oni/e također pale automobilske gume na ulicama kako bi dimom omeli avione, postavljaju plahte na ulicu kako bi zaklonili pogled snajperistima. Gledati te jedinice na djelu jedan je od najinspirativnijih dijelova ove revolucije.”

U trenutnom oružanom sukobu, Ellis kao “apsolutno centralnu” ističe ulogu žena.

“Žene su od početka revolucije imale centralnu ulogu u organizaciji. Kongra Star proteklih je godina bio pokretačka sila u civilnom području, dok je u oružanom to naravno bio YPJ. Žene iz tih organizacija čak posjećuju obitelji, razgovaraju s njezinim muškim članovima, očevima, ujacima, kako bi educirale o tome da žene ne smiju biti ograničene samo na ulogu kućanica te pripomogle razbijanju patrijarhalne strukture obitelji. To je bilo i ostalo esencijalno. Neke od žena koje su sada u YPJ-u prije samo godinu dana bile su ‘strojevi za rađanje’ pod ISIS-om.

Žene i sada moraju biti u središtu donošenja odluka kako bi osigurale plodno tlo na kojem slobodno društvo može rasti. Jineologija uči da društvo neće biti slobodno dok sve žene ne budu slobodne.”

Centralna uloga žena u kontekstu otpora turskoj invaziji izuzetno je važna i stoga što žene u oružanim sukobima gotovo bez iznimke mahom postaju žrtvama specifičnih ratnih zločina poput ratnih silovanja i seksualnog ropstva, što je najevidentnije postalo za vrijeme ISIS-ovog napada na Sinjar, ali i za vrijeme prošlogodišnje okupacije Afrina od strane turskih oružanih snaga.

Kako nastavlja Ellis: “SDF za sada pruža žestoki otpor, ali uopće ne sumnjamo da će se povijest ponoviti. Militanti koji se sada bore za Tursku isti su ljudi koji su se do nedavno, na istim područjima, borili za ISIS. U znak sjećanja na stradavanja žena, u Serekaniyeu na ulici i dalje stoje kavezi u kojima su džihadisti ostavljali ubijene. Isti oni koji su to činili sada su se vratili u Serekaniye zahvaljujući Turskoj. Ne sumnjamo u ponovo ponavljanje masovnih smaknuća, silovanja kao oružja rata, porobljavanja žena, prisilnih brakova. Sve to će se ponoviti. Ono što je istinski odvratno jest da imamo dokaze. Open source intelligence skupine kao što je Rojava Information Center dokazale su vezu između ISIS-a i Turske. Imamo dokaze koji su potrebni, ali međunarodna zajednica ne čini ništa. Sigurnosno vijeće UN-a niti EU nisu se izjasnili. Orban je uložio veto. Ovdje se događaju i dogodit će se navedeni ratni zločini, ali ponovno je istinita stara kurdska poslovica: ‘Nemamo prijatelja, osim planina.’ “

Iako trenutna vojna operacija nosi naziv “Izvor mira”, s obzirom na zabilježena stradavanja u tek nekoliko dana od njezina početka, kao i na tisuće novonastalih izbjeglica, Ellis konstatira da se istinski cilj operacije lako može “okarakterizirati kao etničko čišćenje” te “pokušaj zauzimanja područja na kojima se nalaze velike količine plodne zemlje kao i naftna polja”.

U pokušaju sprječavanja ponovljenog etničkog čišćenja na teritoriju Rojave, Ellis ističe i značaj međunarodne podrške među pripadnicima/ama antikapitalističkih i feminističkih organizacija u Europi i svijetu.

“Širite informacije. Ljudi trebaju biti ljuti. Govorite o tome što se događa. To je i ono što trenutno radi RiseUp4Rojava. Nakon toga, potrebno je organizirati proteste i direktne akcije. Možete pomoći i donacijama kurdskom Crvenom polumjesecu. Oni su najbolja humanitarna organizacija u regiji. Budite kreativni. Iskoristite vještine koje imate. Prevodite, snimajte videe. Ljudi su iznenađeni kad to kažem, ali na kraju krajeva, možete i doći. Granice su trenutno zatvorene, ali ovdašnje vlasti rade na organizaciji dolazaka stranih volontera u bliskoj budućnosti. Otpor će biti dug pa trebamo svu pomoć i solidarnost koju možemo dobiti.”

“Turska se može činiti kao nezaustavljiva sila, ali ljudi ovdje uvjereni su da postoji šansa i da mogu pobijediti, pa tko sam ja da kažem da nije tako.” uz smijeh govori Ellis.

Ovu revoluciju Ellis smatra konkretnim dokazom da antikapitalističko društvo utemeljeno na ideji ženskog oslobođenja može postojati i funkcionirati u praksi te poručuje: “Ako se smatrate antikapitalistima/kinjama, ako se smatrate feministima/kinjama, sada na neki način morate pomoći Rojavi. Ne činiti ništa nije opcija.”

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.