U Centru za ženske studije 23. listopada 2012. godine održan je razgovor s predstavnicima medija o temi koja je ponovo uzburkala javnost: zakonsko tretiranje prostitucije: koje su koristi/štete i za koga?
Izvršna direktorica Centra za ženske studije, Rada Borić upozorila je da u našoj državi još uvijek ne postoji dovoljno provedenih istraživanja o ovoj problematici, te da bi prijedlog novog zakona o remećenju javnog reda i mira išao isključivo na štetu žena, a u korist punjenja državnog proračuna.
Na ovakav način žene ne bi bile zaštićenije, nego bi se upravo suprotno, samo jačala seks-industrija.
U prilog navedenom u Centru za ženske studije podastrto je 10 razloga protiv legaliziranja prostitucije izdan od Međunarodne koalicije protiv trgovine ženama. Tih 10 razloga su sljedeći:
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije je poklon svodnicima, preprodavačima i seks industriji
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije i seks-industrija potpomaže trgovanje ženama u svrhu seksualne eksploatacije
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne donosi kontrolu seks-industrije, nego je povećava
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava tajnost skrivene, nelegalne i ulične prostitucije
- legalizacija/dekriminalizacija seks-industrije povećava dječju prostituciju
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne štiti žene u prostituciji
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava potražnju za prostitucijom
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne promovira žensko zdravlje
- legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne znači više izbora za žene
- žene u sistemima prostitucije ne žele legaliziranu ili dekriminaliziranu seks-industriju
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić zgrožena je činjenicom da smo nakon sedam godina vođenja rasprava o prostitucije vraćene gotovo na početak priče. Ona smatra da ni skandinavski, odnosno švedski model, prema kojem je zamišljen novi zakon nije podrobnije istražen. Naime, prijedlog novog zakona o remećenju javnog reda i mira je hibrid švedskog zakona. Zašto? Zato što su u prijedlogu novog zakona ne samo zadržane prekršajne sankcije za osobe koje pružaju i nude seksualne usluge, a to su najčešće žene, nego je to još i prošireno i ide isključivo na štetu žene. Prema sadašnjem zakonu, prekršajno se sankcionira osoba koja se odaje prostituciji, koja je gotovo in flagranti zatečena u odnosu s klijentom. Sada bi se, prijedlogom novog zakona, procesuiralo osobu koja nudi i koja se zatekne na cesti, koja je u sumnjivom društvu, koja namiguje i slično. Dakle, i takvu osobu bi se privelo i prekršajno sankcioniralo. Dakako, prekršajno se sankcionira i osoba koja traži usluge. Međutim, švedski zakon kazneno procesuira osobu koja traži seksualne usluge i stigmatizira se upravo taj tražitelj usluga, taj častan otac i uzoran građanin i na taj način čitava priča stigmatiziranih žena prenosi se na korisnika. Nadalje, istraživanja pokazuju da švedski model nije doveo do iskorijenja i smanjenja prostitucije, nažalost. Ali, doveo je do stagnacije. Problem je u tome što je švedski zakon doveo do seks-turizma u zemljama u okruženju koje su legalizirale prostituciju: Danska, Nizozemska, Njemačka itd.
Njemačka, u kojoj je prostitucija legalizirana, našla se u apsurdnoj situaciji. Naime, dogodilo se da je u bordelima ponestalo prostitutki, a onda su ih bordeli tražili preko Zavoda za zapošljavanje. Žene (do 55. godine starosti) koje odbiju ovaj posao gube sva prava i naknade sa Zavoda.
U Nizozemskoj pak, u kojoj je prostitucija također legalizirana, muškarci odlaze primjerice u Litvu ili Latviju. Zašto? Zato što ono što je dostupno nije više interesantno. Čak odlaze i u afričke zemlje gdje se nude dječaci i djevojčice.
Dakle, ako smo dovoljno senzibilizirani na žrtve trgovanja ljudima, a prostitutke uglavnom to i jesu, onda upravo zbog toga bi trebalo zabraniti legalizaciju prostitucije.
Legalizacija prostitucije dovela bi isključivo do punjenja državnog proračuna, a oni koji vode bordele bogatili bi se na račun prostitutki i postali bi bogati i ugledni građani.
Isto tako, zabluda je da bi se legalizacijom bolje skrbilo o zdravlju tih žena. Kada se te žene razbole, svodnici ih se jednostavno riješe. Nerijetko se od tih žena zahtijeva da imaju odnose bez zaštite, čime lakše dolazi do infekcija, zaraza i oboljenja.
U bordelima nema kontrole, nema kamera. Kada bi žene i prijavile pokušaj zlostavljanja ili bilo kakve prisile, voditelj bordela ne bi reagirao na to, nego bi ih jednostavno ušutkao. Stoga, nije za čuditi se što je većina prostitutki na lijekovima, drogama i/ili alkoholu. Vjerojatno ne možemo ni pojmiti kakva su iskustva tih žena i kako je toj ženi preko čijeg tijela je prešlo bezbroj muškaraca.
I na kraju ostaje za razmisliti: ako se kaže da je prostitucija najstariji zanat na svijetu, nije li to onda i svodništvo? A možemo to i ovako komparirati: ukoliko se legalizira prostitucija, nije li onda država svodnik?
