Sa serijom Queen Sugar redateljica i producentica Ava DuVernay trudi se “izravnati” teren za žene u televizijskom svijetu. Iskrena redateljica govori o tome zašto je to presudno i kako Hollywood može izgledati sa ženama iza kamere.
U svijetu bijelog muškarca u Hollywoodu, Avi DuVernay nije strano prevladavanje granica. Četrdesetpetogodišnja bivša PR-ovka hrabro je gradila svoj put od objavljivanja prvog dokumentarca, This is the life, o alternativnoj hip-hop sceni Los Angelesa, 2008. godine. Ona je prva crna žena koja je režirala film nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma (2014. Selma), a 13. je film o intersekciji rase i masovnog zatvaranja, koji je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarca u 2017. godini. Ona je također prva crna žena koja je režirala film s budžetom od 100 milijuna dolara (Disneyjev nadolazeći film A Wrinkle in Time). Mnogi od njezinih projekata su priče usredotočene na žene, ali njezina serija Queen Sugar mogla bi biti njezin najveći feministički pothvat. Drama, koju su producirale DuVernay i Oprah Winfrey, emitira Winfreyina mreža OWN od 2016. godine i prati probleme dviju sestara i brata dok, kao ljudi crne boje kože, pokušavaju voditi naslijeđenu farmu šećerne trske na američkom jugu. Uz stvaranje inkluzivnosti ispred kamere, zapošljavanje isključivo redateljica za seriju (koja je sada na Huluu) je prioritet za DuVernay, što je, iskreno, radikalan čin. Na nedavnoj Queen Sugar konferenciji za novinare u Los Angelesu, DuVernay je rekla neke vatrene stvari o industriji zabave, dok je glasno promovirala promjene, koje kreativne žene donose.
Odgovorili ste na Twitteru na komentare Jessice Chastain o festivalu u Cannesu o nedostatku žena koje govore o ženskim pričama. Serija Queen Sugar predstavlja upravo ono što je Chastain predložila da nedostaje. Što vi mislite o tome?
Bila sam ponosna na nju zato što je govorila u međunarodnom prostoru, što je očito bila zastrašujuća okolina. Bila sam još ponosnija na činjenicu da Queen Sugar stoji kao jedan od rijetkih primjera suprotnosti od onoga o čemu je govorila. Jessica je govorila o tome da postoji marginalizacija ženskih života koji su ispričani bez eksploatacije, već samo redovne svakodnevne ljepote naših života kroz perspektivu redateljice. Ja sam joj odgovorila na Twitteru da to podržavam, ali sam također htjela reći: “Pogledajte ovdje da vidite koliko divno moze biti”. Druga sezona serije Queen Sugar je još jedna sezona za sve redateljice. Ponosna sam na scenaristkinju Jessice Jones, Melissu Rosenberg, i na neke druge serije, koje počinju zatvarati jaz govoreći “imat ćemo ravnotežu”. Drago mi je što Ryan Murphy pokušava voditi promjenu u smislu jednakosti i stvaranja ravnoteže muškaraca i žena. Ja sam pokušala još više poboljšati stvar i krenuti u drugom smjeru. Uvijek kažem: “Ako serija Game of Thrones može imati tri sezone s redateljima, zašto ne možemo imati tri sezone redateljica?” Kreatori serije samo kažu: “Nećemo imati ženske glasove ovdje, mi ćemo staviti u centar samo mušku perspektivu”, jer oni to mogu i žele. I tako, s druge strane stvari, mi ćemo staviti žene u centar jer to možemo i želimo.
Što tražite kada birate redateljice?
Počela sam tražiti žene koje su režirale barem jedan film. Možete li vjerovati da su te žene režirale filmove, koji su igrali na festivalima diljem svijeta – mnogi su osvojili nagrade – ali nisu mogle dobiti posao u Hollywoodu za jednu epizodu serije? U redateljskom svijetu piloti serija su najveće stvari koje možete učiniti. Zato je toliko presudno da žene uđu u taj svijet. Kada režirate pilot serije, svime upravljate. Odabirete glumce/ice govoreći: “Nosit će ovo, a vrata kuće će izgledati ovako”. Vi donosite sve odluke. Ono što volim o tome kada režirate pilot serije, ako se 7. sezona te emisije emitira u Kini za 10 godina od sada, dobit ćete ček, čak i ako niste režirali cijelu seriju. Zato je toliko presudno da žene počinju ulaziti u ovaj prostor. Tako je većina žena (iz prve sezone serije Queen Sugar) režirala pilote serija; one rade velike stvari.
Kako definirate uspjeh kada govorimo o jednakosti u Hollywoodu?
Ravnopravnost znači da polovicu projekata režiraju žene i da glumačka postava reflektira stvarni svijet – ne samo crne i bijele ljude, već i smeđe ljude, američke domorodce, muslimane i ljude svih dobi, veličina i tipova tijela. U seriji Queen Sugar pokušavam učiniti isto što i činim u svojim filmovima, kako bi naše priče odražavale pravi svijet u kojem se ljudi osjećaju kao da mogu vidjeti sebe ili ljude koje poznaju. Gledala sam Wonder Woman i zaplakala sam kad se pojavilo ime Patty Jenkins. Evo samo nekoliko stvari koje je učinila: društvo lika Chrisa Pinea je imalo američkog domorodca; kad prolaze kroz željezničku stanicu i idu u bitku, vidjela sam Sikh vojnike odjevene u britanska odijela; kada pogledate povijest i mitove, Amazonke su točno odražavale da postoje vojnikinje, ratnice koje su dolazile iz svih krajeva onoga što je tada bio svijet. Ta pozornost na detalje bila je upakirana u veliku superjunačku stvar. Čak i na sceni na brodu gdje lik Chrisa Pinea kaže: “Ne mogu spavati pored tebe”, a Wonder Woman mu odgovori: “To je na tebi”. Kada se ‘razmotavaju’ pitanja seksualnosti i rodne politike, postoji način da se to učini s pravom namjerom. Jenkins je krenula od ravnopravnosti, koja je obojila cijelu stvar. Ako to niste tražili, ne biste to niti osjetili, ali ako ste tražili, vidjeli ste nešto. Vidjeli ste sebe i to je bio prekrasan primjer onoga što Hollywood može biti. To se događa kad pustite žene iza kamere.
Prevela i prilagodila Mia Vodopija
