Bosna i Makedonija sklopile su vrlo zabrinjavajući tzv. housemaid sporazum s Katarom, a izgleda da će i Kosovo učiniti istu stvar ovaj mjesec. No, s čime će se balkanske kućanice susresti kad stignu u ovaj energetski bogati emirat?
Dužnosnici/e iz Katara, koji je slučajno i najbogatija zemlja na svijetu, trenutno zapošljavaju žene iz Bosne i Hercegovine te Makedonije, koje bi živjele i radile kao kućanice. Taj način radnog odnosa lako je moguće okarakterizirati kao moderno i dužničko ropstvo.
Uznemirujuće je što političari iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije ne rješavaju ove probleme, jer su previše zauzeti istupima u javnosti kako je Katar sjajno mjesto za rad koje pritom pruža sigurnost radnicima.
Denisa Maglić-Sarajlić, zamjenica ministra civilnih poslova u Bosni, izjavila je da Katar predstavlja ‘najveću priliku za zapošljavanje državljana BIH u inozemstvu’.
Ministar civilnih poslova, Sredoje Nović, slaže se sa svojom zamjenicom i tvrdi da su kućanski poslovi u Kataru sigurniji nego u drugim zemljama.
“Razlog zbog kojeg smo potpisali ovaj sporazum je zaštita radnica iz BIH od negativnih situacija s kojima su suočeni prilikom traženja posla u inozemstvu”, kaže Nović.
Na Kosovu, zamjenik ministra rada, Fatmir Shurdhaj, rekao je da Vlada ulaže ‘maksimalni napor’ kako bi osigurala da prvi radnici/ice stignu u Dohu početkom 2014. godine.
Ovo prešućivanje mnogih strukturalnih problema koji potiču izrabljivanje radnica vrlo je varljivo.
I da nemaju sve kućanice u Kataru loša iskustva, a mnogi komentari na ovu temu puni su stereotipa o poslušnim ženama u zemljama Trećeg svijeta i ‘barbarizmu’ arapskog svijeta, dosta stranih radnica imalo je loša iskustva u Zaljevu, a to opravdava ozbiljnu zabrinutost.
To znači da su službenici/ice u Bosni i Makedoniji bili/e nevjerojatno nemarni/e kada su potpisali/e sporazum. Filipini, Nepal i Indonezija pokušali su osigurati neki stupanj zaštite svojim radnicama u Kataru. Kad je Kambodži ponuđen isti sporazum kao i Bosni i Makedoniji, oni su ga odbili.
Nasuprot tome, balkanske vlade nisu uspjele dogovoriti nikakve mjere zaštite kako bi osigurale ženama iz Bosne i Makedonije da ne završe potplaćene, izrabljivane, zlostavljane ili mrtve. Kosovo još uvijek pregovara o uvjetima housemaid sporazuma s Katarom, i nadajmo se da neće biti toliko pasivni koliko su bile susjedne mu zemlje.
Odluka da se žene s Balkana pošalju na rad u Katar sasvim sigurno je bila pod utjecajem razorne stope nezaposlenosti u tim zemljama. Bosna, Kosovo i Makedonija među zemljama su s najvišom stopom nezaposlenosti u Europi.
{slika}Drugi faktor je sve veći ‘zaljevski’ utjecaj na Balkanu. Katar, zemlja s najvećim BDP-om po glavi stanovnika u svijetu i zemlja bogata naftom, uložila je značajne količine novca u regiji.
Bivši katarski šeik, koji je abdicirao u korist svog sina u lipnju, posjetio je Makedoniju u više navrata kako bi raspravljao o ulaganjima u rastući turistički sektor u zemlji. Emirat je, također, Makedoniji poklonio novu, ‘luksuznu’ ambasadu u centru Dohe, potpuno besplatno.
U Bosni, sultan se ‘zbližio’ s Vladom pokretanjem Al Jazeera Balkan koji se emitira šest sati dnevno iz svog sjedišta u Sarajevu. Također je donirao znatnu količinu novca potrebnu za izgradnju islamskog centra i džamije (promovirane kao najljepše džamije u Europi) na Jadranskoj obali, u susjednoj Hrvatskoj.
Noćna mora za radnice u kućanstvu u Kataru često započinje ovako: dok je žena još uvijek u svojoj zemlji, poslodavac buduće kućanice potpisuje ugovor kojim pristaje platiti određeni iznos za mjesečnu plaću. Nakon što ona stigne u Katar, poslodavac joj reže mjesečnu plaću. A jednom kad uđeš u emirat uglavnom je nemoguće učiniti išta osim prihvatiti nižu plaću, jer ne možeš napustiti zemlju bez dozvole poslodavca.
Ova vrsta izrabljivanja česta je u zaljevskom kafala sustavu, gdje pokrovitelj ili kafal (poslodavac) zapravo posjeduje svog inozemnog zaposlenika. Radnice ne mogu napustiti zemlju, unajmiti stan, promijeniti posao, otvoriti bankovni račun, ili dobiti vozačku dozvolu bez dozvole poslodavca. Viza kućanice je također vezana s njezinim poslodavcem, tako da ukoliko ona želi dati otkaz – čak i ako to radi kako bi pobjegla od fizičkog zlostavljanja ili neisplaćivanja plaće – njezina viza se automatski poništava. Ona postaje ‘ilegalka’, što je predmet visokih globa, pa čak i zatvora.
Također je uobičajeno za poslodavca da po dolasku radnici otuđi putne isprave, uključujući i putovnicu, i da ih drži za vrijeme trajanja ugovora. Što bi značilo da su radnice doslovno zarobljene u Kataru.
Poslodavac mora također preuzeti punu pravnu odgovornost za postupke svoje zaposlenice, što su neki od njih koristili kao izliku za lišavanje radnica njihovih prava, poput posjedovanja mobitela ili prava na slobodan dan.
Jedna žena napisala je na Qatarliving.com sljedeće o kućnim pomoćnicama: “Ukoliko im date slobodan dan, one odlaze i seksaju se s muškarcima”.
Izgleda da se i druge slažu s njom – bez slobodnih dana. Druga je žena objasnila da drži svoju kućanicu zaključanu unutar obiteljske kuće cijelo vrijeme, osim jednog odlaska u trgovinu, koji je pod nadzorom i to svaki drugi mjesec. Jedna se pak komentatorica hvalila da je instalirala skrivenu kameru u sobu svoje kućanice.
Neka su zlostavljanja koje trpe radnice u Kataru toliko grozna da je o njima bolno i čitati.
Nedavno, sedamnaestogodišnja radnica višestruko je silovao vlastiti poslodavac još od prvog dana kako je stigla u Katar.
Tridesetogodišnjakinja je rodila dječaka nakon sličnog silovanja i ostavila dijete na aerodromskom WC-u u Dohi odakle je letjela kući. Rekla da je bila prestravljena što bi njezina obitelj mogla reći na silovanje i dijete. Kasnije se ipak uspjela spojiti sa svojom bebom.
Teška premlaćivanja i verbalna zlostavljanja također su vrlo česta. Genoveva (nije njezino pravo ime), kućanica s Filipina, rekla je da joj je njezin poslodavac ošišao kosu prvog dana kad je došla u Katar, a sjeća se i naziva kojima ju je častio: Pas. Životinja. Magarac.
Zlostavljanje kućanica/sluškinja je toliko često da Filipini imaju svoj centar u Dohi za žene koje su pobjegle od svojih poslodavaca – zlostavljača. Službenici/ice iz indonezijske ambasade obavještavaju da se svaki dan pojavi između 3 i 5 žena tražeći pomoć zbog sličnih problema. Imaju posebnu prostoriju za žene koje su napustile svoje nasilne poslodavce, i kao i fotografije pretučenih i ozlijeđenih kućanica/sluškinja po zidovima.
A tu je, također, i priča gospođe ‘M’. Kad je nađena mrtva u vili svog poslodavca, ova 24-godišnjakinja težila je svega 39 kilograma. Forenzičari su potvrdili da je bila lišena odgovarajuće hrane proteklih šest mjeseci.
Njezine ozljede bile su strašne. Imala je 43 modrice (jedan dužnosnik kasnije je izjavio da vjeruje da je udarena vrućim željezom), nedostajalo joj je nekoliko zubi, na koži su joj gašene cigarete i zadobila je višestruke ubodne rane. Kada su istražitelji pretražili kuću pronašli su oružje kojim je bila ubijena: kuhinjski nož i pepeljara, prekriveni krvlju. Ubio ju je poslodavac.
Kao i mnoge kućanice u Kataru, M. je radila kako bi pomagala svojoj obitelji. Nakon njezinog ubojstva, njezina je obitelj odlučila da nema izbora nego da prihvati diyya – ‘krvavi novac’. Izračunata je vrijednost M-ina života u visini od 40.000 američkih dolara – što je manje od polovice BDP-a po glavi u Kataru. Njezin ubojica dobio je svega tri godine zatvora.
Zlostavljanje inozemnih radnica postalo je toliko uobičajeno da je utjecalo na napete odnose Katara s nekoliko zemalja.
Nepal je nedavno pokrenuo zabranu djevojkama mlađim od 30 godina na rad u Zaljevu. Filipini su inzistirali da sve njihove državljanke dobiju minimalno 400 dolara mjesečne plaće. Katar je odbio. Indonezijska ambasada u Dohi rekla je da se ne mogu više nositi s brojem žena koje traže utočište od zlostavljanja, te su najavili da će zabraniti zapošljavanje novih radnica.
Dakle, emirat je morao negdje drugdje potražiti jeftinu radnu snagu. Doha News izvijestio je prošloga ljeta: “Zemlje od kojih je Katar obično crpio kućanske radnice, uključujući Filipine i Nepal, počele su zahtjevati od Vlade jamčenje određena prava za njihove državljanke. Djelomično kao odgovor na ovo, a djelomično i zbog rastuće potražnje za kućanicama/sluškinjama, Katar je počeo tražiti radnice i iz drugih siromašnih zemalja, uključujući Bosnu”.
Katar je u potrazi za djevojkama iz Bosne, Kosova i Makedonije jer im neće morati ‘garantirati određena prava’ – ili minimalnu plaću. Prema agenciji za zapošljavanje El-Awlawya u Dohi, radnice iz Bosne i Makedonije dobivat će minimalno 190 dolara mjesečno.
{slika}Na osnovi satnice, to je ropska plaća. ILO izvješće objavljeno ranije ove godine zaključilo je da kućanice/sluškinje u Kataru rade više sati na tjedan nego ljudi u bilo kojoj drugoj profesiji. U izvješću se napominje da je prosječna količina posla otprilike 60 sati tjedno, ali i da 100 sati tjedno nije neuobičajeno. Uzimajući u obzir mjesečnu plaću radnica iz Bosne i Makedonije, izgleda da im je satnica 0,40 dolara.
Rasprava o nacionalnosti najboljih kućanica /sluškinja prava je opsesija u Kataru, i jedna od najdražih tema u njihovim klimatiziranim vilama. Rasprave se ponekad nastave i preko interneta, i grozne su baš onoliko koliko možete zamisliti: “Samo nemoj zaposliti Filipinku, one su problem (mogu li dobiti mobitel, mogu li dobiti slobodni dan, odvojenu hranu…), i vrlo su lijene. Uvijek gledaju svoje obiteljske slike…lol”.
Naravno, vijest o skorom dolasku Bosanki i Makedonki – prvih europskih kućanica/sluškinja u Zaljevu – izazvala je kontroverze. Neki lokalni mediji izvještavaju da se Katarke boje da će njihovi brakovi biti ugroženi , kao i ‘socijalna stabilnost’ zbog ‘predivnih europskih žena’. Druge su pak predložile da nijedna žena s Balkana starija od 45 godina ne bi trebala raditi kao kućanica/sluškinja u Kataru.
Predvidljivo, došlo je do reakcija protiv ‘bijelih kućanica’. Zaher el Omari iz El-Kabas agencije za zapošljavanje rekao je za Qatar Tribune: “Istočne Europljanke nisu prikladne za katarsko društvo. Bit će teško katarskoj ili arapskoj obitelji prihvatiti svjetloputu ženu plavih očiju kao svoju kućanicu/sluškinju”.
Budući da je Katar izabran za domaćina Svjetskog kupa 2022., nužno je potrebno reformirati kafala sustav. No, i dalje je uvjerljivo popularan: 9 od 10 anketiranih Kataraca protive se ideji slabljenja kafala sustava, a 30 posto njih je zapravo reklo da žele da se pojača vlast poslodavca nad radnicama. Prijedlog zakona koji bi osigurao neke osnovne potrepštine za kućanice/sluškinje, kao što je vrijeme odmaranja, i dalje se gura po sudu obzirom da su mnogi Katarci imali primjedbu na članak zakona koji bi radnicama garantirao jedan dan odmora u tjednu.
Dužnosnici/ice iz Bosne i Hercegovine te Makedonije zaslužuju ozbiljne kritike zbog otvaranja svojih državljanki prema potencijalnom zlostavljanju i eksploataciji, a nisu ni pokušali osigurati mjere sigurnosti i minimalnih primanja.
Prevela i prilagodila Ana Marković
