U Knjižnici/Infoshop Pippilota u Zagrebu je 17. siječnja prikazan dokumentarni film o Emmi Goldman, političkoj aktivistici i jednoj od prvih feministkinja. Ovaj film je pokazao nekoliko elemenata koji su i danas, sto godina poslije, aktualni – radnička klasa štrajka i zahtjeva svoja prava, žene su u mnogim zemljama još uvijek obespravljene u odnosu na muškarce, a sloboda govora je ugrožena o čemu najbolje svjedoči primjer nedavnog skidanja imuniteta jednom zastupniku u Hrvatskom saboru zbog izgovorene riječi.
S početkom ovog stoljeća nekako su krenuli brojni teroristički napadi koji za posljedicu imaju stvaranje policijskih država – američki Domoljubni zakon na 350 stranica napisan je i usvojen u samo 45 dana nakon pada Blizanaca. Diskretno smanjivanje osobnih sloboda pojedinca te ostalih sloboda donošenjem novih zakona a, kao, u svrhu zaštite današnja je stvarnost građana brojnih zemalja. Ovdje se treba spomenuti nedavna odluka Wikipedijine zajednice koja je, 18. siječnja, 2012., zamračenjem Wikipedije na engleskom jeziku na jedan dan prosvjedovala protiv predloženih dvaju zakona u SAD-u “…koji će, ako prođu, biti razorni za slobodni i otvoreni Internet… A pod izlikom zaštite autorskih prava predložene mjere praktički omogućuju cenzuru.”, mišljenje je Wikipedijine zajednice.
I kao što se danas brojne organizacije civilnoga društva brinu za očuvanje sloboda pojedinca tako se i Emma Goldman, početkom prošloga stoljeća borila za prava radnika/ca i žena. Emma je bila anarhistkinja koja je uspjela mijenjati svoje stavove kao što je i znala priznati svoje pogreške. Nažalost, život je nije mazio.
Bježeći od dogovorenog braka šesnaestogodišnja Emma Goldman je 1885. godine iz rodne Rusije emigrirala u SAD. Nasilje nad ženama, ugnjetavanje seljaka od strane zemljoposjednika, getoizacija Židova kao i niz sitnih korumpiranih službenika koji iznuđuju mito od bespomoćnog naroda bile su joj neke od uspomena iz djetinstva. Očajnički je željela pomoći u stvaranju novog svijeta jednakosti i pravde. Amerika je, za nju, trebala biti obećana zemlja koja pruža slobode. Nažalost, kako se pokazalo, ne i što se tiče slobode govora.
Naime, prvi puta je osuđena na godinu dana zatvora zbog govora na demonstracijama nezaposlenih, drugi put su je zatvorili na petnaest dana zbog distribucije informacija o kontroli začeća. A treći put su je zatvorili na dvije godine jer je javno kritizirala opću mobilizaciju Amerikanaca kada su SAD objavom rata Njemačkoj ušle u Prvi svjetski rat. Nakon odsluženja kazne deportirana je u Rusiju.
Paradoks je da je upravo Emmino neumorno naglašavanje važnosti prava na slobodu govora u demokratskom društvu, naposljetku, utrlo put primjeni prava navedenih u Prvom amandmanu američkog ustava.
U egzilu je provela dvadeset jednu godinu. Napustila je Rusiju nakon velikog razočaranja jer ju je šokirala autoritarnost boljševičkog režima, surovost prema anarhistima i nepoštivanje osobnih sloboda. Lutala je po Europi i Kanadi ali nigdje nije uspjela pronaći politički dom kao u SAD-u. U tom razdoblju samoispitivanja napisala je i autobiografiju Živeći svoj život.
Emma Goldman je umrla u 1940. godine u Kanadi a pokopana je u Chicagu, SAD. I danas njen revolucionaran rad inspirira mnoge koji žele doprinijeti u stvaranju svijeta jednakosti i pravde.
