Iako postoji obilje zakona u kojima se govori o važnosti zaštite žena od nasilja, diskriminacija i predrasuda, Peru je i dalje jedna od najgorih zemalja za život žena. Ulično nasilje je neizbježno, stopa obiteljskog nasilja je velika, femicid je problem, no jedna od najvećih prepreka ženskoj autonomiji jesu problemi reproduktivnih prava.
Prema ustavu, na koji veliki utjecaj ima katolička crkva, abortus je legalan samo ukoliko je život majke u ozbiljnoj opasnosti ili ako joj slijedi trajni zdravstveni problem. Dvosmislenost ovih pravila znači da su često interpretirana na različite načine. Unatoč očitim psihičkim i fizičkim zdravstvenim problemima koji su prijetili jednoj sedamnaestogodišnjakinji, bila je prisiljena roditi encefalitični fetus, te potom hraniti dijete sljedeća četiri dana pošto je preživjelo. Nadalje, jedna trinaestogodišnja žrtva silovanja bacila se sa zgrade da izbjegne neželjenu trudnoću. Preživjela je s ozbiljnom ozljedom kralježnice, te hitnom operacijom da bi se izbjegla paraliza.
No doktori/ce nisu je htjeli/e operirati zbog činjenice da bi operacija mogla štetiti nerođenom djetetu. Poslije je pobacila, a operacija je izvedena tri mjeseca kasnije od preporučenog. Upravo zbog toga ona je danas paralizirana od vrata na dolje.
No zbog očitog pritiska, vlada Perua je prošle godine napokon izdala neke sveobuhvatnije smjernice za primjenu regionalnih pravila o abortusu koja su izrečena u ustavu. Svejedno, napredak nije toliko velik.
U razgovoru s doktoricom Martom B. Randon, predsjednicom Međunanarodne udruge za mentalno zdravlje žena, postaje jasno da “jasnoća” ovih smjernica zapravo dodatno otežava odobrenje terapeutskih pobačaja. Prije ovih smjernica, najčešća metoda dobitka prava na legalan pobačaj bila je odluka psihijatar/ice da je mentalno zdravlje njihovih pacijentica u opasnosti. Sada je proces još kompleksniji, a vrijeme za čekanje odluke puno je duže. No, postoje i drugi problemi.
Žene u Peruu trebaju dozvolu svojih muževa ukoliko žele podvezati jajovode. To je najviše posljedica vjerovanja kako je ženina jedina uloga i funkcija u društvu imati djecu. Zbog ove kulture marginaliziranja, između 1996. godine i 2000. godine, tisućama su žena podvezani jajovodi protiv njihove volje pod nadzorom vlade koju je vodio Fujimori, navodno sve u svrhu povećanja prava žena.
Slučaj u kojem se brani pravo žene da zna što se događa s njenim tijelom i pravo da ne bude sterilizirana protiv svoje volje dvaput je odbijen na sudu kao nešto što se ne smatra” zločinom protiv čovječanstva”. Tim ženama do danas se nije dala apsolutno nikakva nadoknada. Što je još ironičnije, sada je ženi skoro nemoguće obaviti podvezivanje jajnika ukoliko to želi. Utjecaj ovih ograničenja je kompleksan.
Psihičko i fizičko zdravlje žena najveći je problem jer je postoporođajna depresija češća kod neželjenih trudnoća. Negativne posljedice koje doživljava majka naposljetku neizbježno utječu i na dijete. Dokazano je već kako su djeca rođena iz neželjenih trudnoća nasilnija, manje obrazovana i kasnije u životu češće dolaze u doticaj s kriminalom. Prisutni su i socioekonomski faktori jer je vjerojatnije da žene s većim obiteljima budu siromašne, manje obrazovane i imaju manje prilika što ih većinom ostavlja ovisnima o njihovim muškim partnerima. To ih čini i izloženjima obiteljskom nasilju.
Prisutne rodne uloge podupiru izloženost žena nasilju te pogoduju seksističkoj kulturi. Od muškaraca se uvijek očekuje da budu jaki, agresivni i seksualno dominantni. Od žena se uvijek očekuje da budu pokorne i ovise o svojim muževima. Ako se uzme u obzir ovakva kultura i činjenica da je hitna kontracepcija skupa i nedostupna većini žena, ne iznenađuje što je prema podacima Centra za reproduktivna prava, Peru država s najvećom stopom prijavljenih silovanja u Južnoj Americi.
Da bi se riješili problemi vezani uz ograničenja ženskh reproduktivnih prava, nužna je promjena tradicionalnih rodnih uloga u peruanskom društvu. Sve dok se na žene bude gledalo kao na isključivo domaćice, država će i dalje odlučivati kada i kako žene smiju imati ili ne imati djecu.
Žene su aktivne i bore se za svoja prava. Feminističke grupe u Peruu glasnije su no ikad i dobivaju potporu, a sve se više ljudi uključuje u borbu za rodnu ravnopravnost. Sve dok se muškarci u Peruu ne dignu i sami počnu razmišljati o ovim problemima, promjene neće stići tako skoro.
Preveo i prilagodio Ivan Horvat
