Prijevod Helena Jularić Fak
Reagiranje Mreže GenderCC – Women for Climate Justice vezano uz klimatske pregovore u Bankoku održanima početkom travnja 2011. godine donosimo u cijelosti.
“Kako su klimatski pregovori u Bangkoku pri kraju sve je više razloga za brigu za žene, ne samo zbog bitnih pitanja već zbog samog smjera u kojem idu pregovori. Nastojanja razvijenih zemalja da se zaborave Protokol iz Kyota i Akcijski Plan s Balija su prilično očita dok se rasprava o dugoročnoj suradnji odugovlači. Bojimo se da smo zaglavili s napola pečenom pitom iz Kopenhagena i Cancuna.
Štoviše, držimo da je jedva prosijano brašno, kao što razvijene zemlje nastavljaju izbjegavati svoju povijesnu odgovornost, snažno se oslanjaju na kriva i riskantna rješenja i neriješene zadaće kako bi spriječile sadašnju klimatsku krizu.
Ublažavanje – razina ambicije među razvijenim zemljama u smanjivanju emisija stakleničkih plinova (GHG) je daleko ispod onoga što propisuje znanost. I zbog toga što je većina njih toliko ovisna o ugljičnom gospodarstvu, zemlje u razvoju će vjerojatno navesti najmanje 70 posto zahtjeva za ublažavanje da se izvrše do 2020.god.
Alarmantno je to da nastojanja ublažavanja uključuju prijelaz na nuklearnu energiju koja je nedavno pokazala razorni učinak koji čak niti vrlo napredna i pripremljena zemlja poput Japana nije mogla kontrolirati. Unatoč oskudnim podacima što se tiče rodne različitosti, neke studije su pokazale da su žene revnosnije za obnovljive izvore energije nego za nuklearne. U dva istraživanja iz 1995. i 1997., više Koreanki je bilo protiv nuklearne energije. 2005. god. samo je 22 posto žena odobravalo odgodu faze nuklearne energije iz Njemačke.
“Čista energija” također još uključuje veliki raspon hidro energije, unatoč dugoj tradiciji nasilno iseljenih zajednica u Mekongu i drugim područjima te degradiranju riječnih tokova i biološke raznolikosti, bez obzira na “zaštitne mjere” financijskih agencija, pogotovo onih koje su prihvatile multilateralne banke za razvoj.
I koliko god je važno integrirati rodnu različitost u tržišta ugljika i REDD Plus, ovi potonji još predstavljaju kriva rješenja koja mogu voditi do koruptivnih borbi za izvore i mogu uzrokovati opasnost, progon i obespravljenost.
Transfer tehnologije – Također nema znakova da se barem ublaži režim “intelektualnog vlasništva”, tako da se prikladne i strateške tehnologije učine dostupnim i prihvatljivim za zajednice čija se klimatska elastičnost mora izgraditi i ojačati. Isti režim se mnogo puta susretao s varijacijama sjemenja i biljaka koje su žene generacijama uzgajale, a kompanije s genetski modificiranim uzgojem su preuzele, ako ne i uništile njihove zajednice.
Prilagodba – Pozdravljamo poziv nekih zemalja za rodnom ravnotežom u odboru za prilagodbu. Međutim, još uvijek nije jasno hoće li rodna pripadnost ostati kriterij u izboru inicijativa za prilagodbu. Također nije još sigurno hoće li 50 posto sredstava otići na prilagodbu. Čak i samo uređenje Zelenog klimatskog fonda (GCF) ostaje nejasno. Mi tražimo najmanje 30 posto sredstava GCF-a i takozvanih inovativnih izvora za inicijative prilagodbe za žene usredotočene na rodnu pripadnost.
Financije – Ali mi ne tražimo samo komad pite: Financijski izvori za GCF moraju biti dodatni, rangirani, javni, moraju imati dozvole, biti izravno dostupni, prikladni i predvidivi. Također i zemlje u razvoju moraju imati veliki udio u upravi i operacionalizaciji Fonda.
Prema ishodu iz Bangkoka, imamo osjećaj da je propušteno puno prilika. Stoga urgiramo vlade, naročito razvijenih zemalja, a pogotovo Sjedinjene Američke Države da krenu naprijed na način da se poštuje multilateralni postupak i djeluju u interesu žena i zajednica.”
