Jučer su društvenim mrežama krenule kružiti objave da se u Petrovoj bolnici u Zagrebu više ne izvode pobačaji na zahtjev (1,2).
Prema riječima Romane Jakše iz Hrabrih sestara njihova volonterka je u ponedjeljak ujutro nazvala Petrovu i pitala može li se naručiti za pobačaj. „Rečeno joj je da ultrazvuk do daljnjeg neće obavljati usluge s ciljem pobačaja na zahtjev“, kazala je Jakša za večernji.hr
Kasnije su ponovno zvale tražeći termin prekida trudnoće. Rečeno im je da ne rade prekid trudnoće na zahtjev jer nemaju medicinske sestre koje obavljaju dio posla vezan za prekid trudnoće – izdavanje tableta i upute za uzimanje te su preusmjerene u druge bolnice. Naime, u Petrovoj je dostupan medikamentozni pobačaj na zahtjev, kao dijelu KBC-a Zagreb.
Što se dogodilo u Petrovoj bolnici?
Pokušale smo dobiti informaciju od Petrove o tome rade li i dalje pobačaj na zahtjev i razlozima zašto trenutno nije moguće dobiti uslugu – no, nismo došle do informacija. Ipak, u medijima je izašlo objašnjenje prof. dr. sc. Slavka Oreškovića, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. Kazao je da nije točno da se pobačaj na zahtjev u Petrovoj uskraćuje.
„Nitko tko je tražio pobačaj danas nije vraćen s Klinike, ali imamo problem s velikom većinom medicinskih sestara, s mladima koji su došli raditi i koje su se vratile s rodiljnog dopusta. Prizivaju se na savjest i odbijaju dati tablete za medikamentozni pobačaj. Zato provodimo upitnik da vidimo koliko ih se priziva na savjest i to bismo trebali utvrditi ovog tjedna”, kazao je Orešković.
Priziv savjesti je problem – koga?
Inače, problem priziva savjesti u KBC-u Zagreb nije novina. U istraživanju Jasenke Grujić, koje smo prošle godine objavile na našim stranicama, stajalo je – prema tadašnjim podacima – da u KBC-u Zagreb 81 posto ginekologa/inja odbija vršiti pobačaje iskazivanjem prigovora savjesti.
I tako dolazimo do ovog famoznog objašnjenja etiketirajući medicinske sestre – adresirajući ionako skupine koje su u nepovoljnijim pozicijama – mlade i žene koje su se vratile s rodiljnog dopusta – kao krivce za neizvršavanje zakonom zajamčene usluge. Kako je moguće da rukovodstvo KBC-a ne zna koga je zaposlilo na mjestima pružanja usluge medikamentoznog pobačaja? Odnosno, kako je moguće da ne znaju da osobe zaposlene na takvoj poziciji iskazuju prigovor savjesti? Kako prikupljaju podatke i imaju li ih? I kako je moguće da nisu osigurali dostatan broj osoba koji/e mogu pružiti tu uslugu?
Kako i Hrabra sestra u svojoj objavi piše, Petrova bolnica ima status Središnje nacionalne bolnice koji joj je dodijeljen od Ministarstva zdravstva. Takva bolnica bi trebala osigurati da žene dobiju – ponavljamo – zakonom zajamčenu uslugu i osigurati da imaju dovoljno kvalificiranog osoblja da je pruži.
No, oni će evo sad – kad je problem izašao u javnost – provoditi upitnik da vide koji su stavovi osoblja koje su zaposlili. A dok rukovodstvo provodi upitnike, žene su ostavljene u panici, strahu i nesigurnosti.
* HRT je netom nakon objave teksta objavio članak u kojem predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb Slavko Orešković ponovno demantira medijske napise o tome da se u Petrovoj bolnici više ne obavljaju pobačaji na zahtjev. Istaknuo je da se svi postupci provode i da nijedna žena nije odbijena. “Trenutačno smo u fazi preseljenja iz starog dijela bolnice u novi, pa postoje određeni organizacijski problemi dok se sve ne uhodamo, ali sve žene koje su se ovaj tjedan javile u kliniku postupak su obavile”, rekao je Orešković i dodao da liječnici, medicinske sestre i primalje imaju zakonsko pravo na priziv savjesti, no i da se rad unatoč tome organizira tako da pacijentice mogu ostvariti zakonom zajamčeno pravo. Navodi da od ukupno 49 ginekologa, 12 nije potpisalo izjavu o prizivu savjesti, dok među 116 medicinskih sestara i primalja koje rade na odjelima povezanima s trudnoćom i reproduktivnim postupcima njih oko 60 koristi to pravo.
